Željeli smo napraviti automobil dinamičan i jak kao Miura, ali puno moderniji. Znate, nešto poput mlaznog zrakoplova na četiri kotača. Pazite samo, mislio sam naravno na borbeni mlažnjak! Ovako je slikovito opisao ideju vodilju u projektu Countach sam gazda, Cavaliere Lamborghini. Još jednom je Commendatoreu Enzu uspio zabiti gol!
Ako je Miura ime Lamborghini učinila slavnim, Countach ga je definitivno učinio besmrtnim! Countach je primarno dijete Paola Stanzanija, koji je uz pomoć Boba Wallacea i Giampaola Dallare, kao predložak uzeo Miuru SV. Projekt je inicijalno nosio jednostavan naziv Project 112, a zamišljen je kao jednostavan i elegantan sportaš koji bi svojstvima na cesti trebao izgubiti pragmatizam stvarnog svijeta.
Inicijalni dizajn i testiranja bila su provedena na eksperimentalnim gumama Pirellija, čije je obećanje o supergumi za superautomobil bilo realizirano s godinom zakašnjenja. Countach je predstavljen s Michellinkama, a tek nakon što je proradio talijanski inat dolaze Pirelli P7. Tehničari i dizajneri izveli su cijeli niz kombinacija na temu karakteristika i tehnike Miure. Motor je za razliku od Miure kod Countacha smješten straga uzdužno (LP – longitudinale posteriore). Po pitanju dizajna Lamborghini je ponovno potražio pomoć Bertonea, što i nije iznenadilo mladog Marcella Gandinija koji je uspješno potpisao i Miuru. Kasnije su mnogi prigovarali da njegove trapezoidne linije na ultimativnom automobilu i nisu bile sasvim neprepoznatljive.
Bertoneov koncept Carabo iz 1968. podjelio je u mnogim detaljima sličnost s Countachem, naročito u sistemu otvaranja vratiju. Kokpit na prototipu bio je također futuristički s digitalnim instrumentarijem i upravljačem oblika karakterističnog za Citroën. Lamborghini je čak za izradu nekih dijelova poput zupčaste letve upravljača ili nosače motora koristio vrlo skupe legure magnezija. U posljednji trenutak pred otvaranje auto salona u Ženevi 1971, prototip LP 500 bio je spreman za javne oglede. No ekstremni sportaš javnost nije ogledavala na prostoru Lamborghinija već kod Bertonea. Razlog je vjerojatno ležao u činjenici da automobil još uvijek nije bio spreman za prodaju. Ponovno su kupci već u prvim minutama po otvaranju salona uzaludno nudili gotovinu za kupnju. Lamborghini Countach jednostavno nije još bio spreman za proizvodnju! Prvi žuti primjerak bio je tek prototip, čak niti u voznom stanju.
Do posljednjeg detalja LP 500 je iziskivao temeljite promijene prije nego li je Lamborghini mogao početi ozbiljnije razmišljati o početku proizvodnje za tržište. Automobil je mučio downforce, pregrijavanje motora, poddimenzionirane kočnice… Samo ime Countach prema biografiji Gandinija rezultat je spontanog razgovora u tvornici Bertonea noć prije salona u Ženevi. Teško ga je točno prevesti, ali prema literaturi se svodi na: COON-tahsh ili CUN-touch talijanski je izraz na lokalnom Pijemontskom nariječju kojim se izriče divljenje nečemu ili oduševljenje nečim.
U svibnju 1972. Bob Wallace, testni vozač Lamborghinija, sjeo je u drugi prototip Countacha i provozao se Monacom kako bi podgrijao atmosferu iščekivanja. Osim onog salonskog Lamborghini je ukupno izradio još dva prototipa prije početka serijske proizvodnje koji je konačno označen predstavljanjem prvog gotovog Countacha 1974. u Ženevi. Klinasta karoserija bila je visoka svega 1070 mm, duga 4140 mm i široka 1890 mm. Od podloge je Countach bio udaljen svega 135mm! S obzirom da se 5,0-litareni agregat iz prototipa pokazao nerealnim ostvarenjem, ugrađen je standardizirani 3,9-litareni V12 agregat sa 375 KS, čime je modelska oznaka automatski izmjenjena u LP 400. Mjenjač je proizvodio Fichtel&Sachs, ZF je riješio diferencijal, Girlingove su kočnice, alu felge izradio je Campagnolo i na kraju gume Michelin. Pravi internacionalac.
