Škoda Motorsport slavi 125 godina postojanja. U više od jednog stoljeća rada nastali su neki spektakularni modeli, neki poznatiji, a neki manje poznati. Jedan od onih koji su možda u sjeni legendarnih reli modela je Škoda 1100 OHC iz 1957. godine. Vozilo, unutar tvrtke označeno kao 968, izvorno je bilo namijenjeno za utrke na dugim kružnim stazama. U početku su izgrađena dva vozila s otvorenom karoserijom, a zatim dva kupea 1959. godine. Trkaći automobil s otvorenim krovom, crveno obojen, sada je dio zbirke u Muzeju Škode u Mladoj Boleslavi.
Razvoj sportskog automobila s dva sjedala započeo je u proljeće 1956. s jednim jasnim ciljem – trkaći automobil trebao je nastaviti tamo gdje je prvi i jedini tvornički automobil Škode stao u prestižnoj 24-satnoj utrci u Le Mansu (1950.). Model se temeljio na rešetkastom okviru izrađenom od tankostjenih čeličnih cijevi zavarenih zajedno. To ga je razlikovalo od prethodnika, Škode Sport i Supersport, koji su koristili modificiranu verziju robusne šasije iz proizvodnog modela Škode 1101. Kako bi se postiglo najbolje upravljanje, opterećenje je optimalno raspoređeno na obje osovine. Spojka, petstupanjski mjenjač i razvodna kutija bili su ugrađeni straga.
Pogonski sklop Škode 1100 OHC bio je uzdužno (sprijeda) postavljen četverocilindrični linijski motor s dvostrukim paljenjem i dvije bregaste osovine smještene u glavi cilindra. Iz obujma od 1089 cm3, generirao je impresivnu snagu za to vrijeme od 68 kW (92 KS) pri 7700 o/min (maksimalna brzina bila je pri 8500 o/min). Izvorno je motor radio na visokooktansko zrakoplovno gorivo, koje se dovodilo u dva dvostruka rasplinjača čehoslovačke marke Jikov, a kasnije talijanskog proizvođača Weber.
Neovisni ovjes također je igrao važnu ulogu; dok je sprijeda bila ugrađena trapezoidna osovina s poprečnim ramenima, stražnji kotači, razmaknuti 2200 mm, bili su postavljeni na zakretnu osovinu s ramenima. Upravljanje, koje je bilo jednako precizno koliko i izravno, kontroliralo se trokrakim volanom koji se mogao ukloniti radi lakšeg ulaska u automobil.
Zahvaljujući upotrebi plastike ojačane staklenim vlaknima (GRP), trkaći automobil dugačak 3880 mm, širok 1430 mm i visok 964 mm, težio je samo 583 kilograma. To je omogućilo Škodi 1100 OHC da postigne konkurentna ubrzanja i maksimalnu brzinu između 190 i 200 km/h, ovisno o prijenosnom omjeru. Nizak otpor zraka karoserije koji je stvorio dizajner Jaroslav Kindl također je bio faktor koji je doprinio tome.
Kombinacija praktičnosti i elegancije odražavala se u dva preklopna prednja svjetla prve varijante modela, koja su ubrzo morala biti zamijenjena praktičnijim rješenjem prikladnim za utrke; drugi model imao je dva fiksna prednja svjetla postavljena ispod aerodinamičnih staklenih poklopaca.
Škoda 1100 OHC odmah je ostvarila pobjedu na javnoj premijeri; na gradskoj stazi u Mladoj Boleslavi, iskusni tvornički vozač Miroslav Fousek pobijedio je u utrci krajem lipnja 1958. godine. Vozači utrka Václav Bobek Sen., Václav Čížkovský, Josef Vidner i Jaroslav Bobek također su sjedili za volanom u sljedećim godinama. Osim na domaćim motosportskim događajima, vozači Škode bilježili su uspjehe i u inozemstvu unatoč tome što se Škoda 1100 OHC mogla natjecati samo u komunističkim zemljama zbog kompleksne političke situacije krajem 1950-ih i 60-ih. Planovi za sudjelovanje u 24 sata Le Mansa nisu se ostvarili.
Dva vozila s otvorenim karoserijama od stakloplastike, koja su proizvedena krajem 1957. i početkom 1958., 1959. godine pratile su dvije prostranije coupé varijante sa zatvorenim karoserijama od aluminijskog lima. Ipak, inženjeri su uspjeli zadržati težinu kupea na samo 555 kilograma uz održavanje iste maksimalne brzine.
Model iz Škodinog muzeja redovito sudjeluje na događajima klasičnih automobila u zemlji i inozemstvu. Drugo vozilo je u vlasništvu Škode UK i koristi se u promotivne svrhe, prvenstveno u Velikoj Britaniji.
