Izazovi koje pred nas stavlja današnji užurbani način života često dovedu do svakodnevnih stresnih situacija, bilo u prometu, obitelji, na poslu… Važno je pri tome znati kako se nositi sa stresnim situacijama jer upravo o tome ovisi naše mentalno, ali i fizičko zdravlje. Iako se često može čuti kako je stres bolest novoga doba, to baš i nije istina.
– Stres je psihofiziološki odgovor organizma na pritisak iz okoline koji osoba procjenjuje ugrožavajućim i za koji smatra da prelazi njezine mogućnosti i kapacitete suočavanja sa situacijom. Svatko doživljava stres drugačije, a situaciju koju netko procjenjuje preteškom i zahtjevnom, netko drugi može doživjeti relativno jednostavnom i lako savladivom. To ovisi o psihološkim resursima pojedinca i njegovim strategijama suočavanja sa stresom koje je kroz vrijeme razvio i sačuvao, a koje se svakodnevno troše, zbog čega ih je potrebno redovito obnavljati i na njima raditi – objašnjava Marija Šimunić, magistra psihologije i edukantica psihoanalitičke psihoterapije, s kojom smo razgovarali o stresu i posljedicama koje donosi, ali i o načinima kako se nositi s ovim problemom.
Stres nije bolest, ističe, i ne može se liječiti, ali uzrokuje mnoge psihičke i fizičke probleme koji mogu dovesti do bolesti ako se osoba ne zna nositi sa stresom.
– Stres je zapravo normalna reakcija organizma i ne postoji osoba koja ga ne doživljava. Međutim, postavlja se pitanje kako se nosi s njim i što čini u stresnim situacijama. Neadekvatno suočavanje sa stresom (npr. potiskivanje emocija, izbjegavanje situacije, odbijanje pomoći, zatvaranje u sebe i sl.) može dovesti do razvoja psihosomatskih bolesti koje nastaju kad postoji tjelesna predodređenost za razvoj iste uz negativnu emocionalnu pozadinu povezanu sa strukturom ličnosti. U tim situacijama ne liječimo stres, nego posljedice stresa, odnosno primarnu fiziološku poteškoću uz psihološke probleme koje je uzrokovao. Nažalost, kod razvoja takvih stanja ljudi obično ignoriraju početne simptome koje pripisuju prolaznim stresnim periodima ne uzimajući u obzir kompleksno djelovanje stresa na imunološki sustav lučenjem kortizola preko simpatičkog živčanog sustava koji je povezan s radom nadbubrežne žlijezde koja regulira brojne funkcije u organizmu. Ukratko, ne možemo liječiti stres nego njegove posljedice – ističe Šimunić.
Postoji nekoliko vrsta stresa, a ‘trigerirati’ ga mogu mnogi utjecaji, većinom obiteljski ili poslovni problemi.
– Nažalost, posljedice stresa koje osoba doživljava najčešće prvi primijete njezini bližnji koji joj nastoje pomoći, ali ponekad jednostavno ne znaju na koji način, zbog čega se preporučuje potražiti sveobuhvatnu stručnu podršku i pomoć – objašnjava psihologica.
Naravno, postoje mnogi alati kojima si možemo olakšati, čak i prevenirati stres, ali i kako znati kad je vrijeme za potražiti stručnu pomoć.
– Brojni su alati razvijeni u posljednje vrijeme kako bi se pomoglo u prevenciji stresa. Uvijek su najsigurniji oni koji su provjereni, stručno vođeni i znanstveno utemeljeni (npr. autogeni trening, mindfulness, progresivna mišićna relaksacija itd.) u kombinaciji s redovitom mentalnom higijenom, odnosno nekom vrstom psihoterapijske podrške (individualna ili grupna) koja će djelovati na svim razinama poteškoća koje osoba doživljava. S druge strane, sa stresom se moramo baviti i na svakodnevnoj razini tako što ćemo vježbati samokontrolu, prihvaćati odgovornost i planski rješavati probleme, izabirati aktivno suočavanje s problemom umjesto pasivnog izbjegavanja i distanciranja, tražiti podršku od podržavajućih drugih umjesto bijega i sl. Osoba bi trebala u svoje slobodno vrijeme pronaći što više stvari koje joj mogu pomoći u nadoknadi onih psiholoških resursa koje svakodnevno gubi (primjerice, ograničavanjem vremena provedenog u dodatnim poslovnim aktivnostima koje nisu dio radnog vremena, uključivanjem u hobije u kojima je donedavno uživala, redovitim fizičkim aktivnostima koje joj odgovaraju, provođenjem vremena u neformalnim druženjima s prijateljima koji na nju djeluju poticajno i motivirajuće te sl.). Ako u nekom području života intenzivno doživljavamo stres, potrebno je poduzeti aktivne mjere kojima ćemo ga smanjiti i prevenirati, a ako to baš i ne ide samostalnim pokušajima, potrebno je potražiti stručnu pomoć – upozorava Šimunić.