Aluminijska karoserija skrivala je noseći cijevni okvir, a važno je naglasiti da je Contachova karoserija po prvi puta u potpunosti izrađena u tvornici Lamborghinija. Umjesto futurističkog kokpita iz 1971. upriličen je sportski luksuz. Koža i velur bili su glavni materijali interijera, a ispred sebe vozač je imao kolekciju od osam analognih instrumenata. Interijer je također po prvi puta bio djelo tvorničkih majstora, a što je omogućilo veći stupanj personalizacije. Skroz iza motora straga bio je mali simbolični prtljažnik sa svega 140 litara, a sprijeda je smješten rezervni kotač, akumulator, servo uređaj kočnica i grijač kabine. Prezentacija Countacha koincidirala je s još jednim važnim momentom u povijesti tvrtke. Razlog ovako duge odgode serijske proizvodnje bio je i u nedostatku financijskih sredstava.
Cavaliere Lamborghini prodao je 1972. prvo 51 posto udjela u Automobili Ferruccio Lamborghini, a sada i ostatak. Kupci su bili švicarski partneri Georges-Henri Rossetti i Rene Leimer. Ferruccio se vratio u Umbriu i posvetio se proizvodnji vina. Premda mu to nije bilo predviđeno, Countachova misija bila je sada i održati kompaniju živom. Novinari su konačno mogli ultimativnu automobilsku fantaziju testirati na cesti.
– Ovo je prvi sportski automobil koji sam vozio i kojeg su starije dame došle pogledati izbliza dok sam ispijao kavu u kafiću pored Modene – oduševljeno je komentirao novinar engleskog Autocara.
– Symphonie fantastique u aluminiju, magneziju i čeliku – brujao je automobilski svijet o cestovnom Alienu.
Countach je bio trijumf Lamborghinija. No, koliko god stilski i po voznim svojstvima bio fantastičan, Countachovo vozačko okruženje bilo je dramatično loše. Gandinijeva karoserija vozaču je prouzročila klaustrofobično iskustvo. Uska, izrazito sportska sjedala, male pedale nožnih komandi, nespretna vrata itd… No, kad je iza vozača proradio V12 agregat i kad bi njegov seksipilan zvuk podigao adrenalin, vozač bi zaboravio na sve nedaće ovozemaljskog – 5,4 sekunde do stotke, 18,7 sekundi do 200 km/h!
Maksimalnih 288 km/h uz prosječno 30 l/100 km! Koji je to automobil mogao sredinom sedamdesetih? Niti jedan! Countach LP 400 koštao je 1974. 99.800 DEM, a za to ste mogli dobiti primjerice 10 Fiat Pandi ili 8 Fiata Uno… Ekscentrični Walter Wolf osobno je iskeširao pozamašni iznos Giampaolo Dallari (sudjelovao je u razvoju Miure) da mu doradi 1975. vlastiti Countach. Cilj je bio poboljšati uočene nedostatke i pojačati motor, a ta poboljšanja preuzeo je i sam Lamborghini. Prvo je 1978. predstavljen Countach LP 400 S sa kurtoazno redizajniranim interijerom, širim blatobranima, širim Pirelli P7 gumama, prednjim spojlerom i uz doplatu stražnjim spojlerom.
Nominalno je snaga ostala ista, premda se šuškalo da je zbog ekoloških normi smanjena na 353 KS. Slijedeća evolucijska stepenica je LP 500 S (na nekim automobilima se može naći i oznaka 5000 S) kojim je 1982. Lamborghini konačno u Countach uspio upakirati i 5,0-litreni motor sa 375 KS. Treća važna revizija Countacha je predstavljena u ožujku 1985. Oznaka Countach Quattrovalvole značila je četiri ventila po cilindru, a dobivenih 455 KS ponovno je zagorčalo život konkurencije iz Modene. Lamborghini je paralelno poboljšavao podvozje, kočnice i samu kvalitetu ručne izrade. Naposlijetku 1988. dolazi posljednja evolucijska etapa. Oznaka 25 Anniversary bila je posvećena 25-toj godišnjici početka proizvodnje automobila Lamborghini. Optički dotjeran s dodatkom direktnog ubrizgavanja goriva i 455 KS ovaj Countach prodavao se najbolje od svih verzija do tada. No, bio je to ujedno i kraj priče.
Činjenica koja je danas evidentna je sljedeća – Countach je uspio sačuvati Lamborghini kroz ekonomsko beznađe sedamdesetih i osamdesetih. Urraco, Silhouette i Jalpa zajedno to nisu bili u stanju. Countach je karijeru završio 1990. nakon 16 godina proizvodnje u kojih je nastalo 1999 primjeraka. LP 400 (1974-1978) proizveden je u 152 primjerka, LP 400 S (1978-1982) proizveden je u 235 primjerka, 5000 s (1982-1984) u 323 primjerka, Quattrovalvole (1985-1988) isporučen je 631 kupcu i 25 Anniversario (1988-1990) u 658 primjeraka.
