Kakvi su stavovi hrvatskih vozača prema električnim automobilima i razmišljaju li o njihovoj kupnji, sad ili u nekoj bliskoj ili daljoj budućnosti. Hrvatski autoklub, uz pomoć Svjetske automobilističke federacije (FIA) i FIA fundacije, želio je saznati odgovore na ta pitanja, koja su trenutačno iznimno važna i u cijeloj Europskoj uniji. Zbog toga smo uu suradnji s Uredom za kreativnu analizu Kvaka proveli veliku anketu na uzorku od 800 ispitanika u Hrvatskoj (regionalno raspoređenih).
Krenimo prvo s osnovnim podacima o našim ispitanicima. U gotovo podjednakoj mjeri među vozačima zastupljeni su automobili na dizelsko gorivo(51%) i benzin (50%). Voze se najčešće na kraćim distancama, do 50 km (68% svaki dan). Duže distance, do 100 km, 32% vozi barem nekoliko puta tjedno, dok se na one duže od 100 km najčešće ide nekoliko puta godišnje (48%). Da imamo stari vozni park potvrđuje i podatak da najveći broj vozača (59%) vozi automobile stare između 6 i 15 godina. Novije automobile (starosti do pet godina) vozi svega 22%, skoro podjednako kao i one starije od 16 godina (20%). Novije automobile u većoj mjeri voze osobe srednje dobi koje žive u Zagrebu i okolici te imaju viša primanja kućanstva.
Iako bi veliki dio populacije sigurno (41%) ili možda (48%) kupio električni automobil ako za to ne bi imao financijskih barijera, ipak najveći broj nema nikakvih iskustava s ovom vrstom automobila. Čak 66% nema nikakvih iskustava s električnim automobilom: nije se nikad vozilo u njemu niti kao vozač niti kao suvozač, nije ga ni probalo voziti bilo samostalno, bilo kao probnu vožnju u autosalonu. Od svih iskustava, najviše je onih koji su se u električnom automobilu vozili kao suvozači (13%). Slična je situacija i s hibridnim automobilima: 64% nema nikakvih iskustava, dok se 16% vozilo u njemu kao suputnik. Međutim, kad se uzmu u obzir financije i stanje sadašnjeg automobila,16% bi vjerojatno kupilo u sljedećih godinu dana električni automobil, a 15% hibridni. Kod 35% postoji mala ili nikakva vjerojatnost za kupovinu električnog automobila u sljedećih 15 godina, a kod 41% za kupovinu hibridnog automobila.
Kao najveće prednosti električnog automobila percipiraju se njegovo očuvanje okoliša i povoljnija cijena goriva/energije. Uz ove dvije najveće prednosti, dodatno pozitivno uočava se mogućnost punjenja kod kuće i mogućnost korištenja državnih poticaja prilikom kupovine. Kad su u pitanju državni poticaji, zanimljivo je da nešto više od polovice ispitanih (56%) nije uopće upoznato s njima: ili uopće nisu čuli za njih (10%) ili samo znaju na informativnoj razini, da postoje i ništa više (46%).
Među nedostacima električnih automobila dominira onaj financijske prirode, a to je sama cijena automobila. Uz cijenu, nedostatkom smatraju mali doseg baterije, visoku cijenu nove baterije, a i nedovoljan broj samih punionica. U situaciji kupovine električnog automobila veliki broj elemenata bi utjecao na samu kupovinu: najviše sama cijena automobila, ali i neki drugi troškovi: cijena nove baterije, servisa, rezervnih dijelova… Osim elemenata financijske prirode, veliku ulogu u odluci igra sam doseg baterije, kao i garancija na nju. Osim toga, važni su i elementi koji se odnose na samo punjenje: trajanje punjenja, broj dostupnih punionica i njihova kompatibilnost. Međutim, kad se veliki broj važnih elemenata treba svesti na samo dva, tad su se cijena vozila i doseg baterije ipak pokazali kao oni koji će u najvećoj mjeri utjecati na odluku o kupovini električnog automobila. Iako je internet postao glavni izvor informiranja za različite situacije i potrebe, u situaciji informiranja o električnim automobilima s ciljem njihove kupovine, tradicionalni izvori informiranja još imaju prioritet. Naime, najpouzdanijim izvorom informiranja za kupovinu električnog automobila smatra se osobni posjet autosalonima (62%) i iskustvo onih koji automobil već posjeduju (54%).
