Ovo je samo jedna dosadna metalna kutija! Signore Gandini očito je imao loš dan – rezignirano su novinari specijaliziranih svjetskih auto magazina komentirali novitet koji je 1972. Fiat predstavio javnosti. Nakon trijumfa inovativnog Fiata 127, prvog modela marke s prednjim pogonom, Fiat je očito upao u krizu identiteta nastojeći se oduprijeti naftnoj krizi i štrajkovima u svojim tvornicama, kao i maksimalno rezati troškove gdje je to god bilo moguće. Fiat je pokušao u devet godina različitim opcijama stimulirati prodaju modela 132, ali niti sa dva facelifta nije ostvaren željeni rezultat. Fiatov novitet u višoj srednjoj klasi bio je tek konzervativna evolucija modela 125 kojeg je naslijedio nakon njegovog petogodišnjeg tržišnog ciklusa. Bio je to relativno kratak period za jedan model Fiata, a kojeg je isto mučio problem loše reakcije tržišta. Zapravo nam je u boljem sjećanju ostao kao Polski Fiat 125 nego li originalni. Svega dvije godine trebalo je Fiatu da na bazi postojećih tehničkih resursa 125 iznjedri novi model 132.
Cilj je bio ponuditi veći izbor motorizacije uz izgled koji će se oslanjati na prestižni top model Fiat 130. Stilisti kućnog dizajnerskog centra su se u kreaciji noviteta čak poprilično oslonili i na prethodnika, a sve s ciljem da se u kratkom vremenu dođe do prihvatljivog rezultata. Kao što dizajn nije bio revolucionaran, tako je bilo i s ponuđenim tehnološkim dostignućima. Novitet je i dalje ostao vjeran smještaju motora sprijeda uz pogonske stražnje kotače. Po tom je i ostao posljednji relikt te koncepcije u ponudi Fiata sve do kraja proizvodnje. U odnosu na 125 straga su eliminirane lisnate opruge i uz amortizere sada su na raspolaganju spiralne opruge. To je bilo najvažnije poboljšanje u kontekstu podvozja.
Po pitanju dimenzija 132 je ipak nadmašio prethodnika u svim smjerovima. Desetak centimetara viška u dužini reflektirali su se u kontekstu veće udobnosti interijera namijenjenog za prijevoz pet odraslih osoba. Putnici se nisu imali razloga buniti, a po želji su se sjedišta mogla pretvoriti i u ležajeve. Problem je zato bio prtljažnik od svega 364 litre, koji je ostao nedorečen s obzirom na veličinu automobila. Manjak prostora posljedica je smještaja rezervoara goriva u prtljažnik. Fiat je tu kantu za skladištenje 56 litara goriva smjestio straga uz desni blatobran prekrivši je oblogom.
Sigurnosno je to bio veliki nedostatak, a time se naštetilo transportnim mogućnostima automobila. Inicijalno se Fiat 132 na tržištu našao u tri dostupne verzije: s 1600 ccm i 98 KS kao Standard i Special te sa 1800 ccm i 105 KS kao Special. U oba slučaja radilo se o provjerenom old school četverocilindarskom benzinskom agregatu s dvije bregaste kojeg je svojedobno konstruirao Aurelio Lampredi. Taj je motor s manjim modifikacijama bio osnovna motorizacija puna tri desetljeća u cijelom nizu Fiata i Lancia. Tako su se i ovdje poigrali s hodom klipova kako bi dobili odgovarajuće rezultate. Snaga motora prenosila se preko serijskog četverostupanjskog mjenjača, a uz doplatu mogli ste naručiti petstupanjski mjenjač ili trostupanjski automatik iz portfelja General Motorsa.
Iza oznake Special Fiat je ovaj puta samo diferencirao nivo opreme, bez uobičajenog dodatka snage kao kod ostalih modela. Tako je Special imao kromiranu masku hladnjaka, usisnik za zrak na poklopcu motora, elegantnije poklopce naplataka i vanjski retrovizor. Po pitanju retrovizora recimo da je to prva limunzina Fiata koja je serijski bila opremljena tim dodatkom! Kuriozitet je i uvođenje Fiata prvih 16 robota u proizvodnoj liniji tvornice Mirafiori, sa kojih je proizvodnih traka silazio upravo i Fiat 132! Za razliku od Fiata 127 koji je 1974. proslavio prvi milijun proizvedenih primjeraka dvostruko skuplji model 132 bio je jako daleko od toga. Odaziv tržišta bio je daleko od očekivanog. Zbog toga u veljači iste godine na tržište dolazi 132 GLS. Novitet ima poboljšani ovjes u kontekstu uvođenja novih amortizera i sprijeda poprečnih stabilizatora te širih guma nižeg profila, a sve kako bi se poboljšala vozna svojstva i stabilnost automobila. Opet je izmjenjena maska hladnjaka uz dodatak i bočne gumene lajsne te novih poklopaca na naplatcima. Interijer je obogaćen novom instrumentalnom pločom. Motor sa 1800 ccm bogatiji je za 2 KS pa sada raspolaže sa 107 KS! Odlazak top modela Fiata 130 s tržišta za model 132 značio je ulazak u vrh ponude talijanskog proizvođača. Za taj zadatak Fiat je napravio i značajne prilagodbe kako bi se 132 mogao nositi s titulom kućnog top modela. Tako je 1977. model 132 doživio još jedan facelift koji se prvenstveno očitovao u kontekstu podizanja nivoa luksuza i udubnosti u interijeru automobila. Nova mesnatija i udobnija sjedišta, luksuzniji materijali, servo upravljač, novi kokpit… bili su samo neki od detalja s ciljem dokazivanja prestiža na zahtjevnom zadatku.
