Ovo vozilo neće biti miljenik svih, ali je pravi BMW u svakom pogledu: sportski, snažan i dinamičan! Dr. Wolfgang Reitzle, bivši član uprave BMW-a, rezimirao je tako svoj stav spram noviteta kojeg je BMW ponudio prije tri desetljeća u obliku novog roadstera kao tehnološke vizije koja je kombinirala modernu tehnologiju s tradicionalnim užitkom u vožnji. Cilj je bio s novim modelom Z3 oživjeti tradiciju roadstera unutar marke i istovremeno stvoriti adekvatnu zamjenu za Z1, ali uz znatno sniženje troškova proizvodnje.
Novi model imenovan je kao Z3. Z je označavalo njemačku riječ Zukunft – budućnost, što je naglašavalo inovativnost marke i njezin fokus na budućnost. Broj 3 predstavljao je logičan odabir s obzirom na činjenicu da je u velikoj mjeri korištena tehnička baza trojke E36, a uz što je i ta serija uživala veliku popularnost i respekt kod javnosti što se trebalo djelom preslikati i na roadster. Uostalom, BMW je zbog ciljane pristupačne cijene morao maksimalno voditi računa o troškovima proizvodnje. S obzirom na to da su već radili na derivatima serije 3 E36 među kojima je bio i Compact predstavljen 1994., bilo je nekako logično da se i posluže tim postojećim hardverom. Projekt je nosio kodnu oznaku E36/7, a tako je cijeli niz tehničkih komponenti iz E36 našao svoje novo stanište.
Za razliku od tehnike u kojem kontekstu se radilo o obiteljskom hardveru, po pitanju dizajna karoserije i interijera Z3 je bio jedinstven. Kontroverzni Amerikanac Chris Bangle imenovan je 1992. novim šefom dizajna njemačkog proizvođača. No dizajnerski prijedlog novog dvosjeda autorizirao je Joji Nagashima čiji je potpis bio i na trojki E36. Nagashima je ideju nazvao BMW-om 507 za novo stoljeće, bez obzira na to da su Z3 i 507 dizajnerski dijelili tek bočne usisnike za zrak na prednjim blatobranima i karakteristični dugi poklopac motora te kratki poklopac prtljažnika. Za oblikovanje interijera BMW je kao parametar uzeo Mazdu MX-5. Tražilo se što je više moguće prostora za putnike i njihovu prtljagu, kao i dodatni pretinci iza i između sjedišta.
Cijeli projekt od ideje do proizvodnje prvog Z3 trajao je 38 mjeseci i vodio ga je Dr. Burkhard Göschel, kasniji voditelj specijalnih projekata u BMW-u. Göschelu je to bio prvi automobil u čijem je nastanku sudjelovao, do tada u BMW-u bavio samo motociklima. Za razliku od roadstera koji je bio pažljivo oblikovan i planiran, Z3 kupe bio je derivat nastao kao privatni projekt petorice inženjera u njihovo slobodno vrijeme. Dečki su u podzemnoj garaži tvrtke, bez uporabe informatičkih tehnologija, uz korištenje pur pjene, drveta i najlona pokušali vizualizirati potencijal Z3 kao GT-a. Rezultat je bio šokantan za šefa istraživanja Wolfganga Reitzlea koji je kupe vizualizirao tek kao cipelu.
