Henry II s ponosom potvrđujem da imaš nos za dobar auto poput i svog djeda Henryja. On je svojedobno stavio u dom svakog Amerikanaca Ford T, a ti si to ponovio sa Mustangom. Čestitam! Bilo je to samo jedno od tisuća pisama koja su stigla na adresu Henry Forda II nakon što je američko društvo snašla Mustang manija. Ford Mustang ispisao je jedinstveno poglavlje u povijesti proizvodnje i marketinga automobila stvorivši tržište za do tada nepostojeći kompaktni sportski automobil!
Bio je to savršen auto u savršeno vrijeme! Stanje na američkom tržištu signaliziralo je da će milijuni mladih ljudi (baby boomeri) ući na tržište automobila kao kupci 1960. godine. Zapravo, očekivalo se da će kupci u dobi od 18 do 34 godine činiti više od 50 posto povećanja prodaje novih automobila predviđenog za nadolazeće desetljeće. Osim toga, oni bi bili i najveći kupci na tržištu rabljenih automobila. Mladi kupci imali su jasne ideje, većinom su bili upisali fakultete i bili su podložni utjecaju novog medija – televizije! Željeli su automobil sa sportskim štihom, a ne konvencionalne kromirane kruzere u kojima su uživali njihovi očevi!
Američko tržište tada je zahvatio i novi fenomen, a to je bila eksplozija u broju višestrukih kupaca automobila. 1959. milijun američkih obitelji posjedovalo je dva ili više automobila, a istraživanja su pokazala da će se tijekom idućeg desetljeća taj broj multiplicirati. Imati automobil u Americi više nije bio prestiž, već uobičajena stvar zahvaljujući rastućem bogatstvu nacije. Lee Iacocca pažljivo je sa aspekta Forda pratio ta zbivanja na tržištu gdje je bilo očito da američka autoindustrija nema adekvatan odgovor na to novo stanje. Iacocca je shvatio da automobil za baby boomere mora biti sasvim novog dizajna s iznimno atraktivnom osobnošću i cijenom koja mora biti prihvatljiva novim mladim kupcima čiji je sofisticiran ukus težio nadmašiti financijska sredstva s kojima su raspolagali.
Iacocca je tako i inicirao početkom šezdesetih radnu skupinu Fordovih kreativnih vizionara kako bi postavili koncept sportskog automobila s pogledom u budućnost. Prvi vozni prototip Mustanga izložen je na Watkins Glen Grand Prixu u jesen 1962. i izazvao je oduševljenje publike kada je vozač utrka Dan Gurney njime napravio počasni krug po stazi. Odmah potom Ford je koncept prošetao sveučilišnim kampusima širom zemlje kako bi osjetio reakcije upravo onih koje se targetiralo kao glavne kupce Mustanga. Bilo je jasno da je Ford na pravom putu. Mustang je u konačnici trebao biti četverosjed, s dugim poklopcem motora i kratke stražnjice, izrazitog sportskog štiha koji bi istovremeno mogao biti obiteljski automobil, osobni personalizirani fetiš na kotačima ili trkački prvak.
Vrijeme je bilo kritičan faktor, a s obzirom da je Ford odredio i datum predstavljanja te lokaciju – travanj 1964. Svjetski sajam u New Yorku. Tri dizajnerska tima Ford divizije su se bacila na posao, praćeni budnim šefovskim okom. Samo dva tjedna kasnije sedam prijedloga izrađenih u glini bilo je pred Iacoccom. Pobjedila je vizija pod imenom Cougar, djelo Ford Division Teama (David Ash, Joe Oros i Gail Halderman). Njihov je model, osim što je bio atraktivnog dizajna, predvidio integraciju brojnih elemenata (motore, mjenjače, prednje i stražnje osovine itd.) koji su potjecali iz postojećih programa Falcon i Fairlane. Time je predstavljao najbolje i najjeftinije rješenje, a s obzirom da je cijelo vrijeme apostrofirano da je upravo i cijena najbitniji i kritičan faktor prihvaćanja na tržištu.