Često se može čuti kako su vlasnici električnih automobila oni koji se žele pokazati, koji žele biti ispred svih, ali percepcija populacije o vozačima ovih automobila je drugačija. Naime, najveći udio (35%) vozača električnog automobila vidi prvenstveno kao štedljivu osobu, kojoj je glavni motiv dugoročna ušteda. U najmanjoj mjeri se ta osoba percipira kao osoba avanturističkog duha, koja voli isprobavati nove stvari (10%). S druge strane, vlasnik “klasičnog” automobila ne percipira se kao staromodna osoba, koja ne prati trendove (4%), naprotiv, to je osoba kojoj su sigurnost i stabilnost na prvome mjestu, pa i kad su u pitanju automobili (48%).
Iskustva vozača su podjednaka kad su u pitanju električni i hibridni automobili: oko 2/3 nije imalo nikakvih iskustava s ove dvije vrste automobila. Najviše je onih koji su se u njima vozili kao suvozači (13-16%). Žene, u odnosu na muškarce, imaju manje iskustva i s električnim i s hibridnim automobilima (električni bez iskustva: M – 62%, Ž – 70%, hibridni bez iskustva: M – 58%, Ž – 70%). Osim razlika prema spolu, razlike u iskustvu s ove dvije vrste automobila uočavaju se između najstarijih (od 50 do 64 godine) i onih u dobi od 40 do 49 godina (električni bez iskustva: 50 – 64 godine – 73%, 40 – 49 godina – 61%; hibridni bez iskustva: 50 – 64 godine – 69%, 40 – 49 godina – 59%).
Regionalne razlike uočavaju se između vozača u Zagrebu i okolici među kojima je najmanje onih koji nemaju iskustva s električnim automobilima (55%) u odnosu na stanovnike Dalmacije (76%) koji su u najmanjoj mjeri upoznati s ovom vrstom automobila. Ako postoji mogućnost izbora većeg broja prednosti električnog automobila, u tom slučaju dominiraju očuvanje okoliša zbog manjeg zagađenja (72%), financijske prednosti: povoljnije gorivo (58%), poticaji (52%), mogućnost punjenja kod kuće (60%) te nečujnost kao karakteristika samog automobila (43%). Ako je moguće odabrati samo jednu prednost, onda je to najčešće očuvanje okoliša (34%) i povoljnije gorivo (27%).
Kao glavni nedostatak električnih automobila smatra se njegova visoka cijena. Uz visoku cijenu, problem je kod električnih automobila baterija, odnosno njen mali doseg i visoka cijena nove baterije. Uz navedeno, nedostatkom se smatra što za sada nema dovoljan broj punionica na raspolaganju. Mišljenje da je glavni nedostatak električnih automobila visoka cijena raste s porastom dobi, među najmlađima je 21% koji dijele takvo mišljenje, a među najstarijima 52%.
Vidjeli smo da je, pojedinačno gledajući, većina ispitivanih elemenata važna prilikom kupovine električnog automobila. Međutim u situaciji izbora dva, ipak, najvažnija elementa, izdvajaju se cijena automobila (61%) i doseg baterije (31%). Iako se pokazalo da su i ostali elementi baterije važni: kako njena cijena, tako i garancija na nju, ipak je doseg taj koji se izdvaja po svojoj važnosti i koji je ključan prilikom donošenja odluke o kupovini električnog automobila.