Pitanje je kako se izbaviti iz vrtloga stresnih situacija koje utječu na psihičko i fizičko zdravlje?
– Stres je postao neizbježan, doživljava ga svaka osoba neovisno o tome u kakvim se okolnostima nalazi te je prisutan u svim životnim područjima. Pitanje je kako se nosimo sa stresom, odabiremo li suočavanje ili izbjegavanje problema, tražimo li rješenja na racionalnoj ili emocionalnoj razini, imamo li podršku iz okoline ili smo skloni zatvaranju u sebe i socijalnom distanciranju itd. Činjenica je da smo u današnje vrijeme izloženi prekomjernim količinama informacija koje kod nekih ljudi mogu uzrokovati stres čak i ako se nisu izravno suočili sa stresnom situacijom. To je jedan od vodećih problema u modernom vremenu u kojemu stres ulazi na prikrivene i suptilne načine u život pojedinca bez nužno izravnog djelovanja u njegovoj okolini, nego na način da ni sam ne zna s čime se točno bori, a toliko ga opterećuje. Zato je teško dati odgovor na pitanje kako se izbaviti iz vrtloga stresnih situacija jer one nisu nužno vidljive u okolini osobe – objašnjava psihologica.
Neka radna mjesta su više, neka manje stresna, a s obzirom na sve užurbaniji način života, zanimalo nas je što nosi budućnost po pitanju psihičkog zdravlja stanovništva uzrokovanih stresom.
– Smatra se da je stres najprisutniji u pomagačkim zanimanjima i profesijama čiji je rad u svakodnevnom kontaktu s ljudima kojima je potrebna određena vrsta pomoći u rješavanju njihovih problema (liječnici, medicinske sestre i tehničari, socijalni radnici, psiholozi, socijalni pedagozi, rehabilitatori i sl.). Naime, pomagačka zanimanja su usmjerena na direktni rad s ljudima koji dolaze s brojnim poteškoćama, fizičkima i/ili psihičkima, a takve profesije podrazumijevaju i visoku razinu savjesnosti i odgovornosti u odabranom humanističkom pozivu koji je potrebno ne samo raditi, nego i živjeti. Svakodnevno izlaganje brojnim traumama i životnim nedaćama s kojima ljudi dolaze je snažan izvor stresa s kojim se nije lako nositi, a da ne govorimo o situacijama kad je u pitanju život ili smrt. Međutim, to ne znači da stres nije prisutan i u ostalim profesijama, samo je pitanje u kojoj mjeri se javlja i u kakvim situacijama, ovisno o karakteristikama samoga posla. Živimo u zahtjevnom vremenu inflacije, svjetskih kriza i recesija, pandemija i karantena, klimatskih promjena, novih ratnih žarišta i svjetskih prijetnji, nesigurnih radnih mjesta te sve težeg stjecanja sigurnosti i životne stabilnosti. Užurbani i ubrzani život kakvog vodimo popraćen je svakodnevnim visoko stresnim situacijama koje sigurno ostavljaju brojne posljedice na živote ljudi kojih vjerojatno nisu niti svjesni dok se stanje sa zdravljem, tjelesnim i mentalnim, ne zakomplicira. Veliki problem je i socijalna izolacija u kojoj živimo uz stalnu medijsku izloženost neprovjerenim informacijama i virtualnu sveprisutnost kakvu redovito promoviramo ‘iz udobnosti vlastitog doma’. Činjenica je da statistički pokazatelji psihičkog stanja društva nisu pozitivni, a u praksi smo itekako svjedoci sve veće potražnje za stručnjacima u području mentalnog zdravlja. Nasreću, smanjuje se stigma traženja psihološke pomoći, sve je više informacija o dostupnim uslugama i edukacijama u području mentalnog zdravlja – zaključuje Šimunić.
Stres kao takav ne može djelovati izravno na razvoj teških fizičkih stanja i oboljenja kao što su karcinomi. Primarna uloga stresa je zaštita organizma u preplavljujućoj i zahtjevnoj situaciji, ali neadekvatni odgovori organizma na stres dovode do potiskivanja imunoloških funkcija, smanjene proliferacije limfocita i smanjene otpornosti organizma na infekcije i tumore, zbog čega djelovanjem brojnih faktora te fizičkih i psihičkih karakteristika pojedinca stres može neizravnim djelovanjem utjecati na pogoršanje trenutnog zdravstvenog stanja te razvoj psihosomatskih, autoimunih i infektivnih oboljenja, a u konačnici i karcinoma – kaže Marija Šimunić.
