Najsporiji potres ikad zabilježen doveo je do velike katastrofe i mogao bi nas poučiti o budućim potresima. Znanstvenici s Tehnološkog sveučilišta Nanyang u Singapuru (NTU) otkrili su da je usporeni potres trajao 32 godine u 1800-ima i na kraju doveo do katastrofalnog potresa na Sumatri i tsunamija 1861. godine s nekoliko tisuća smrtno stradalih. Njihovi nalazi objavljeni su u znanstvenom časopisu Nature Geoscience.
Otkriće predstavlja najduži usporeni potres otkriven u povijesti, a istraživači su izjavili da njihova studija pokazuje da trenutnim modelima procjene rizika od potresa možda nedostaje ključni pokazatelj za masovne katastrofalne potrese.
Usporeni zemljotresi, poznati i kao ‘sporo klizanje’, događaju se kad Zemljine tektonske ploče sporo klize jedna uz drugu bez izazivanja većih podrhtavanja tla. NTU-ov tim koji je stajao iza otkrića zapravo je proučavao povijesne razine mora istražujući stare nekupine koralja na otoku Simeulue uz obalu Sumatre gdje koralji prirodno bilježe promjene u razini mora i nadmorskoj visini kroz vidljive obrasce rasta. Istraživači su kombinirali podatke s koralja sa simulacijama kretanja tektonskih ploča Zemlje i otkrili da je od 1829. do 1861. godine, kada se dogodio potres na Sumatri, jugoistočna strana otoka Simeulue tonula u more brže nego što se očekivalo, što ukazuje na usporeni potres.
U svom radu istraživači su objasnili da je usporeni potres ublažio stres na plitkom dijelu gdje su se dvije tektonske ploče spojile. Međutim, to je prebačeno u dublji segment u blizini, što je kulminiralo masivnim potresom na Sumatri 1861. godine magnitude 8,5 koji je također izazvao i tsunami. Oba događaja dovela su do ogromne štete, kao i nekoliko tisuća smrtnih slučajeva. Znanstvena zajednica je i ranije vjerovala da su se spori potresi događali tijekom razdoblja od najviše nekoliko mjeseci, a ne desetljeća. Ako je tako onda dolazimo do nove informacije, a to je da će usporeni zemljotresi vjerojatnije pokrenuti masovne potrese. Ujedno bi se nova predviđanja mogla ugraditi u postojeće modele, poput onog koji se koristi za anticipaciju tsunamija pomoću japanskog superračunala Fugaku.
Koristeći novu metodologiju koja se temelji na njihovim nalazima, izjavili su da postoji potencijalno trajno sporo klizanje na otoku Enggano u Indoneziji, smještenom na oko 100 km jugozapadno od Sumatre.
Ako je ovo otkriće točno, docent Aron Meltzner, koautor studije, navodi da su zajednice koje žive u blizini ovog indonezijskog otoka potencijalno suočene s većim rizikom od tsunamija i potresa nego što se prethodno mislilo. To sugerira da modeli rizika i strategije ublažavanja trebaju ažuriranje.
