Prometne situacije koje su naizgled idilične mogu rezultirati tragičnim posljedicama. Ne treba biti osobito nadahnut kako bi se zamislile ljetne gužve u kojima se po prometnicama, magistralama vozi u kolonama. Ne stoji se, kolona se kreće pristojnom brzinom ali je duga, gotovo nepregledna. Kakve su šanse nesretnicima koji se sa sporednih cesta trebaju uključiti na glavnu po kojoj se odvija takav promet, da to doista i učine kroz neko pristojno vrijeme. Nitko da na glavnoj cesti stane, da propusti, svatko hita svome odredištu i gotovo da se lijepi na ono vozilo ispred sebe, tko mari za nesretnike na sporednim cestama, a svima bi bilo lakše kad bi netko makar na tren skrenuo pažnju i na njih te propustio bar po koje vozilo. Tih par minuta koliko je potrebno da se omogući nekome uključivanje u promet na glavnoj prometnici ne bi nikom krunu s glave skinulo. No, svatko gleda svoja posla!
I tako vi na sporednoj cesti čekate neku humanu vozačku dušu koja će vas pustiti da se brzim prelaskom preko njezine prometne trake dočepate svog sigurnog lijevog skretanja. I dogodi se! Netko u koloni koja se kreće glavnom cestom vas uoči, koči, staje, štoviše daje vam znak rukom, svjetlima, zvučnim signalom da krenete, da se prelaskom preko njegove trake uključite u svoju namjeravanu, skrenete bezbrižno lijevo. Staje dakle on, staju vozila iza njega, vi još jednom provjeravate dolazi li netko iz suprotnog smjera, krećete, zahvaljujete na vozačkoj solidarnosti i neočekivano – udar! Vozilo kao i ona koja su u koloni stala iza njega da vas sa sporedne ceste propuste, netko je obilazio. Udar! Prometna nesreća neminovna je. Situacija je bila čista da čišća nije mogla biti, kako ste mogli očekivati da će netko obilaziti kolonu vozila koja se zaustavila da vas propusti i to još na nedozvoljenom mjestu! Mogli ste, trebali ste, očekivati neočekivano iako ste bili evidentno propuštani. Očekivati ono najmanje moguće. Samo se stvorio! On tamo nije trebao biti ali je bio, odjednom! I što ćemo sad? Problemi, štoviše taj netko potražuje od vas naknadu štete! Tvrdi da ste odgovorni, krivi, ta vi ste se uključivali sa sporedne ceste, on je bio na glavnoj! To što je vas tamo neki vozač propustio i omogućio vam svojim stajanjem i jasnim davanjem znaka da se vi uključite na glavnu cestu, nije njegov problem, budući on tvrdi da se vi, a ne on tamo niste trebali uopće nalaziti u kritičnom trenutku!
Vi tvrdite da je obilazio kolonu zaustavljenu radi vašeg propuštanja što je nedopušteno, vi tvrdite da je obilazio na dijelu ceste na kojem je puna crta, on tvrdi da ste vi pri uključivanju sa sporedne ceste trebali propustiti sva vozila koja se njome kreću, uključujući i njega, dakako! I što ćemo sad? Loš završetak jedne prvotno dobro, solidarno promišljene situacije u kojoj vam je savjestan kulturan vozač želio skratiti muke zaustavljanjem i omogućavanjem da se uključite na glavnu prometnicu.
Nikada nikome ne vjerovati dok se sami ne uvjerite da su zrak i prometnica čisti i sigurni. Pazite, pazite i kada vas propuštaju i kada vam u najboljoj i najsolidarnijoj vozačkoj maniri daju znak! Kolona stoji, zašto neki misle da stoji eto tako iz puke dokolice, onako potpuno bez veze, pa će oni biti mudriji i tu istu, iz dokonosti zaustavljenu kolonu obići.
I što ćemo s tom situacijom kada smo doživjeli prometnu nesreću, uslijed velikodušne geste savjesnog vozača koji nam je svojim zaustavljanjem nakanio omogućiti uključivanje u promet na glavnoj cesti premda nemamo prednost! Jesmo li krivi što smo prihvatili tu gestu? Jesmo li krivi i odgovorni što nismo očekivali da će netko obilaženjem zaustavljene kolone naletjeti na nas? Trebamo li mu nadoknaditi štetu? Sudovi u takvim situacijama, ma koliko vam se na prvu čini suludim, sude suodgovornost! Da! No pitanje je omjera! Je li to 50:50? Jeste li jednako krivi, odnosno odgovorni ili ne? Manje? Više?
Županijski sud u Rijeci u predmetu Gž-212/2024-3 (presuda od 18. 4. 2024.) upravo se pozabavio takvom situacijom, vozačke solidarnosti s lošim završetkom. Vozač osobnog automobila uključivao se u promet sa sporedne na glavnu cestu skretanjem u lijevo s tim da su ga vozila s glavne ceste propustila da to učini. Međutim, na njega je pri tom skretanju u lijevo sa sporedne na glavnu cestu naletio motociklist koji se kretao glavnom cestom i odlučio na nedopušteno obilaženje zaustavljene kolone od 4-5 vozila i to preko pune linije. Motociklist, nije dakle želio čekati u koloni, prestrojio se u lijevu prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera i nedopušteno je obilazio zaustavljenu kolonu preko pune linije, ali je odlučio i sudskim putem tražiti naknadu štete od vozača vozila koje je bilo u skretanju i zbog kojeg je kolona bila zaustavljena. Sud je u navedenoj presudi utvrdio da su, molim obratite pozornost, oba sudionika prometne nesreće kriva za njen nastanak, ali i ocijenio koji je od njih bio dužan postupati s većom pažnjom. Utvrdio je da je to bio dužan učiniti motociklist, dakle tužitelj, jer je ispred raskrižja obilazio zaustavljenu kolonu od 4-5 vozila preko pune linije, krećući se neprimjerenom brzinom.
Vozač vozila koji je bio u skretanju sa sporedne na glavnu cestu i kojeg su vozila na glavnoj cesti propuštala prema stavu suda bio je dužan voziti s izuzetnom pažnjom, povećanim oprezom, a po potrebi i zastati kako bi se uvjerio da radnju skretanja sa sporedne na glavnu cestu može obaviti na siguran način i to bez obzira što su ga vozila s glavne ceste propustila da to učini! Sud je u konačnici utvrdio da se radi o suodgovornosti u omjeru 80% na strani motocikliste i 20% na strani vozača, odnosno vozila, koje je bilo propuštano sa sporedne na glavnu cestu!
Dakle, oprez, oprez, oprez! Očekujte da će se dogoditi najmanje očekivano! Budite spremni da će se vozač drugog vozila, pješak, biciklist samo stvoriti ni od kuda kada im se najmanje nadate i u situaciji koja graniči s najluđim zamislivim scenarijem.
