Imati pravu informaciju u pravom trenutku uvijek je bilo bitno, ali danas je to doista, imperativ! Spoznaja o tome što sve možeš temeljem potpune i pravodobne informacije, što sve uopće postoji, što se može upotrijebiti radi rješenja nekog problema, pravo je bogatstvo, gotovo pa doslovno. Upravo stoga pojedine informacije i podaci, budući znače prevagu na nemilosrdnom tržištu, bivaju najstrože čuvani, kriju se kao zmija noge.
Autoindustrija i sve vezano za nju i oko nje nije izuzetak! Naprotiv! Međutim i tu se propisima na nivou EU nastojao uvesti neki red i poredak. Kad je riječ o vozilima i pristupu informacijama tu je ključnu ulogu odigrala Uredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. 5. 2018.
Njome je naime, propisano kako je za bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta, posebno kad je riječ o slobodnom kretanju robe, slobodi poslovnog nastana i slobodi pružanja usluga, potreban neograničen pristup informacijama o popravku i održavanju vozila, u standardiziranom formatu kojim se mogu preuzeti tehničke informacije te postojanje učinkovitog tržišnog natjecanja među subjektima koji na tržištu nude te informacije.
Pri tome se posebno utvrđuje kako: informacije o popravku i održavanju vozila znači sve informacije, uključujući sve njihove naknadne izmjene i dopune, koje su potrebne za dijagnostiku, servisiranje i pregled vozila, njegovu pripremu za tehnički pregled, popravak, reprogramiranje, ponovno postavljanje početnih postavki vozila ili koje su potrebne za daljinsku dijagnostičku potporu vozilu ili za ugradnju dijelova i opreme na vozila, a koje proizvođači osiguravaju svojim ovlaštenim partnerima, trgovcima i serviserima ili koje proizvođači upotrebljavaju u svrhu popravaka i održavanja.
Proizvođači prema toj Uredbi omogućuju neovisnim subjektima neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama povezanima s OBD‑om (ugrađenim dijagnostičkim sustavom) u vozilu, dijagnostičkoj i drugoj opremi te alatima, što uključuje potpuni referentni materijal i dostupne verzije za preuzimanje odgovarajućeg softvera, kao i informacijama o popravku i održavanju vozila. Informacije moraju biti predstavljene na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka.
Fantastično, zar ne? Dostupnost podataka! Svaka medalja ima svoje lice i naličje, a ni u ovoj priči nije drugačije. Naravno da se otvara se problem poslovne tajne proizvođača čim informacije o proizvodu podijele s neovisnim subjektima koji nemaju ugovornu obvezu čuvanja poslovne tajne proizvođača koji se tiču proizvoda i proizvodnog procesa. Naravno da bi proizvođači željeli dati što manje i diktirati uvjete pod kojima daju podatke, a da oni kojima ti podaci trebaju žele sveobuhvatnu informaciju. Povuci, potegni i eto spora te potrebe da o toj materiji odluku donese ni manje ni više nego Sud Europske unije. U sporu s jedne strane A. T. U. Auto‑Teile‑Unger GmbH & Co. KG neovisni lanca servisa te Carglass GmbH, društvo za popravak i zamjenu stakla na vozilima, a s druge strane FCA Italy SpA društvo kćeri automobilske grupe Fiat Chrysler Automobiles NV, koje proizvodi osobna i laka gospodarska vozila
Društvo FCA oprema svoja vozila sustavom Secure Gateway. Da bi mogli izvršiti upisivanja, izbrisati kodove neispravnosti, obaviti kalibracije te aktivirati dijelove vozila, i neovisni i ovlašteni serviseri moraju poštovati zahtjeve koje je utvrdilo društvo FCA, odnosno prethodno se kod njega registrirati, identificirati se osobnim podacima za prijavu na poslužitelju koji je odredilo društvo FCA, kupiti pretplatu za upotrebu generičkih dijagnostičkih alata i internetskom vezom povezati te alate s tim poslužiteljem.
Društva ATU i Carglass smatrala da to što je društvo FCA jednostrano odredilo te zahtjeve predstavlja povredu obveze koju ono ima na temelju Uredbe 2018/858, i podnijela su tužbu Zemaljskom sudu u Kölnu, Njemačka kojom su tražila da se društvu FCA naloži da dijagnozu, popravak i održavanje vozila u Njemačkoj prestane podvrgavati tim zahtjevima, osim kad je riječ o potpunom reprogramiranju upravljačkih jedinica.
