Za opelovog dizajnera Hidea Kodamu njegovi suradnici otvoreno kažu da je bio jedan od najboljih dizajnera u Opelu koji nikad nije smio napraviti ozbiljan automobil poput Astre, Vectre itd. Simpatični Japanac studirao je industrijski dizajn u Japanu s fokusom na automobile. Po završetku studija prijavio se u General Motors gdje je njegova prijava došla u ruke Billa Mitchella. No američke imigracijske vlasti nisu imale sluha za njegov talent odbivši mu izdavanje zelene karte.
S obzirom na to da je GM tada već bio globalna marka, Bill Mitchel ga je poslao u Rüsselsheim, gdje je 1964. GM otvorio svoj novi dizajnerski centar. Kodama je tu radio s Erhardom Schnellom i George Gallionom, kasnije i s Chrisom Bangleom, ali na svoj dizajnerski debi morao je čekati punih 26 godina. Kodama je bio glavni i odgovorni dizajner upravo Corse B koju je smatrao vrhuncem svoga rada tvrdeći:
– Svi znamo da je izrada malog automobila najdelikatniji zadatak za dizajnera. Cijena razvoja ovakvih automobila i velika konkurencija čine ovaj zadatak pravim izazovom! Kodama je za Opel osmislio još Corsu C, Tigru i Agilu – sve redom mališane. Skromni Japanac u Opelu je bio do 2004. tako da je u biti najdugovječniji dizajner GM-a s najmanjim portfeljom!
Kako bi mogla izgledati Corsa B publika je mogla naslutiti već 1983. kada je Kodama stilizirao koncept Opel Junior. Glatki i okrugli oblici bili su osnova bezvremenskog dizjna na koji je Kodama ciljao u izradi nasljednika prve Corse. Rad na Corsi B započinje krajem 1988. kada je projekt nosio ime S-Car 4200. Kodama je pod sobom imao 15 ljudi u dizajnerskom odjelu uz što je na projektu radilo i oko dvjestotinjak inženjera. Opel je Corsu promatrao primarno kao automobil kojeg su obožavale žene, a to je dodatno potkrepljivala i činjenica da su one činile i čak dvije trećine kupaca.
Stoga je Kodama izradio modernu zaokruženu siluetu s velikim staklenim površinama koja je pomalo podsjećala na kameni oblutak „izbrušen“ vodom iz planinskog potoka. Osim simpatičnosti koju je nova Corsa morala pobuditi na tržištu to je trebalo rezultirati i praktičnim učinkom jer je bolja aerodinamika morala smanjiti potrošnju goriva. Nova Corsa imala je koeficijent otpora zraka od 0,34, a u odnosu na A generaciju čiji je bio 0,36.
Još jedan interesantan faktor bio je to da je Hodama napravio zapravo dva modela s vlastitim karakterom – s troja i petera vrata. Corsa s troja vrata djelovala je više sportski i straga nalik na kupe. S druge pak strane karoserija s petera vrata je više djelovala obiteljski, imala je veći prtljažnik te drugačija stražnja svjetla. Corsa B bila je duga 3729 mm što je čini 77 mm dužom od prethodnika, a imala je i za 100 mm duži međuosovinski razmak (2443 mm) te se u kontekstu mase udebljala za kojih pedesetak kilograma. Te dimenzije osiguravale su da Corsa B ponudi i najbolje vrijednosti u svojoj klasi u smislu prostora za vozače i putnika.
Po pitanju sigurnosti Opel je također nametnuo nova pravila u klasi. Torzijska krutost karoserije povećana je za 40 posto u usporedbi sa prethodnikom, a po prvi puta se u ovoj klasi standardno ugrađuju dvostruka pojačanja od čeličnih cijevi u vratima koja daju dodatnu sigurnost pri bočnim sudarima, te mehanički zatezači pojaseva na prednjim sjedištima. Ubrzo je nakon lansiranja Corse bio dostupan i zračni jastuk. Tijekom proizvodnje Corsa B u ponudi je imala čak 10 različitih benzinskih motora raspona snage od 45 do 106 KS i četiri dizelaša raspona snage od 50 do 67 KS. Njihova potrošnja bila je u prosjeku za 25 posto manja od onih koje je koristio prethodnik. Primjerice Corsa Eco je 1993. s 1,2 litrenim benzinskim motorom snage 45 KS i prosječnom potrošnjom 4,66 l/100 km, u odnosu na masu vozila i preformanse, prema ADAC-u i ÖAMTC-u bila najekonomičniji europski automobil.
