Aktualni ravnatelj zagrebačke XV. gimnazije (MIOC), profesor Nikola Dmitrović, ove godine puni dvadesetu godinu rada u jednoj od najprestižnijih srednjih škola u Hrvatskoj. MIOC je tradicionalni rasadnik darovitih učenika, čija se izvrsnost svake godine nanovo potvrđuje na međunarodnim natjecanjima u znanju. Dmitrović je, pak, često navođen kao jedan od najzaslužnijih profesora za uspjehe srednjoškolaca na svjetskim informatičkim natjecanjima.
Kad se 2004. godine zaposlio u MIOC-u, znao je za važnost sustava natjecanja, kao i da učenici na njima postižu izvrsne rezultate. Međutim, kao mladom nastavniku prioritet mu je bila nastava i pripremanje za polaganje stručnog ispita. Nakon što je 2007. prvi put bio na državnom natjecanju koje se održalo u Zagrebu, uočio je kolika pozitivna energija i kreacija okružuju tu aktivnost te se od sljedeće godine aktivno uključio u organizaciju i vođenje priprema za natjecanja na razini škole. Te 2007. godine Zagreb je bio domaćin međunarodne informatičke olimpijade koju je organizirao Hrvatski savez informatičara. Na njihov poziv, Nikola Dmitrović je to ljeto sudjelovao na svom prvom Ljetnom kampu mladih informatičara koje mu je, kako kaže, bilo izvrsno iskustvo i motivacija za nastavak bavljenja pripremama za natjecanja. I danas slovi kao najpoznatiji mentor u državi.
Legenda kaže da vas je zapravo jedan učenik-natjecatelj odveo prvi put u Chicago, nagovorivši vas da budete mentor njegovu timu?
– Da, bilo je to u proljeće 2008., kad se tim od troje učenika pripremao na put u Chicago na finale jednog međunarodnog informatičkog natjecanja koje danas više nije aktivno. Igor Čanadi, jedan od članova tima, s kojim sam zajedno počeo te godine voditi pripreme za natjecanja, pitao me bih li išao s njima kao mentor/pratnja. Tadašnja ravnateljica Veronika Javor se složila s tom idejom i to je bilo moje prvo od osam putovanja na natjecanja u SAD. Sa spomenutim Igorom, ostalim nastavnicima i ostalim natjecanjima, počeo sam aktivno voditi pripreme te biti dio te priče. Te sam godine postao i član Državnog povjerenstva za provedbu natjecanja iz informatike u kojem sam ostao do danas.
Možete li sumirati čitavu priču – unazad nekoliko godina kakvi su rezultati učenika na natjecanjima, koliko ih u prosjeku po generaciji odlazi na svjetska natjecanja i kolikom broju učenika ste osobno bili mentor?
– Teško je pobrojiti sve nastupe i uspjehe učenika XV. gimnazije iz informatike i ostalih predmeta. Samo sudjelovanje je već postignuće, a svi uspjesi su dodatna nagrada. Želja nam je uvijek biti najbolji što možemo i održati kontinuitet sudjelovanja i osvajanja nagrada bez obzira na vrstu medalje. Zadnjih pet godina, unatoč izazovima na koje nismo mogli utjecati, ostvarili smo neke od najboljih rezultata ikad i ponosili se izvrsnim generacijama koje su školu predstavljale na domaćim i međunarodnim natjecanjima.
Na koje ste uspjehe posebno ponosni?
– Teško je izdvojiti neko posebno postignuće ili natjecanje. Ponosan sam na svaku natjecateljicu i svakog natjecatelja koji sudjeluje na natjecanju jer samo oni znaju koliko je truda potrebno da se dostigne i održi visoka razina potrebna za sudjelovanje. Zadnjih smo godina svjedočili najboljim godinama hrvatske i MIOC informatike, kad su naši učenici Patrick Pavić i Dorijan Ledvaj u kontinuitetu osvajali najsjajnija odličja na međunarodnim olimpijadama iz informatike. Mnoštvo je tu osvojenih medalja, iskustava i anegdota koje stalno i rado prepričavamo. Ako bih trebao izdvojiti nešto na čemu sam posebno zahvalan, bila bi to činjenica da su mi mnogi natjecatelji danas prijatelji, da se s velikom većinom redovno čujem.
Kakva je situacija ove školske godine?
– Na nedavno završenom državnom natjecanju iz informatike u kategoriji Primjena algoritama naši su učenici osvojili 9 od 12 odličja te osvojili prva mjesta u svim razredima. U kategoriji Osnove informatike osvojili smo prvo i drugo mjesto. Još jedna uspješna godina koja nam daje poticaj da nastavimo dalje s još više volje nego do sada. Nove generacije koje dolaze, iako su imale veliki problem da u njihovim razvojnim godinama bude korona, dobro se drže i vjerujemo da će nastaviti putem dosadašnjih natjecatelja.
Koja je tajna uspjeha koje MIOC postiže? Mijenjate li metode rada i pristup učenicima?
