Ako se držite podalje od preizgrađene obale Sredozemnog mora, španjolska regija Andaluzija krije hit za hitom. Kao kada slušate najveće uspješnice ABBA-e, ali treba gledati dalje od fasada i eksterijera koji kao da su nastali potezima kista hiperealističnog slikara. Ronda je jedan od gradova ili gradića, s 35 tisuća stanovnika, koji ujedinjuje ljepotu i strast, kao amblemski primjer europskog juga, ali s rezultatima, koji se mogu nazvati – spektakularnima.
Rondu definira i dijeli kanjon Tajo, koji u dnu nosi rijeku Guadalevin, a svojim geomorfološkim karakteristikama je omogućio i nastanak simbola grada, mosta Puento Nuevo, otvorenog 1793. godine. Činjenica da ga zovu novim mostom znači da postoje i stariji, a to su Puente Viejo i Puente Romano. Tri su mosta, koji spajaju dvije litice, ali nijedan kao Puento Nuevo, kamena struktura nastala 120 metara iznad dna kanjona.
Kao i većinu naselja u Andaluziji, maurski utjecaji su definirali arhitekturu, uske uličice, uniformirane kućice s bijelom fasadom i bogati vrtovi održavaju utjecaj davnih osvajača s afričkog kontinenta.
Kada se spoje lokalizirana estetika i vatreni temperament nastaje borba s bikovima. Sada već proskribirana zabava u kojoj, uglavnom, glavom plaća nesretni bik, stoljećima je, prije izuma nogometne lopte, bila popularna sportska aktivnost, spoj teatralnosti, koreografije i opasnosti. Ponekad će, naime, i bik ozbiljno ozlijediti toreadora. U tom plesu na rubu života i smrti uživali su i veliki umjetnici, pisac Ernest Hemingway i filmski redatelj i glumac Orson Welles. Obožavali su Rondu, obitavali u staroj četvrti La Ciudad, Hemingway je čak uključio motive grada u roman Kome zvono zvoni. Nije ih teško zamisliti kako vatreno navijaju u koridi Goyesca, sagrađenoj 1784 godine, i danas jednom od simbola Ronde.
Španjolska iteracija turizma, barem u kopnenom dijelu države, počiva na poprilično poštenim postavkama: najest ćete se i popiti piće, dva, po poštenim cijenama. Ronda je prepuna barova i taverni, a već osnovni uvid u menije nameće zaključak da se, nakon što vam konobar stavi račun na stol, neće osjećati poput nokautiranog boksača. Na primjer, u mjestu kao što je Taberna De Antonio, malom restoranu s lokalnoim gostima i kuhinjom, možete zamoliti konobara da vam složi tapase za 30 eura. Nekoliko sljedova malih jela će dobro popuniti želuce (u ovom slučaju tri osobe), s domaćim favoritima, popećcima od pršuta i bešamela te gulašom od slanutka i chorizo kobasica, na primjer.
S vremenskim strojem možemo se vratiti u neolitik i pronaći prva naselja na mjestu gdje je danas Ronda. Ostaci bogate povijesti kriju se na svakom koraku, ispod grada su arapska kupatila, na maurskim ostacima nastala je i Iglesia de Santa Maria la Mayor, unatoč skromnoj veličini mnogo je lijepih parkova i trgova. U blizini Ronde je nekoliko tzv. bijelih sela, turističkih atrakcija s bijelim kućama na stijenama.
Ronda nije velika, zgusnuta je, plijeni kompaktnošću i skladom. Uostalom, njezinu privlačnost najbolje je u sobi hotela Reina Victoria sažeo njemački pjesnik Rainer Maria Rilke napisaviši posvetu: Svugdje sam tražio grad svojih snova i napokon sam ga pronašao u Rondi!