Osim toga, s bukom u prolazu od samo 72 dB također je prema njima bila jedan od najtiših osobnih automobila u Europi sredinom devedesetih. Opel je 1990. postao prvi proizvođač automobila s ciklusom recikliranja automobilske plastike. Sukladno tome i kod dizajniranja nove Corse uzeti su aspekti kasnijeg recikliranja dotrajalih automobila. Pažnja je posvećena i zaštiti od korozije, a tu su i obloge unutar blatobrana za zaštitu od kamenčića izrađeni od reciklirane plastike. Treba naglasiti da je Corsa B bila sada konačno i s predznakom Made in Germany. Opel je u Eisenachu kupio tvornicu iz koje su nekada s proizvodnih traka silazili automobili Wartburg. Na površini od 370.000 četvornih metara u samo godinu i pol izgrađen je jedan od najmodernijih svjetskih pogona za proizvodnju automobila. Tvornica u Eisenachu prva je u svijetu koja je u lakirnici automobila koristila isključivo lakove na vodenoj bazi! U proizvodnji karoserija radilo je 156 računalno upravljanih robota zahvaljujući čemu je postignuta automatizacija procesa od čak 96 posto i time je osiguran maksimalni mogući aspekt kvalitete. Znanstvena studija koju je proveo Economist Intelligence Unit iz Londona, pokazala je tvornicu Opela u Eisenachu kao najproduktivniju europsku automobilsku tvornicu. Proizvodni sistem koji je Opel uveo u Eisenachu ubrzo postaje ogledni primjer za sve tvornice General Motorsa!
Najviše zabave u obitelji nove Corse obećavala je Corsa GSi 16V lansirana u kolovozu 1993. zajedno sa Corsom Sport. Obje su bile dostupne samo u izvedbi sa troja vrata, a GSi je bila prepoznatljiva po posebnim atraktivnijim branicima u boji karoserije i dodacima na pragovima. U serijskoj opremi imali su ABS, sportski ovjes i prilagođeni mjenjač sa pet stupnjeva, šire gume, sportska sjedišta i kožni upravljač… Ugrađeni 1,6 litreni 16V motor sa 109 KS ubrzavao je do stotke za 9,5 sekundi, a brzinski maksimum kretao se oko 195 km/h!
Corsa Sport sa svojih 90 KS bila je ipak manje brutalna. Sa faceliftom Corse u ljeto 1997. dolazi u ponudu i 1,0 litreni 12V ECOTEC trocilindarski benzinski motor sa 55 KS. Bio je to jedan od prvih malih automobila koji je u ponudu uveo trocilindarski benzinski motor sa tehnologijom četiri ventila po cilindru. Na nekim tržištima Opel je ponudio i Corsu Classic s limunzinskom karoserijom, a tu je od 1994. prvi puta i mali dostavnjak Opel Combo. Corsa karavan proizvodila se samo u Argentini i mogli ste je naći na tržištu nekih europskih država.
Jedna od egzota bio je i pick-up. Osim što se Corsa nudila s znakom Vauxhalla u Velikoj Britaniji, širom svijeta nosila je i znak Chevroleta. Prva Corsa na tržištu se zadržala čak 11 godina, a što nakon nje više nije ponovila niti jedna generacija. Proizvodnja Corse B započela je u veljači 1993. u Eisenachu, a do srpnja 1997. ta B1 verzija proizvedena je u 1.842.581 primjerak. U rujnu 1997. kreće proizvodnja facelifta B2 koja će potrajati do lipnja 2000. kada je sa proizvodnih traka sišla posljednja Corsa B nakon još 1.513.694 primjeraka. Ukupna produkcija Corse B u tvornicama Saragossa (Španjolska), Eisenach (Njemačka), Azambaja (Portugal), Sao Jose dos Campos (Brazil), Ramos Azripe (Meksiko), Južna Afrika, Kolumbija, Ekvador, Venecuela i Argentina iznosila je pozamašnih 3.356.275 primjeraka.