– Vjerujem da je u temelju ovih uspjeha darovitost učenika koji upišu XV. gimnaziju, volja koju oni i mentori imaju da dodatno rade izvan nastave i puno, puno rada te stotine i stotine riješenih zadataka. Svaka godina je drugačija za pripreme i svake se godine organizacija priprema prilagođava trenutačnim natjecateljima. Dio tajne pripreme leži u izvrsnoj suradnji s nekadašnjim natjecateljima koji se nakon završetka školovanja u MIOC-u rado vraćaju i pomažu u vođenju priprema. Nastavnici mentori i studenti mentori se nadopunjuju u radu. Osoba koja je do prije godinu, dvije bila državni prvak i međunarodni natjecatelj lakše može prenijeti iskustva i nove natjecatelje pripremiti za izazove.
Kad ste postali ravnatelj, rekli ste kako ćete nastaviti s mentoriranjem. Jeste li?
– Želje su bile jedno, realnost drugo. Iako i dalje pratim i pomažem u organizaciji priprema na razini škole, puno je to manje nego što sam želio i što bih mogao. Ohrabruje me što sam i dalje član Državnog povjerenstva i uspijevam sa suradnicima voditi kategoriju za Osnovne škole, a kao suradnik HSIN-a vodim juniorske olimpijske timova na natjecanja.
Kako se financijski pokrivate ako Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne financira neko natjecanje?
– Zbog pandemije je puno međunarodnih natjecanja prešlo u online oblik ili se ugasilo. Moja iskustva s MZO su pozitivna i uvijek smo imali potporu u rješavanju dijela troškova za takva natjecanja. Slično iskustvo je i s Gradom Zagrebom. Od 2013. do 2019. smo intenzivno sudjelovali na međunarodnim natjecanjima i, pored MZO-a i Grada, potporu smo tražili i dobivali od IT tvrtki u kojima su često vodeće uloge imali upravo nekadašnji natjecatelji.
U jednom od intervjua ste rekli – onoga dana kad ja od svega toga budem dobivao novac kao Jose Mourinho, a kad, recimo, mali Pavić bude dobivao kao Cristiano Ronaldo, onda ću ja smjeti njega i on mene pitati zašto Hrvatska nije osvojila zlato na olimpijadi. Molim vas pojasnite čitateljima tu poruku.
– Moje promišljanje o natjecanjima, a koje nastojim prenijeti i na natjecateljice i natjecatelje, je da se ovim ne bavimo zbog slave ili novca ili da bismo bili bolji od drugih. Na natjecanjima sudjelujemo da bismo naučili nešto više od onoga što se treba i mora naučiti na nastavi, da budemo najbolja verzija sebe, da prikupimo što više raznovrsnijih iskustava za budućnost i da jednostavno uživamo u učenju i natjecanju. Dodatno, rad s učenicima je većinom volonterski i zasnovan na entuzijazmu te si kao cilj postavlja napredak učenika.
Na koji način zamišljate idealno funkcioniranje natjecanja u našim školama – koliko smo daleko od idealnog ako godinama slušamo o uspjesima učenika nekolicine istih škola?
– Moram priznati da sustav natjecanja kakav imamo u Republici Hrvatskoj, koji organizira Agencija za odgoj i obrazovanje i MZO uz pomoć krovnih strukovnih udruga, dobro funkcionira i omogućuje učenicima da iskoriste ponuđene prilike. Kao u svakom sustavu, uvijek ima prostora za napredak, ali sve ovo što smo do sada napravili je jako dobro. U realnosti, dodatni rad s darovitim učenicima je većinom volonterski i tako je teško držati kontinuitet.
Da imate prilike, koju biste općenito promjenu uveli u sustav obrazovanja? Vjerujem da vam više toga pada na pamet, ali ključno bi bilo…
– Teško je to reći. Možda uvesti izbornost predmeta na višim godinama u srednjim školama. I definitivno moramo poraditi na privlačenju mladih osoba da se zaposle u školi. Bez toga nema budućnosti nastave, a kamoli natjecanja.
Cilj je povećati broj zainteresiranih djevojaka. Na olimpijadama sudjeluje u prosjeku svega desetak posto djevojaka. Mijenja li se ženska kvota i zašto nema više djevojaka?
– Zašto nema puno više djevojaka na natjecanjima je pitanje o kojem stalno razmišljamo i stalno tražimo načine kako povećati broj zainteresiranih djevojaka za natjecanja. Djevojke koje se zadrže u sustavu priprema često postižu vrhunske rezultate na natjecanjima. Dio natjecateljica iz informatike nakon osnovne škole svoj put nastavi u sustavu natjecanja nekog drugog predmeta. Zadnjih nekoliko godina Hrvatski savez informatičara organizira posebno natjecanje za djevojke koje motivacijski djeluje na povećanje baze, a samo se natjecanje organizira kako bi djevojke mogle sudjelovati na Europskoj olimpijadi za djevojke. Europska olimpijada za djevojke iz matematike i informatike pokrenuta je upravo s ciljem promoviranja STEM-a među djevojkama.
