Prometna realnost na hrvatskim cestama nije idealna. Svi ćemo se složiti da je broj žrtava neprihvatljiv, unatoč pozitivnim pomacima iz godine u godinu. Prometne kazne i sve gušći raspored kamera za kontrolu brzine te čak i najave novih tehnologija (dronova) u kontroli prometa i pridržavanja prometnih pravila i propisa umirili su mnoge vozače, prometna kultura raste, ali očigledno postoji i dio vozača koji ne reagiraju na ove impulse. Kako gledamo na prometnu realnost i što bi se moglo promijeniti da bi promet bio sigurniji, da se smanji broj stradalih na hrvatskim cestama? Ta ključna pitanja zanimala su nas i željeli smo ih postaviti hrvatskim vozačima u četiri najveća hrvatska grada, koji realno odražavaju širu sliku.
Anketu o razmišljanjima vozača za nas je provela agencija za istraživanje tržišta Karika na uzorku od 1029 ispitanika u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Uzorak za svaki grad bio je reprezentativan prema spolu i dobi za populaciju 18-65. Anketu smo podijelili na dva dijela, jedan o prometnoj sigurnosti, a drugi o mobilnosti i navikama u prometu naših građana. Taj drugi dio objavit ćemo u sljedećem broju Revije HAK – za listopad i studeni. Sad ćemo se, pak, pozabaviti prometnom sigurnošću, odnosno percepcijom naših građana o toj temi.
Vozači se osjećaju najsigurnijima dok su za volanom automobila (89%), slijedi običan bicikl (68%), a najmanje su sigurni dok voze motocikl (55%) i električni romobil (55%). Osjećaj sigurnosti uvjetovan je iskustvom vozača, a to nam pokazuju i podaci koji govore da se najmlađi osjećaju sigurnijim, u odnosu na starije, kad voze obje vrste i romobila i bicikla, s kojima imaju više iskustva. S druge strane, osjećaju se, u odnosu na starije, manje sigurnima u automobilu.
Istraživanjem je ispitano u kojoj mjeri vozači automobila obavljaju pojedine radnje tijekom vožnje. Najveći dio njih veže se sigurnosnim pojasom (94% uvijek ili često) te poštuju ograničenja brzine u gradu (99%) i na otvorenoj cesti (98%). U sljedećem pitanju, 64% dok vozi nikad ne razgovara na mobitel tako da ne koristi niti slušalice niti zvučnike, dok njih 36% to ipak ponekad radi. Čak i ovih 36% je puno, ako znamo kolika je distrakcija u prometu – mobitel.
Zabrinjavajući je podatak da 24% vozača sjeda u automobil premda znaju da su popili nedozvoljenu količinu alkohola, dok više od polovice (54%) vozača umorni voze automobil, znajući da je pred njima određena distanca koju moraju odvoziti. Uzmemo li oba podatka, na cesti nerijetko imamo vozače s ozbiljnim poremećajima pažnje. Alkohol i umor su veliki problemi, pogotovo s vozačima koji imaju ozbiljne teškoće sa samoprocjenom (svojih sposobnosti).
I vozače bicikla pitali smo o njihovu ponašanju tijekom vožnje. Oko 36% vozača tijekom vožnje koristi slušalice bilo da sluša glazbu ili razgovara na mobitelu, ali 27% je i onih koji dok voze bicikl razgovaraju na mobitel tako da ga drže na uhu. Ovo su također opasne navike i distrakcije u prometu jer znamo da biciklisti često nemaju izolirane prometne površine, nego se njihove staze križaju s cestama ili pješačkim stazama.
Čak 57% biciklista nikad ne nosi kacigu, samo je njih 14% koji je uvijek nose. Zakon o sigurnosti cestovnog prometa navodi: vozač bicikla i osobnog prijevoznog sredstva koji se kreće biciklističkom stazom dužan je prije stupanja na kolnik ceste, kad biciklistička staza preko kolnika nije označena, zaustaviti bicikl i osobno prijevozno sredstvo, gurati ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza ili kolnika staze. Sad čak, priznaje 71% biciklista, krše Zakon te prilikom stupanja na pješački prijelaz ne silaze s bicikla – odnosno 16% to radi uvijek, 23% često, a 32% ponekad.
Mlađi vozači, u dobi od 18 do 35 godina, razlikuju se od starijih vozača s obzirom na to koliko često obavljaju ispitivane radnje. Oni su skloniji korištenju slušalica i mobitela tijekom vožnje. Više od polovice njih (56%) dok vozi bicikl sluša glazbu preko slušalica, dok je takvih među populacijom od 36 do 50 godina 30%, a među najstarijima 22%. Isto tako, mlađi su skloniji razgovaranju na mobitel dok voze bicikl, 46% razgovara na mobitel preko slušalica, a njih 37% razgovara tako da drži mobitel na uhu. Osim korištenja slušalica i mobitela u vožnji, mlađi biciklisti skloniji su, u odnosu na starije, voziti bicikl i kad popiju. To radi oko 1/3 mladih vozača.
