Rusija je otkrila najveće svjetske rezerve nafte i plina. Nalaze se na Antarktici, a imale bi ekvivalent od 511 milijardi barela nafte, što je gotovo dvostruko više od poznatih rezervi u Saudijskoj Arabiji. U teoriji, bijeli kontinent je nedodirljiv, ali postoje jaki strahovi da bi otkriće moglo postati klimatska i geopolitička bomba. Od 1959. godine i potpisivanja Ugovora o Antarktici u Washingtonu, golemi bijeli kontinent na neki je način opće dobro čovječanstva, nedodirljiva zemlja osim za znanstvenike. Tamo imaju brojne baze i mogu provoditi širok raspon istraživačkih projekata. Međutim, ovo otkriće, koje datira iz 2020. godine, nije slučajan rezultat znanstvenih istraživanja kao bilo koja druga, već je rezultat niza istraživanja koje je proveo brod Alexander Karpinsky, kojim upravlja RosGeo, ruska agencija zadužena za pronalaženje mineralnih rezervi za komercijalnu eksploataciju. Ili barem tako tvrdi Odbor za reviziju okoliša britanskog parlamenta, koji tvrdi da ima dokaze o otkriću.
U britanskom parlamentu zabrinuti su što će Rusija Vladimira Putina, potpisnica Antarktičkog sporazuma, učiniti na području pod britanskom kontrolom jer svi znaju Putinovu ideju o tome što su međunarodne granice. Klaus Dodds, profesor geopolitike na Royal Holloway Collegeu i stručnjak za Antarktiku, smatra da su ruske aktivnosti puno bliže istraživanju nafte i plina nego pravoj znanosti:
– Sporazum o Antarktici suočava se s novim izazovima, ne samo od Rusije, koja djeluje u lošoj vjeri, i od sve nametljivije Kine. (…) Aktivnosti Rusije treba shvatiti kao odluku da potkopa norme povezane s istraživanjem seizmičkih istraživanja i u konačnici kao preteča nadolazećeg vađenja resursa.
Premda Rusija ne prestaje uvjeravati druge narode kako je zanima samo znanost na ovom području, neki u to baš i ne vjeruju.
Najveća bi opasnost bila ako bi Rusija iskorištavala te rezerve jer bi to otvorilo vrata svakoj naciji koja upravlja dijelom Antarktike da također krene iskorištavati te resurse, počevši od Kine i Sjedinjenih Država. To bi pak bio problem jer bi neizbježno došlo do usporavanja energetske tranzicije.