Kupe čak ni uz dorade nije bio atraktivan, ali je zato ukrutio karoseriju Z3 strukturalno i torzijski. Kupe s oznakom E36/8 budio je mnoštvo kontroverzi među publikom, a bio je i daleko od proizvodnih brojki i profitabilnosti roadstera s kojim je dijelio motore i mehaniku. BMW-ov marketing taj je model pravdao kao automobil za prave individualiste koji vole neobičan stil i nisu pobornici ljubavi na prvi pogled. Uz taj neobičan stil išla je i ekskluziva u kontekstu ugradnje isključivo šestcilindarskih motora. No kupe je imao i prtljažnik od 410 litara što je davalo dodatnu vrijednost tom konceptu. BMW je napravio u ovom slučaju i još jedan veliki iskorak u svojoj povijesti. Do 1990. godine za BMW je Amerika postala najveće tržište za njihove automobile. No problem visokih transportnih troškova i stalne oscilacije tečaja predstavljale su veliku opasnost za profit. Stoga ne čudi činjenica da je uprava 23. lipnja 1992. objavila odluku o izgradnji tvornice u Americi, a za što je izabrana Južna Karolina. Ta činjenica činila je model Z3 i prvim BMW automobilom u potpunosti izrađenim izvan granica Europe! Bilo je to ujedno najbrže pokretanje tvornice u povijesti automobilske industrije – samo 23 mjeseca bila su potrebna od početka gradnje do silaska prvog automobila sa proizvodne trake! Južna Karolina, odnosno pogon okruga Spartanburg, izabrani su zbog odlične prometne povezanosti, vrlo povoljnih uvjeta koje su Amerikanci dali, a i zbog činjenice da je satnica radnika s dvogodišnjim iskustvom u Spartanburgu koštala oko 17 USD dok je njemački radni ekvivalent koštao između 25 i 30 USD! Za posao je u Spartanburgu svojedobno apliciralo čak 65.000 radnika među kojima je izabrano inicijalnih 570. Tvornica je službeno otvorena 15. studenog 1994., a u iduća tri desetljeća taj pogon će proizvesti više od 6,5 milijuna automobila od čega je više od 60 posto izvezeno. U ove pogone BMW je uložio do danas preko 12 milijardi USD, a zahvaljujući njima BMW je i jedan od najvećih izvoznika automobila iz Amerike! Premda je tvornica inicijalno građena za Z3 prvi proizvod Spartanburga bio je BMW 318, a prvi Z3 roadster proizvodnu liniju napušta u 20. rujna 1995. Puna proizvodnja modela Z3 dosegnuta je u ožujku 1996. godine, a do kraja koje je kupcima već isporučeno ukupno 35.500 primjeraka Z3 Roadstera. Te godine BMW je po prvi puta otkako je na američkom tržištu prodao 105.761 automobil – dijelom zahvaljujući i uspjehu Z3.
Prve konkretne detalje o novom sportskom dvosjedu njemačkog podrijetla BMW je javnosti dao u ljeto 1995. dok su u rujnu bile dostupne prve press fotografije. Iznenađenje za široku javnost bilo je ubrzo pojavljivanje Z3 na filmskom platnu. U sedamnaestoj avanturi britanskog tajnog agenta Jamesa Bonda 007 pod naslovom Golden Eye premijerno su nastupili Pierce Brosnan i BMW Z3. Bio je to prvi slučaj da je 007 koristio njemački automobil, a tih 80 sekundi pojavljivanja na setu bilo je dovoljno da Z3 dobije veliku pozornost kupaca. BMW navodno to sudjelovanje u filmu nije koštalo ništa… Uživo ga je javnost vidjela tek u siječnju 1996. na sajmu automobila u Detroitu. Iznenađenje je bila činjenica da je u startu atraktivni roadster ponuđen sa četverocilindričnim motorima. Nije baš bila jasna ta strategija, ali je činjenica da su ti motori bili daleko od stvarnih mogućnosti i očekivanja Z3. Zavisno od tržišta kombinirani su stari 1,8-litreni motor sa 115 KS i dvoventilskom tehnikom i znatno moderniji 1,9-litreni 16V motor sa 140 KS. Kod potonjeg BMW je prvi puta koristio ugradnju klatne poluge s valjčićem za pogon ventila uz što je tu prisutan DISA sustav (Differentiated Intake System) te DME motorni menadžment. Prednost tih četverocilindarskih motora bila je jedino niža potrošnja. Motori su bili upareni s ručnim petstupanjskim mjenjačem ili četverostupanjskim automatikom koji je nudio tri vozna programa. Inicijalna cijena za američko tržište bila je 25.000 USD za slabiju Roadstera, što je bilo oko 7000 USD više od Mazde MX-5. Taj bazni model roadstera bio je solidno opremljen uz što se imali i mogućnost individualizacije uz doplatu.