Spomenimo ovdje i zašto je kao ime izabrano baš Mustang. Američki divlji konj – Mustang, asocirao je na slobodu, nesputanost i snagu. Bilo je to ime kao stvoreno za automobil mlade i slobodoljubive generacije, koja je tražila nove životne vrijednosti različite od onih koje su sputavale njihove roditelje za koje je ime pak bila asocijacija na P-51 Mustang (uspješni američki borbeni zrakoplov Drugog svjetskog rata).
Prema željama Leeja Iacocce, Ford s dvoja vrata trebao je biti brz, sportski i s dozom romantike upotpunjen s logom galopirajućeg Mustanga baš kao na legendarnim slikama starog Divljeg zapada Frederica Remingtona. U listopadu 1963., opet na Watkins Glenu, javnost je upoznala drugi koncept koji je pokazao da bi Mustang mogao imati puno šire tržište od onog koje se u početku planiralo. Walt Disney je pak znao kako se ova automobilska mješavina pionirske dinamike i romantizirane slobode Divljeg zapada mora predstaviti na Svjetskom sajmu u New Yorku 1964. godine. Disney je za tu prigodu razvio spektakularan paviljon u kojem je Mustang predstavio kao ultimativno tehničko dostignuće Amerikanaca, a 51 milijun posjetitelja došao je i ostao zadivljen. U noći pred službeno predstavljanje 17. travnja 1964. slika Mustanga putem TV-a projicirana je u 29 milijuna američkih domova. Najavni oglasi za Mustang prikazani su u više od 2600 novina na približno 2200 tržišta…
Oglasi su zapravo bili posebni pozivi kupcima za koje je automobil i bio napravljen. U novinama, na stranicama za žene, u 24 najtiražnija časopisa na nacionalnoj razini ovi su pozivi bili upućeni mladima, mladim oženjenima, starijim grupama koje su još uvijek bile mlade u srcu, individualcima i milijunima obitelji s dva i više automobila. Za svaku od ovih skupina kupaca osmišljen je poseban marketinški program. S ciljem pokretanja masovnog entuzijazma, smatralo se ključnim izložiti automobil što većem broju ljudi. Budući da cijela javnost nije mogla doći do automobila, automobil je stoga odveden u javnost. Mustang se pojavio na više od 70 gradskih lokacija s velikm prometom širom SAD-a. 15 glavnih terminala zračnih luka imalo je Mustang u svojim prostorima. Mustang je vrebao i sa stotina jumbo plakata. Mustang je bio zgoditak na nagradnim igrama…
Javnosti je odmah komunicirana i preporučena maloprodajna cijena od 2368 USD koja ih je čekala u salonima, a Mustang manija zahvatila je Ameriku! Na početku je predstavljen samo kabriolet i hardtop kupe, a u kasno ljeto 1964. pojavio se i Fastback 2+2 kupe. Osnovni model ponuđen je sa rednim šestocilindričnim motorom, a kao opcija tu je i V8 Small Block agregat. Osnovni mjenjač bio je trobrzinski ručni, a kao opcija se pojavljuje uz određene motore i četverobrzinski ručni i automatik sa tri brzine. Logično je da je uz Mustanga jači V8 motor zahtjevalo 71 posto kupaca.
Do 1971. godine Ford je u ponudi imao čak 26 različitih motornih varijanti, dok je paleta boja sadržavala sasvim pristojnih 15 tonova. Privlačnost Mustanga očitovala se i u mogućnosti nadogradnje. Iacocca je dodatnom opremom (50 različitih tvorničkih opcija) ponudio vlasnicima mogućnost da kroz automobil pokažu i vlastiti identitet. Tu su mogućnost većinom i koristili, rado dodajući do 1000 dolara na osnovnu cijenu od 2368 USD. Unutar četiri mjeseca prodano je više od 100.000 Mustanga i automobil je zauzeo svoje mjesto među pet najboljih automobila po količini prodaje. Ukupno ih je više od 420.000 prodano u prvoj kalendarskoj godini, čineći Mustang najuspješnijim automobilom lansiranim u SAD-u. Automobil se također povezao na emocionalnoj razini s kupcima budući da je tvrtka primila više od 4000 poruka obožavatelja koji su bili zaljubljeni u Mustange.
