Mini automobil jednak je minimalnom profitu, gospodine Iacocca – Hladno je odgovorio Henry Ford II na Iacoccin zaključak da bi Ford trebao pratiti trendove pojave malih japanskih automobila u Americi i u Europi domaćih pandana. Iacocca je imao talijanske korijene i razumio je europsko tržište koje ga je frustriralo činjenicom da Ford na njemu nema adekvatnog zastupnika u mini segmentu.
– Ako je računica Forda II istinita, kako to da primjerice Fiat, Renault ili Toyota već nisu bankrotirali – mrmljao je sebi u bradu iskusni Iacocca ne vjerujući da će 1967. nastali Ford Europe i njegove podružnice u engleskom Dagenhamu i njemačkom Kölnu ikada se uspjeti složiti oko nečega. Više su radile jedna protiv druge nego jedna s drugom, a tek su s prvim Escortom sramežljivo pokazale da je sinergija ipak moguća. Fiesta je trebala biti njihov slijedeći zajednički pothvat. Iacoccinim promišljanjima o malom automobilu u Fordovo gami 1974. priključio se i Bob Lutz. Kada je 1972. naftna kriza pokazala novu realnost tržišta, Henry Ford II više nije imao izbora. Henry je preko noći postao veliki vođa projekta Bobcat! U proljeće 1973. Ghia studio (odnedavno vlasništvo Forda) dobio je zadatak da dizajnira nešto po europskom ukusu. Taj je zadatak odradio Tom Tjaarda sa konceptom Wolf koji je tada ponudio ideju dizajna kompakta u vrijeme kada su manja vozila u Europi postala hit.
Wolf je bio izrađen u dvije varijante – kao kupe i kao karavan. Tjaardina ideja je bila ponuditi svestran i praktični kompaktni automobil za gradske ulice. Kupe je naglašavao eleganciju i moderan stil, dok je karavan fokus stavio na praktičnost i prostornost što je bilo idealno za mlade obitelji. No, Ghia studio bio je koncentriran uglavnom na koncepte, a ne i na velikoserijske modele. Tu se sada uključuju Njemačka i Engleska podružnica, čiji dizajnerski timovi pod vodstvom Uwe Bahnsena i Jacka Telnacka kreću u dizajnersku odiseju Bobcata, odnosno buduće Fieste.
Treba naglasiti i to da je Ford prije samog početka projekta Bobcat napravio najtemeljitije marketinško istraživanje tržišta u svojoj povijesti. Tisuće vlasnika Forda širom svijeta ispitano je o tome kako ga zamišljaju i što žele da taj mali automobil ima. S obzirom na to da je Henry II zamislio Fiestu kao globalni europski proizvod želio je poziciju ojačati i novim proizvodnim pogonom. Izbor mu je pao na Španjolsku. Pod vladavinom Franca Španjolska je tijekom šezdesetih postala druga najbrže rastuća ekonomija na svijetu, a Ford je želio uzeti dio kolača u masovnoj motorizaciji naroda, a dodana vrijednost je bio izvoz u zemlje Europe. U rujnu 1972. španjolska vlada daje je odobrenje za projekt tvornice, a lokalne zajednice počele su se natjecati za lokaciju kako bi profitirale upravo njihove zajednice. Ford je odabrao lokaciju u blizini Valencije, a izgradnja tvornice započela je u prosincu 1973. simultano sa konačnim blagoslovom uprave Forda nad projektom Bobcat. Tijekom iduće dvije godine intenzivirali su se radovi na tvornici i stvaranju novog automobila. Fiesta je zapravo ime dobila tek 1974. kada je Henry II suzio popis od 50 prijedloga na samo pet: Bravo, Fiesta, Amigo, Strada i Pony.
Ford i Fiesta dobro se slažu. To je ime šareno, dinamično, veselo… Osim toga, to će dobro zvučati i kod španjolskih domaćina – tako je Ford u biti i zapečatio sudbinu imena. I tako bi Fiesta. Treba naglasiti da je Ford morao u međuvremenu riješiti i sa General Motorsom detalje oko korištenja tog imena s obzirom na to da je pedesetih egzistirala Oldsmobile Fiesta… Franco je u međuvremenu umro, a čast otvorenja tvornice u Valenciji pripala je kralju Juan Carlosu koji je zajedno s Fordom 18. listopada 1975. otvorio novi proizvodni pogon čiji je kapacitet bio oko 500.000 Fiesta godišnje. No tvornica je za početak startala tek s proizvodnjom Escorta. U Saarlouisu je 11. svibnja sišla sa proizvodnih traka prva Fiesta, zatim je 18. listopada ista ceremonija upriličena u Valenciji dok je engleski Dagenham s proizvodnjom započeo 1977.
