Vlasnik vozila odnosno korisnik dužan je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, upravljanja prometom te premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja. Pri tom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. Kad je vlasnik vozila, kojim je počinjen prekršaj propisan Zakonom o sigurnosti prometa na cestama pravna osoba, te podatke dužna je dati odgovorna osoba u pravnoj osobi. Kazna je novčana, propisana u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura, a njome se kažnjava za taj prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi odnosno korisnik vozila ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja
Može ime samo jedne osobe! No, kako su ljudi kreativna bića i ne rade uvijek ono što im se kaže ili naređuje, osobito ako se to čini pod prijetnjom kazne, postavlja se pitanje jesu li moguće varijacije na temu. Je li baš potrebno ispuniti taj dostavljeni formular? Ili je moguće jednostavno napisati ime i prezime onog za koga tvrdite da je upravljao vozilom kojeg ste vlasnik, bez suvišnih detalja, točnije bez traženih podataka kao što je OIB, datum rođenja i adresa stanovanja.
Nećete vjerovati, ali to pitanje zaintrigiralo je Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske! Štoviše upravo povodom činjenice da je Glavni državni odvjetnik podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je akcentirao takav slučaj, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom se daje odgovor na to pitanje. Kad god vam se neko pitanje, kao primjerice popunjavanje dostavljenog vam formulara, učini posve banalnim tu vrijednosnu ocjenu zasigurno mijenja spoznaja da se time pozabavio Vrhovni sud Republike Hrvatske i o tome izrekao svoj stav. O ovom konkretnom u predmetu Kzz 29/2022-3. Naime, presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba Slunj Pp-4047/2021 okrivljenik je proglašen krivim jer je pravovremeno propustio dostaviti vjerodostojan podataka o identitetu osobe kojoj je određenog dana u određeno vrijeme bilo povjereno na upravljanje vozilo Javne vatrogasne postrojbe kojim je počinjen prekršaj prekoračenja brzine. Međutim, okrivljenik je elektroničkom poštom pravodobno dostavio očitovanje u kojem je naveo da je upravo on upravljao tim vozilom u navedeno vrijeme. Međutim, proglašen je krivim, budući prema stavu tog suda dostavljanje imena i prezimena vozača, a bez njegovog OIB-a, datuma rođenja i adrese stanovanja, predstavlja nepotpuni podatak koji ne identificira počinitelja prekršaja. Sud je zaključio da se okrivljenik nije očitovao na valjani način.
Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije takvog stava. U Presudi Kzz 29/2022-3 od 10. 11. 2022. navodi kako je prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda i stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske vjerodostojan podatak onaj koji upućuje na osobu kojoj je vlasnik vozila dao vozilo na upravljanje, bez obzira na to da li će davanje tih podataka policiju dovesti upravo do one osobe koja je u trenutku počinjenja prekršaja upravljala vozilom. Sud dalje navodi kako je okrivljenik davanjem službenih podataka o vlastitom identitetu (dostavio je svoje ime i prezime, službenu adresu, brojeve službenih telefona i mobitela te e mail adresu) nedvojbeno ukazao da je on upravljao vatrogasnim vozilom te je time dao vjerodostojan podatak koji policiju dovodi do osobe koja je upravljala vozilom u trenutku počinjenog prekršaja. Izostanak drugih osobnih podataka, kao i činjenica da isti nisu dostavljeni na propisanom obrascu u konkretnoj situaciji ne umanjuju značaj vjerodostojnosti podataka, tim više jer odredbe ZSPC ne definiraju pojam vjerodostojnosti podataka niti propisuju obvezu dostavljanja podataka na obrascu.
Primite na znanje! Što drugo reći! Treba spomenuti da valja paziti i na rok, onaj od petnaest dana. Međutim, ponekad druga strana ne pazi na rok. Općinski sud u Rijeci presudom Pp-P-354/2020 oslobodio je okrivljenika da nije u roku 15 dana dostavio vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala njegovim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja iz ZSPC. Naime, MUP tj. nadležna policijska postaja nije navela u prekršajnom nalogu u činjeničnom opisu djela konstitutivni element prekršaja tj. navod kad je vlasnik/korisnik vozila primio obavijest, od kada mu teče rok za davanje podataka jer je dan počinjenja prekršaja 16. dan od primitka obavijesti o prekršaju i zahtjeva za dostavu podataka o vozaču. To što je MUP u žalbi protiv takve oslobađajuće odluke podnio žalbu, navodeći da je iz spisa vidljivo da je okrivljenik primio obavijest na koju se oglušio, ocjenjeno je kao neosnovano jer je ta činjenica trebala biti opisana u činjeničnom opisu djela, a podaci u spisu isto ne mogu valjano zamijeniti ni ispraviti. Tako je to presudio Visoki prekršajni sud u presudi Ppž-914/2021 od 14. 9. 2023.
Ukoliko vas vezano za dostavu podataka još muči i pitanje razvikane i sveprisutne „zaštite osobnih podataka“ treba reći i nešto na tu temu. Rent-a-car društvo prosljeđuje vaše podatke, a vezano uz primjerice, pogrešno parkiranje? Smije li?
Meritorna ustanova je naravno Agencija za zaštitu osobnih podataka. Ta Agencija je u svom Rješenju od 19. 5. 2022. utvrdila da nije osnovan zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka u kojem podnositelj zahtjeva navodi kako je koristio usluge rent-a-car društva te je zaprimio dopis nadležnih službi Italije vezano uz krivo parkiranje. Podnositelj zahtjeva istakao je kako je kontaktirao predmetno društvo tražeći da mu isto dostavi dokument na temelju kojeg su njegovi osobni podaci proslijeđeni trećoj osobi. Uz svoj zahtjev podnositelj je dostavio odgovor predmetnog društva u kojem se navodi kako predmetno društvo nije ovlašteno prosljeđivati dokument nadležnog tijela Italija na temelju kojeg je obavljena dostava njegovih podataka s obzirom na to da se radi o službenom dokumentu nadležnog tijela koji je naslovljen na društvo te kao takav predstavlja dio poslovne dokumentacije. Stoga podnositelj osporava navedeno postupanje društva i ističe kako isto nije bilo ovlašteno proslijediti njegove osobne podatke bez informiranja i njegove suglasnosti.
Agencija za zaštitu osobnih podataka utvrdila je da je postojala pravna osnova iz članka 6. 1. b) Opće uredbe o zaštiti podataka s obzirom na to da se u konkretnom slučaju obrada/ prosljeđivanje podataka odnosi na kontekst ugovora, kao i pravna osnova iz članka 6. 1. f) Opće uredbe o zaštiti podataka jer je voditelj obrade imao legitimni interes za prosljeđivanje osobnih podataka podnositelja zahtjeva koji je počinio prekršaj vozilom koje je u njegovom vlasništvu.
Rent-a-car društvo sklopilo je, naime s najmoprimcem ugovor o najmu vozila, naravno uz koji idu i adekvatni Uvjeti i opće odredbe ugovora u kojima se konstatira kako to društvo kao voditelj obrade prikuplja osobne podatke zatražene predmetnim ugovorom radi ispunjenja obveza iz ugovora te radi eventualnih postupanja u slučaju šteta, parkirnih kazni i prometnih prekršaja. Konstatira se i kako se prikupljeni podaci neće se koristiti u druge svrhe, niti otkrivati trećim stranama, osim u slučaju štete, parking kazne ili prometnog prekršaja, u kojem slučaju će se dijeliti sa nadležnim institucijama te s XY na njihov zahtjev.