Među vozačima je najviše (48%) onih koji smatraju da bi jedna puna baterija trebala biti dovoljna da s električnim automobilom mogu doći npr. od Zagreba do Splita (400 km), a po mogućnosti i i dijelom puta natrag (750 km). Nešto više od trećine (37%) optimalnim dosegom baterije smatraju udaljenost do 400 km, dok je najmanje onih (15%) koji očekuju da će s jednim punjenjem baterije moći prevaliti velike udaljenosti (više od 750 km). Žene, za razliku od muškaraca, imaju manja očekivanja u pogledu broja kilometara koje mogu preći s jednim punjenjem baterije: 48% kao optimalan doseg baterije vide udaljenost do 400 km, dok je udio muškaraca s takvim očekivanjima svega 24%.
Uzevši u obzir financijske mogućnosti i stanje sadašnjeg automobila, 16% vozača bi vrlo vjerojatno kupilo električni automobil u sljedećih godinu dana. Velika vjerojatnost kupovine u sljedećih pet godina postoji kod 12% vozača, u sljedećih 10 godina kod 9% vozača, a za 15 godina kod njih 28%. Kod nešto više od trećine vozača (35%) vjerojatnost je nikakva ili vrlo mala da i u sljedećih 15 godina kupe električni automobil. Uzevši u obzir sve prednosti i nedostatke električnih automobila te da financije nisu prepreka u kupovini, 89% bi vjerojatno kupilo ovu vrstu automobila, s tim da bi ga njih 41% sigurno kupilo, a 48% možda.
Među najmlađima je manje onih (32%) u odnosu na najstarije (44%) koji bi sigurno kupili električni automobil.
Slične namjere kupovine među vozačima postoje kad su u pitanju hibridni automobili. Uzevši u obzir financijske mogućnosti i stanje sadašnjeg automobila, 15% vozača bi vrlo vjerojatno kupilo hibridni automobil u sljedećih godinu dana. Velika vjerojatnost kupovine u sljedećih pet godina postoji kod 11% vozača, u sljedećih 10 godina kod 12% vozača, a za 15 godina kod njih 22%. Kod 41% vozača vjerojatnost je nikakva ili vrlo mala da i u sljedećih 15 godina kupe ovu vrstu automobila.
Kao tipičnog vlasnika, odnosno kupca električnog automobila se najčešće (35%) zamišlja štedljiva osoba, ona kojoj je glavni motiv dugoročna ušteda zbog niže cijene goriva (električne energije). Oko 20% takvu osobu zamišljaju ili kao onu koja uvijek želi biti ispred svih, modernu osobu, u trendu ili osobu kojoj je zaštita okoliša na prvome mjestu. U najmanjoj mjeri u vlasniku električnog automobila vide osobu avanturističkog duha, koja ima potrebu isprobavati nove stvari.
Žene više, u odnosu na muškarce, kao kupca električnog automobila vide osobu kojoj je važna ekologija (Ž – 21%, M – 13%), dok je najmlađi u najmanjoj mjeri zamišljaju kao štedljivu osobu (26%). Percepcija takve osobe kao moderne, koja je u trendu, pada s porastom dobi (najmlađi – 27%, najstariji – 17%).
Vlasnik “klasičnog” automobila nije staromodna osoba koja ne prati trendove. Tipični vlasnik “klasičnog” automobila prvenstveno je osoba kojoj su općenito najvažniji sigurnost i stabilnost (49%), pa tako i kod automobila. Oko 30% je vidi i kao tradicionalnu osobu koja nije sklona promjenama, koja baš i ne voli isprobavati nove stvari.
U percepciji tipičnog vlasnika “klasičnog” automobila razlikuju se najmlađe osobe u odnosu na ostale. Naime, oni ovu osobu u većoj mjeri zamišljaju kao osobu koja je vezana uz ovu vrstu automobila, koja voli njihov zvuk te ih voli popravljati (najmlađi – 26%, najstariji – 16%), dok ih u manjoj mjeri vide kao osobu kojoj su najvažniji sigurnost i stabilnost (najmlađi – 41%, najstariji – 51%).
