Legenda utrka Stirling Moss nazvao je Renault 16 najinteligentnije dizajniranim automobilom koji je ikada vidio. Njemački časopis mot Auto-Kritik čak ga je svojedobno smatrao šamarom za njemačku automobilsku industriju kojoj je postavio novu etalonsku vrijednost. Zapravo, premijera Renaulta 16 u ožujku 1965. bila je ni manje ni više nego nova francuska revolucija jer je R16 ukinuo sva pravila tadašnjeg automobilskog svijeta. Prva kombi limuzina s petora vrata i varijabilnim konceptom interijera bila je automobilska senzacija koja je limuzine konzervativnog izgleda poslala u ropotarnicu povijesti. Sjedala Renaulta 16 mogla su se namjestiti u čak sedam različitih kombinacija, a time se taj automobil pokazao pretečom multivarijantnih Renaultovih modela današnjice i dostojnim rođakom modela R 4, koji je 1961. prvi savršeno implementirao formulu veći iznutra nego izvana. Bio je to zapravo dalekovidni odgovor Renaulta na baby boom val koji je pogodio zapadni svijet i nedostatak automobila koji će moći zadovoljiti različite potrebe mladih obitelji.
Pierre Dreyfus, tadašnji direktor Renaulta, već je u portfelju imao uspješni Renault 4 koji je debitirao 1961. Već u ljeto iste godine Dreyfus je pozvao voditelje razvojnog odjela u svoj ured sa zadatkom izrade potpuno novog tipa obiteljskog automobila koji je nosio projektnu oznaku 115. Trebao bi biti elegantan kao limuzina, ali prostran i svestran kao karavan, jer velikim obiteljima, izračunao je Dreyfus, treba puno prostora. Slobodno vrijeme, putovanja i konzumerizam bili su novi parametri društva koji su od automobila tražili dovoljno prostora i varijabilni interijer.
Jedan od glavnih kreativaca u novoosnovanom kućnom Bureau de Style bio je tridesetjednogodišnji Gaston Juchet. U kasno ljeto 1961. nacrtao je dizajnerski prijedlog za revolucionarni koncept kombi limunzine. Daljnji razvoj odvijao se u rekordnih manje od četiri godine. U isto vrijeme, Renault gradi potpuno novu tvornicu za Renault 16 u Sandouvilleu u blizini luke Le Havre koja je nastala u svega 18 mjeseci. Serijska proizvodnja francuskog revolucionara započela je već u siječnju 1965., a Renault 16 svoju je sajamsku premijeru imao tek dva mjeseca kasnije na Ženevskom sajmu automobila.
Renault 16 je raspolagao dimenzijama 4320x1650x1360 mm (na primjer, Captur E-Tech je dugačak 4239 mm), a dugi međuosovinski razmak i pagoda krov pridonosili su osebujnom izgledu automobila s velikim petim vratima prtljažnika. Prije svega, Renault 16 impresionirao je do tada nepoznatom razinom varijabilnosti interijera. Sjedišta ste mogli namjestiti u ukupno sedam položaja i tako ih prilagoditi različitim situacijama. Ako ste imali potrebu za prijevozom stvari, mogli ste preklopiti stražnja sjedala, pomaknuti ih prema naprijed do 15 centimetara ili ih potpuno ukloniti. Time je standardni utovarni volumen varirao između 346 i 424 litre, a u maksimumu je narastao na čak 1200 litara! Sjedišta ste mogli pretvoriti po potrebi i u ležaj, pa, ili odmoriti prije nastavka putovanja, ili poraditi na proširenju obitelji. Bila je to dnevna soba na kotačima i nenadmašni primjer uporabljivosti prostora u automobilskoj industriji!
Renault je mislio i na detalje poput nošenja šešira – mogli ste ući u auto bez njegovog skidanja pa isto tako nastaviti vožnju s šeširom na glavi. Drugi detalj bio je središnji naslon za ruku između prednjih sjedišta s praktičnim pretincem za stvari koji je imala oprema Grand Luxe.
Interesantan detlja je i da je R 16 imao međuosovinski razmak koji je 67 milimetara duži s lijeve strane nego s desne strane. Međutim, tih 2717 spram 2650 milimetara teško su bili vidljivi na oko, ali su zato rezultirali izvanrednom udobnošću u drugom modelu Renaulta s prednjim pogonom.
Novosti je Renault donio i u kontekstu pogonskih agregata. Ispod poklopca motora nalazio se prvi kućni motor u potpunosti izrađen od aluminija. U početku, četverocilindrični motor mobilizirao je 55 KS iz 1470 ccm, a s vremenom se snaga povećala na 93 KS u top verziji TX s 1647 ccm, predstavljenoj 1973. Kvaliteta tih motora očitovala se i u činjenici da ste ih mogli naći i u sportskim automobilima Alpine A110 i A310, kao i u Lotusu Europa.
Mješavina varijabilnosti, ekonomičnosti i osjećaja luksuzne klase privukla je ciljanu publiku: 1966., prve pune godine prodaje, Renault je prodao 68.916 jedinica svog noviteta samo u Francuskoj. Do 1969. broj se popeo na 92.488 automobila. Renault je te godine diljem svijeta prodao 179.991 R 16, a brojka je čak i nadmašena 1970., kada je tvornicu u Sandouvilleu napustilo 193.698 vozila. Odabir R 16 kao europskog automobila 1966. godine od strane 32 europska novinara također je doprinjeo ovom prodajnom uspjehu.
Prve dizajnerske korekcije napravljene su za modelsku godinu 1971. kada je R 16 dobio veća i niže postavljena pravokutna stražnja svjetla. Osnovna verzija sada je raspolagala sa 67 KS, a uveden je sada i automatski mjenjač. Početkom 1972. sa proizvodnih traka u Francuskoj silazi milijunti R 16. U tom trenutku on se više ne proizvodi samo u Francuskoj. Proizvodne trake nalazile su se u 14 država na četiri kontinenta među kojima su bile recimo Venezuela, Madagaskar i Australija. Samo godinu dana kasnije uslijedio je R 16 TX sa motorom od 1647 ccm i 93 KS, a koji je konačno ponudio i petstupanjski mjenjač te dva para kvadratičnih prednjih svjetala. Još jedna dizajnerska korekcija slijedi 1974., a prepoznatljivost se očituje po crnoj maski hladnjaka.
Interesantno je da je 1975. Renault na salonu automobila u Ženevi predstavio formalnog nasljednika – Renault 20, također u formi kombi limunzine duži za tridesetak centimetara od R 16. No to nije ujedno bio kraj karijere za R 16, već naprotiv. Oba su modela paralelno silazila sa proizvodnih traka još pune četiri godine! Tek u siječnju 1980. praotac kombi limuzina konačno je ustupio mjesto mlađoj generaciji nakon 1.845.959 proizvedenih primjeraka. Bilo je potrebno cijelo desetljeće da francuski modni trend postane masovni globalni fenomen autoindustrije u svim klasama. Dizajnerska avangarda izdržala je na tržištu čak 15 godina bez značajnijih stilskih izmjena!
