U svijetu se svake godine proizvede više od 400 milijuna tona plastike, a manje od 10% se reciklira. Ostatak završava na odlagalištima, spalionicama ili raspršen po okolišu. Za Sahadata Hossaina, građevinskog inženjera i direktora Instituta za održivost čvrstog otpada na Sveučilištu Texas (UTA) te su brojke predstavljale ozbiljan potencijal. U tri godine istraživanja uspio je razviti asfalt modificiran recikliranom plastikom koji se već testira na dionici ceste od 1 km u Rockwallu (Texas). Oko 4,5 tona plastičnog otpada iskorišteno je za asfaltiranje jednog kilometra jednog traka. Plastika pruža veću fleksibilnost i toplinsku otpornost asfaltu, a to je važno u državama poput Teksasa, gdje termometar lako prelazi 38 °C ljeti. Konvencionalni bitumen ima tendenciju omekšavanja. Hossain naglašava da kolnik ne puca te bolje podnosi gust promet i smanjuje troškove intervencija i održavanja. Za sada, u testovima provedenim i na sveučilišnom kampusu i na cesti otvorenoj za promet, površina ceste ostala je u dobrom stanju pod ekstremnom vrućinom.
Američki projekt još ima izazove koje treba riješiti. Potrebna je stabilna zaliha dobro sortirane plastike, a tim još analizira što se događa kad asfalt stari. Prva mjerenja ukazuju na minimalno ispuštanje mikroplastike, znatno manje nego što proizvode gume tijekom vožnje, a praćenje se nastavlja. Ako se ova tehnologija pokaže učinkovitom, jednadžba je uvjerljiva: manje nagomilanog otpada, manja ovisnost o nafti i cestama koje traju dulje.