I tako se stiglo do Suda Europske unije! Presuda suda 5. listopada 2023. (osmo vijeće) u predmetu C-296/22 Sud je zauzeo je stav kako se uvodno navedena Uredba treba tumačiti na način da se protivi tome da proizvođač automobila neovisnim subjektima uvjetuje pristup informacijama o popravku i održavanju vozila te informacijama povezanima s OBD‑om, (uključujući pristup upisivanju tih informacija) ispunjenjem uvjeta koji su različiti od onih predviđenih navedenom Uredbom (EU) 2018/858. Sud Europske unije odlučio je kako postavljanje dodatnih kriterija ograničenja podacima predstavlja kršenje obveze utvrđene navedenom Uredbom, odbacivši ujedno tvrdnju proizvođača kako je uvođenje obvezne registracije i pretplate na portalu nužno zbog kibernetičke sigurnosti te utvrdio kako mehanizmi kibernetičke zaštite ne smiju onemogućavati ili otežavati pristup podacima tj. mogućnost izmjene podataka (read and write access to direct vehicle data stream). Odnosno kako je to točno utvrđeno u presudi:
članak 61. stavke 1. i 4. Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ, u vezi s Prilogom X. Uredbi 2018/858, treba tumačiti na način da mu se:
protivi tome da proizvođač automobila neovisnim subjektima uvjetuje pristup informacijama o popravku i održavanju vozila te informacijama povezanima s OBD‑om, uključujući pristup upisivanju tih informacija, ispunjenjem uvjeta koji su različiti od onih predviđenih navedenom uredbom.
Valja ujedno napomenuti kako se istom tom Uredbom (EU) 2018/858 Sud Europske unije bavio i povodom spornog pitanja je li „broj šasije“ vozila zapravo osobni podatak. Predstavlja li VIN oznaka (Vehicle Identification Number – identifikacijski broj vozila) i osobni podatak te može li se ili mora li se, s obzirom na odgovor na to pitanje, objaviti na elektronskim bazama rezervnih dijelova, a sve prema općoj obvezi proizvođača o dijeljenju podataka sukladno čl. 61. Uredbe (EU) 2018/858. Naravno, da su proizvođači zauzeli stav kako identifikacijski broj vozila predstavlja osobni podatak koji se kao takav ne može dijeliti sa neovisnim ekonomskim operatorima.
Međutim, nije Sud baš bio posve takvog stava! Utvrdio je naime, kako identifikacijski broj vozila sam po sebi ne predstavlja osobni podatak, nego se radi o podatku koji se odnosi na stvar a ne osobu. Ipak, Sud EU-a je upozorio ujedno kako VIN oznaka može biti okarakterizirana kao osobni podatak koji može, posredstvom dodatnih podataka i informacija, dovesti do identiteta osobe. U konačnici je Sud EU-a pojasnio da identifikacijski broj vozila može predstavljati osobni podatak ako se uz njega dostavlja i registracijski certifikat (koji sadrži podatke o fizičkim osobama) odnosno ako pružatelj ili korisnik baze ima na raspolaganju druge podatke iz kojih može, posredstvom identifikacijskog broja vozila, saznati identitet određene osobe.
Tako je u predmetu C‑319/22 donesena 9. studenoga 2023 Presuda (treće vijeće) u kojoj se konstatira kako članak 61. stavak 1. drugu rečenicu i članak 61. stavak 2. drugi podstavak Uredbe 2018/858 treba tumačiti na način da se:
- tim odredbama proizvođačima automobila ne nalaže da informacije o popravku i održavanju vozila učine dostupnima preko sučelja baze podataka koje omogućuje strojno pretraživanje s preuzimanjem rezultatâ, nego im se nalaže da te informacije stave na raspolaganje neovisnim subjektima u datotekama čiji format služi izravnoj elektroničkoj obradi skupova podataka sadržanih u tim datotekama,
- u vezi s člankom 61. stavkom 4. te uredbe i trećim stavkom točke 6.1. Priloga X. navedenoj uredbi, proizvođačima automobila nalaže da uspostave bazu podataka koja omogućuje pretraživanje informacija o svim dijelovima vozila kojima je ono originalno opremljeno, i to ne samo na temelju VIN‑a nego i drugih unosa predviđenih potonjom odredbom.
Članak 61. stavak 1. Uredbe 2018/858, u vezi sa stavkom 4. tog članka i točkom 6.1. Priloga X. toj uredbi, treba tumačiti na način da se:
- njime proizvođačima automobila propisuje „pravna obveza” u smislu članka 6. stavka 1. točke Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) da VIN‑ove vozila koja proizvode stave na raspolaganje neovisnim subjektima kao „voditeljima obrade” u smislu članka 4. točke 7. te uredbe.