Eksterijer je prepoznatljiv po novoj maski hladnjaka, širokoj gumenoj traci bočno i na branicima, plastičnom retrovizoru, novom obliku stražnjih bočnih stakala… Po pitanju motorizacije evoluirao je 1800 koji sada postaje 2000 s raspoloživih 112 KS. Premda je 132 bio 1972. opremljen disk kočnicama na svim kotačima, sada su straga ugrađene bubanj kočnice. Fiat praktično od 1953. i modela 1400 Diesel nije u automobilskom programu koristio dizelski motor. To se ponovilo tek 1978. kada su ovi motori paralelno uvedeni u gamu 131 i 132. U 132 se ugrađivao agregat Fiat Sofim (kooperacija Fiat, Saviem-Renault i Alfa Romeo), a dizelaši obujma 2000 ccm i snage 60 KS te 2500 ccm i snage 72 KS bili su za 30 posto skuplji od benzinaca. Potom je 1979. uveden na tržište najsnažniji model 132 2000 Injection. Motor je bio opremljen Bosch L Jetronicom i bio je to prvi Fiat model koji je koristio taj tip distribucije goriva.
Raspoloživih 122 KS bilo je dovoljno za brzinski doseg od 175 km/h, ali ste to zadovoljstvo morali platiti čak 40 posto više od motora istog obujma sa rasplinjačima! Cijena je tada nadmašila 130 Coupe koji je imao V6 agregat sa 165 KS, a po pitanju luksuza u interijeru ipak nisu bili egal. Možda je 132 bio u prednosti ako ga pohvalimo činjenicom da je vlasnik serijski dobio ugrađen radio uređaj te je imao mogućnost vanjski retrovizor podešavati iz unutrašnjosti.
Karijera Fiata 132 završila je 1981. nakon 652.947 primjeraka koji su se proizvodili u Italiji te montirali u Španjolskoj (dodatnih 108.725 primjeraka Seat 132), tadašnjoj Jugoslaviji, Aziji, Srednjem Istoku i Južnoj Africi. Nasljedila ga je 1981. godine predstavljena Argenta, koja je u biti koristila istu tehničku osnovu, ali upakiranu u osvježenu karoseriju. Fiat 132 i Argenta bili su posljednji modeli Fiata sa stražnjim pogonom.
Za naše prostore interesantna je i priča o montaži Fiata 132 GLS u Zagrebu. Krajem srpnja 1974. otvoren je novi objekt Zavoda Crvene Zastave na zagrebačkom Žitnjaku. Domaći novinari to zdanje euforično nazvali embrijem automobilske industrije na ovdašnjem prostoru u sklopu razvoja jugoslavenske automobilske industrije uopće. Ta, nazovimo je proizvodna hala, bila je prvotno planirana kao izložbeno-prodajni salon Crvene zastave sa pripadajućim servisom. No, odlučeno je da će moderni objekt uz dodatna ulaganja u opremanje ipak biti pogon za montažu velikog Fiata 132 GLS. Montaža vozila obavljala se u hali veličine 4400 četvornih metara uz što je na raspolaganju bio i skladišni prostor veličine 1770 četvornih metara. Iz Italije je u Zagreb dopreman Fiat 132 GLS u gotovim sklopovima, a koji su se potom u hali na Žitnjaku kompletirali u cjelovit automobil na šest linija.
Prvotno su se montirale verzije sa motorima 1600 ccm, od 1976. i sa 1800 ccm da bi od jeseni 1977. zagrebački FIAT 132 nosio oznaku 2000. U zagrebačkoj montaži radilo je stotinjak radnika kojima je zadan godišnji plan oko 3000 vozila, ali zapravo nikada nisu prešli 2500 komada! Hrvatska privredna komora bila je spremna ponuditi i kooperantsku proizvodnju dijelova za ovaj model, za koji su euforično vjerovali i pregovarali da to bude početak daljnjeg razvoja suradnje na području proizvodnje automobila u Hrvatskoj. Godine 1979. obilježena je proizvodnja 10.000-tog primjerka u Zagrebu, od ukupno 13.025 tu sklopljenih Fiata 132 GLS do 1983. U Zagrebu je 1983. ambiciozno započela montaža i Fiata Argenta. No, u Kragujevcu su odlučili da će od polovice iste godine umjesto montaže Fiat vozila u tim halama zaživjeti regionalno skladište rezervnih dijelova Zastave te servis njihovih privrednih vozila.