Informiranost o električnim vozilima je relativno niska, što je najvećim dijelom uvjetovano manjkom interesa. Smanjeni interes je, s druge strane, uvjetovan prvenstveno nemogućnošću kupovine električnog vozila (percepcija visoke cijene). Iako postoje državni poticaji, njihovo poznavanje je bazično. Znaju da postoje, međutim ne poznaju detalje vezano uz iznos poticaja, načine dobivanja i slično, što govori o relativno malom interesu za ovu vrstu vozila.
Postoji percepcija ekološke komponente kod električnih vozila i manjeg zagađenja zraka, ali s druge strane vađenje ruda za proizvodnju baterija uzrokuje veliko uništenje prirode, pa ekologija i zaštita okoliša postaju upitni. U svakom slučaju, mišljenja su da ekološka komponenta nije jedan od glavnih razloga kupovine električnih vozila. Kao glavni razlozi izdvojili su se potreba za nečim novim, modernim, potreba biti u trendu, prestiž, interes prema novim tehnologijama.
Hibridna vozila predstavljaju odličnu tranziciju između klasičnih i električnih vozila, pokrivaju nedostatke i jednih i drugih: s jedne strane vožnja je jeftinija (struja), a s druge strane sigurna (na duljim relacijama ne postoji ovisnost o lokaciji punionica). Prisutna preferencija klasičnih vozila najvećim dijelom je uvjetovana potrebom za sigurnošću. Oko električnih vozila postoji puno nepoznanica koje izazivaju nesigurnost kod vozača, a veliki dio informacija koje imaju o električnim vozilima su negativne.
Međutim, smatraju da se sve nepoznanice i nedostaci trebaju vremenom popraviti i usavršiti kao što je to bio slučaj npr. s mobitelima. Očekuju da će se s vremenom proizvesti puno bolje baterije, s duljim dometom, jeftinije, da će se riješiti problem punionica, kako njihov broj, tako i duljina samog punjenja, da će osoblje biti educirano i u pogledu servisa i tehničkih pregleda, što bi u konačnici trebalo rezultirati značajno nižim cijenama električnih vozila koja će tad biti svima dostupnija. Električna mobilnost našim bi građanima bila zanimljivija kad bi osigurala veću autonomiju i povoljnije cijene. Pomalo iznenađuje podatak da o sustavu poticaja za kupnju električnih automobila još vlada poprilično neznanje.
Cijena nije jedina barijera kod kupovine električnog vozila. Najveću prepreku predstavlja baterija koja se percipira kao glavni i skoro jedini važan element električnog vozila. Poznato je da ona ima ograničeni domet, ali nisu poznati detalji vezani uz njen domet. Nedovoljno je poznat i vijek baterije, smanjuje li joj se kapacitet vremenom i ako da kojom brzinom i u kojem roku. Također je nepoznato koja je cijena nove baterije (iako znaju da je jako skupa). S obzirom na to da je baterija glavni element električnog vozila, ona je i glavna barijera kod kupovine rabljenih električnih vozila. Uvjet kupovine rabljenog električnog vozila je certificirana potvrda stanja baterije i predviđenog roka trajanja.
Osim baterije, nedostatak električnih vozila je i u njihovu punjenju: nedovoljan broj punionica, punjenje traje predugo, nisu svi punjači kompatibilni, ako idu na dulje relacije potrebno je put planirati ovisno o lokacijama punionica. Postoji puno nejasnoća u vezi samog punjenja: kolika je cijena, plaća li se na svim punionicama ili ne, može li se puniti kod kuće i na koji način: preko obične utičnice ili treba određena vrsta struje, treba li se baterija napuniti do kraja ili ne i dr.