Ono po čemu se mlađi vozači bicikla ne razlikuju od starijih je navika nošenja kacige i vožnja bicikla preko pješačkog prijelaza. Od triju mogućih ugroza sigurnosti prometa, najviše ispitanih smatra da su vozači ti koji u najvećoj mjeri ugrožavaju sigurnost prometa (54%). Da u najvećoj mjeri sigurnost prometa ugrožava neadekvatna infrastruktura i regulacija prometa smatra 35% ispitanih, dok samo njih 11% smatra da su pješaci ti koji u najvećoj mjeri ugrožavaju sigurnost prometa.
Sve vozače (bilo kojeg prijevoznog sredstva) pitali smo za mišljenje o ugrozi sigurnosti prometa u okviru infrastrukture. Najvećom ugrozom sigurnosti prometa u pogledu infrastrukture smatraju se oštećeni kolnici (35%) i nedostatak biciklističkih staza (29%). Oštećene kolnike kao infrastrukturnim problemom u većoj mjeri smatraju stanovnici Rijeke (42%) i Osijeka (41%), dok je nedostatak biciklističkih staza češći problem stanovnicima Zagreba (35%) u odnosu na ostale gradove.
Očito je da podizanje prometne kulture vozača nije lak posao, što pokazuju i dobiveni rezultati koji upućuju na nepostojanje jedinstvenog rješenja problema. Svi načini podizanja kulture vozača bi gotovo u podjednakoj mjeri mogli biti efikasni. Razlike koje se mogu izdvojiti su edukacija sudionika u prometu i veće prisustvo policije na ulicama koji se ipak smatraju efikasnijim načinima podizanja kulture vozača u odnosu na plaćanje kazni na licu mjesta, snižavanje kriterija za oduzimanje vozačke dozvole ili postavljanjem kamera koje se ne mogu detektirati u automobilu.
Kad razgovaramo o vozačima, zanimalo nas je vidjeti što je to što njih smeta kod drugih vozača, što ih nervira? Rezultati su pokazali da ih u najvećoj mjeri smeta kad drugi vozač oduzima prednost (28%), kad se ne koristi žmigavac prilikom skretanja (26%), neodržavanje razmaka (21%), zaustavljanje na kolniku s uključena četiri žmigavca (20%), vožnja motociklista između automobila (17%), nepoštivanje ograničenja brzine (14%), sporija vožnja u lijevom traku nego u desnom (12%), nepoznavanje pravila vožnje u kružnom toku (11%), uporaba sirene na raskrižjima sa semaforima kada vozač odmah ne krene i nezaustavljanje na pješačkim prijelazima (po 10%). S druge strane, najmanje ih smeta ako se automobil zaustavi na autobusnom stajalištu (4%) ili pretjecanje s desne strane, a ne lijeve na cesti s dva kolnička traka u istom smjeru (5%).
Ovim istraživanjem htjeli smo ispitati i neke predrasude u pogledu utjecaja spola i dobi na kvalitetu vožnje. Većina vozača automobila (90%) smatra da kvaliteta vožnje ne ovisi o spolu, nego o odgovornosti pojedinca. Oko 2/3 ispitanih žene smatraju opreznijim vozačima u odnosu na muškarce, dok 74% ne smatra da se žene lošije snalaze u prostoru, zbog čega bi trebali biti lošiji vozači.
S druge strane, kad su u pitanju mladi vozači, 85% ispitanih smatra da oni, zbog nedostatka iskustva, nisu svjesni koje sve opasnosti mogu biti izazvane nepoštovanjem prometnih propisa. Mišljenja su (80%) i da mladi vozači voze bahato i brzo zbog potrebe za dokazivanjem. Isto tako, 64% vozača smatra da vozači starije dobi ugrožavaju promet načinom svoje vožnje: ili voze presporo, imaju usporene reakcije ili slabiju percepciju.
Čini se da smo realno evoluirali naše probleme, oni su jasno detektirani, a vrijeme je i da sami uložimo dodatni napor za smanjenje broja stradalih u prometu. Edukacijom djece i mladih, jer sve počinje u obitelji, ali i povećanom svijesti o načinu na koji možemo negativno utjecati na sigurnost prometa – izbjegavati alkohol kad vozimo, da vozimo odmorni, da ne koristimo mobitele u vožnji i da maksimalno brinemo o drugim sudionicima u prometu, odnosno da vozačku kulturu dignemo na najvišu razinu.
Izdvojena mišljenja
– Nema tu pravilo muško-žensko nego zna li netko voziti ili ne, kao i je li ga briga za drugoga ili nije – jedan ispitanik u Splitu
– Mlađi voze brzo, po refleksu, a stariji opreznije i sporije, više paze i više poštuju propise. Zbog manjka iskustva ne znaju što se sve može desiti. Stariji su vidjeli na svojoj ili na tuđoj koži koje su sve moguće posljedice. Ne isplati se riskirati za tri minute razmaka u vremenu, pa voze opreznije i sporije – jedan ispitanik u Rijeci
– Mladi vozači su nestrpljivi, žure se, kao u životu, tako i u prometu, iako ne bih htjela generalizirati. U autoškoli su spori i oprezni, a čim dobiju vozačku dozvolu i steknu sigurnost, a bez iskustva, e onda idu problemi – jedna ispitanica u Osijeku