Dana 2. ožujka 1966. milijunti Mustang sišao je s proizvodne trake tvornice Dearborn. Time Mustang ne samo da je postavio novi rekord u proizvodnji osobnih automobila u SAD-u, već je također postao i automobil s najvećim utjecajem na američko gospodarstvo od bilo kojeg dotadašnjeg novog automobila od Drugog svjetskog rata. Njegov maloprodajni prihod iznosio je više od 2,8 milijardi dolara uz i više od 180 milijuna dolara isplaćenih u plaćama. Fordovi markentigaši ubrzo su povodom milijuntog primjerka izašli i sa faktografijom. Prosječna dob kupaca Mustanga bila 31 godina, s više od 28 posto kupaca mlađih od 25 godina, u usporedbi s prosječnom dobi od 42 godine za kupca običnog Fordovog automobila.
Čak 35 posto kupaca Mustanga bili su samci u usporedbi s 9 posto tipičnih kupaca Forda, 52 posto kupaca bilo je fakultetski obrazovano, dvije trećine prvih kupaca bilo je u braku. Najčešći atribut među svim kupcima bio je da je više od 80 posto njih navelo da je izgled automobila bio najvažniji čimbenik u njihovoj odluci. Evo i još nekoliko interesantnih podataka o prodaji Mustanga: 42 posto kupaca bile su žene naspram 31 posto uopće vlasnika Forda, prodano je 755.000 verzija Hardtop, 142.000 kabrioleta i 103.000 fastbackova, kupci su birali 557.000 automatskih, 310.000 trobrzinskih ručnih i 133.000 četverobrzinskih ručnih mjenjača, prodaja V-8 nadmašila je V-6 motore dva prema jedan, bijeli bočni „rajfovi“ na gumama postavljeni su na 842.000 jedinica, radio uređaji su ugrađeni u 799.000 automobila (postavlja se pitanje zašto njih čak 210.000 nije kupilo radio)…
Ford je koncepciju Mustanga u godinama koje su slijedile i dalje razrađivao tako da 1967. slijede prve ozbiljnije izmjene u vidu povećanja dimenzija i mase, što omogućava i ugradnju V8 Big Block agregata. Veliki motor otvara novu perspektivu u pogledu doživljaja snage. Caroll Shelby tu je pružio sirove strasti za upravljačem prvo modela GT 350, pa GT 500 i konačno 1968. 500 GT KR (King of the Road) sa 400 KS dovoljnih za 230 km/h. Tu su i sportski orjentirane, ali manje brutalne Mach 1 i Boss verzije, a Ford uvodi i dodatni GT paket opreme. Dolazak Semona Bunkie Knudsena i dizajnera Larry Shinode u Ford i njihove ideje Mustanga za 1971. godinu uznemirile su tržište.
Dvojac je servirao ideju Mustanga u XXL formatu gdje je u odnosu na izvornik iz 1964. automobil narastao za 307 mm i udebljao se za oko 350 kg. Od divljeg konja legenda se najednom preobrazila gotovo u paradnog. Srećom da su kupci mogli s mnoštvom dodataka za bildanje motora i karoserije pojačati performanse i uobličiti novi izgled u prihvatljiviju formu. U međuvremenu je Mustang dobio brojnu konkurenciju, pa čak i iz vlastitog dvorišta. Osim konkurencije pritisnula ga je i naftna kriza, ekološki zahtjevi, porezi, te se uslijed toga i smanjuje ponuda motora na „razumnu“ mjeru. Sa 607.568 automobila koliko ih je sa proizvodne trake sišlo rekordne 1966. godine, 1972. je proizvodnja pala na mizernih 125.093 primjerka. Entuzijazam je definitivno splasnuo 1973. kada nakon 2.979.130 proizvedenih jedinica i tri redizajna odlazi prva generacija i s njome Mustang ulazi u dekadu izgubljenog identiteta. Knudsen i Shinoda otišli su sa njom, a Iacocca je ostao još jednu rundu i pripremio drugu generaciju koja je nažalost svojim izgledom i performansama izdala naciju suočenu sa svjetskom naftnom krizom. Prvi Mustang je bio i ostao američki mit, kasni spomenik američkog sna, a njegove brojke ostale su do danas nedostižne za sve generacije koje su uslijedile…