Adekvatnija motorizacija javnosti je predstavljena u ožujku 1996. u Ženevi. Aluminijski redni šestak sa 24 ventila već je bio dio obiteljske ponude u 328, 528 i 728 limunzinama. Sa svojih 2793 ccm davao je 192 KS zahvaljujući inovativnoj BMW VANOS tehnologiji. Šestcilindrična verzija imala je straga dvije ispušne cijevi, širi trag kotača, veće naplatke i gume, revidirani ovjes i mjenjač, jače kočnice i još cijeli niz dodatne opreme među kojom je bio ASC+ T Traction Control. Sve to udaljilo je Z3 od natjecanja s Mazdom MX-5, učinivši ga sada kompetitivnim sa Mercedesom SLK i Porsche Boxsterom. Sukladno tome narasla je i cijena na 35.000 USD. U listopadu 1997. proizvodnja Z3 dostigla je prvi rekord. Proizveden je stotisućiti primjerak za britanskog mesara koji je automobil kupio svojoj zaručnici kao vjenčani dar. Kako ne bi zaostajao za konkurencijom BMW je stalno proširivao opremljenost modela Z3. Tako je dodan roll bar iza sjedala, elektromotorno sklapanje mekog krova te je dodan i aluminijski hard top. Pravi adrenalinski užitak dolazi tek u formi Z3 M. M verzija bila je teža za 165 kg od Z3 1,9, ali tih ukupnih 1350 kg bilo je još uvijek za 100 kg manje od M3 kupea. Premda je aerodinamični koeficijent iznosio ogromnih 0,41, sa svojim ubrzanjem od 5,4 sekunde do 100 km/h ovaj je sportaš bio tada BMW s najboljim ubrzanjem! Taj 3,2-litreni motor raspolagao je sa 321 KS u europskoj verziji gdje je koristio dvostruki VANOS te 243 KS u američkoj verziji gdje je bio jednostruki VANOS. Z3 M ste mogli prepoznati na prvi pogled po ispušnom sustavu sa četiri cijevi, kromiranim bočnim „škrgama“ na prednjem blatobranu i posebnim usisnicima na prednjem spojleru. Podvozje je u potpunosti bilo prilagođeno performansama pobjednika. Isti motor koristio je i kupe, a oznaka M individualnost koju je nudio Z3 dignula je za još jednu stepenicu više. M roadster je definitivno napustio svijet Mercedesa SLK i Porsche Boxtera upućujući inspirativni pogled na legendarnu AC Cobru…
S ciljem održavanja tržišne forme BMW je na Z3 1999. godine napravio dizajnerske korekcije. Straga je uočljiv novi svjetlosni sklop u obliku slova L, izraženiji su stražnji blatobrani, redizajniran poklopac prtljažnika, novi je dizajn naplataka… Svoja poboljšanja doživio je i interijer s novim instrumentarijem te materijalima i bojama… BMW je uz redizajn predstavio javnosti i malo statistike vezane za kupce. Samo 13 posto njih ima dijete, jedan od sedam kupaca ima u vlasništvu motocikl, a jedan od tri već posjeduje BMW. Interesantna činjenica je bila i da je jedan od tri kupaca žena što je iznenađenje u odnosu na kompletnu gamu marke gdje je jedna od pet kupaca bila žena. BMW je nastavio distanciranje od MX-5 i kroz dostupnu motorizaciju gdje je sad kao bazni motor ostao samo 1,8 l klasik sa četiri cilindra i 116 KS. Ostatak ponude bili su sve šestcilindrični motori 2,0 sa 152 KS, 2,2 sa 170 KS, 2,3 sa 170 KS, 2,5 sa 184 KS i 3,0 sa 230 KS, a s njima je uparen izvrsni Steptronic mjenjač. M verzija je također pratila slijed događanja, a kod nje je 2001. ugrađen motor s 3246 ccm i 325 KS. No fokus M entuzijasta u međuvremenu je prebačen sa dvosjeda na novu M igračku – M3 E46!
Z3 je karijeru završio 28. lipnja 2002. kao najuspješniji BMW roadster u povijesti marke. Produciran je ukupno u 297.088 primjeraka od čega je 17.815 kupea. M roadster proizveden je u 15.322 primjerka dok je kupe verzija producirana u 6291 primjerak. Službeno je postao klasik i ima veliki potencijal za budućnost.