Sve zajedno Ford je u ovaj projekt do finalnog proizvoda uložio više od milijarde USD! U razvoj je utrošeno preko dva milijuna radnih sati, tako da je Fiesta ponijela titulu najtemeljitije istraženog i razvijanog Forda koji je plavi oval do tada proizveo! Fiesta je bila prvi Ford sa poprečno ugrađenim motorom, kao i prvi globalni velikoserijski Ford s prednjim pogonom (isključivši pri tome Taunus 12M P4 iz šezdesetih) te najaerodinamičniji Ford u povijesti! Fordov slogan „puno automobila za vaš novac“ zamijenjen je novim marketinškim sloganom „puno tehnologije za vaš novac“. Interesantno je da je karoserija Fieste imala čak 40 posto manje dijelova od Escorta! Fiesta je te 1976. konačno postala pravi primjer zajedništva europskog Forda! Motori su se proizvodili u Španjolskoj, mjenjači su dolazili iz Francuske, dok su ostale dijelove izrađivali u Engleskoj i Njemačkoj. Fieste su paralelno silazile sa proizvodnih traka u Njemačkoj, Španjolskoj i Engleskoj…
Prva Fiesta u samo 3565 m dužine i s međuosovinskim razmakom od 2286 mm nudila je najveću prostornosti među konkurentima na tržištu. Uz to, bila je i najaerodinamičnija s koeficijentom otpora zraka od samo 0,42 što je dijelom zasluga i posebnoj patentiranoj konstrukciji prednje maske hladnjaka koja je omogućavala preusmjeravanje struje zraka i smanjenje otpora strujanja. Fiesta je imala najniži ukupni utrošak vlasništva u odnosu na konkurente, nudila je optimalnu sigurnost karoserije, moderni ovjes s spiralnim oprugama sprijeda i straga, nudila je sprijeda serijski disk kočnice, grijano stražnje staklo, jednostavno servisiranje s servisnim intervalom od 10.000 km, prednji pogon, nisku potrošnju, imala je najveću površinu stakla u klasi, najveći prtljažnik.
U svega oko 700 kg mase stala su bez problema četiri odrasla putnika. Po pitanju motorizacije Fiesta je nudila četverocilindrični benzinski motor obujma 957 ccm snage 40 i 45 KS te obujma 1117 ccm i snage 53 KS. Jedan od nedostataka bio je činjenica da je Fiesta u prvoj generaciji nudila samo karoseriju s troja vrata, uz što se prednja sjedala nisu mogla preklapati, svježi zrak dolazio je samo kroz otvore ispod vjetrobranskog stakla. No taj minimalizam ekonomičnog, funkcionalnog i kompaktnog Forda koji se nudio u četiri razine opreme svidio se kupcima. Europski prodavači u prvih šest mjeseci prodali su preko 118.000 Fiesti, a što je bio rekord te vrste na europskom tržištu! Najprodavaniji je mini u klasi u Njemačkoj i Engleskoj punih šest godina od pojavljivanja na tržištu, a iz godine u godinu nizale su se nagrade za dizajn i ekonomičnost. Iacoccina drska sklonost inovacijama i ovaj puta došla je do izražaja. No velika popularnost njegovih projekata išla je na živce Henry Fordu II tako da ga je 1978., nakon 32 godine zajedništva s plavim ovalom, odlučio ukloniti iz tvrtke.
Već 9. siječnja 1979, svega 32 mjeseca od lansiranja, Fiestina proizvodnja dosegla je prvi milijun primjeraka, a 11 dana kasnije Fiesta je startala prvi puta na Rally Monte Carlo. Ford je tako odlučio ugled svog najmanjeg modela ojačati kroz sportske izazove. Engleska podružnica motorsporta taman je započela posao kad je najednom cijeli otočki pogon Forda stupio u štrajk. Obraz je spasila ekipa u Njemačkoj koja ugrađuje 1.6 litarski motor sa dvostrukim Weber rasplinjačima i tranzistorskim paljenjem, a Ari Vatanen na Monte Carlu s veseljem je upravljao sa raspoloživih 155 KS. Mala jurilica sa svega 800 kg osvojila je deseto mjesto u ukupnom poretku! Taj uspjeh bio je poticaj i za više sportskog ugođaja kod serijskih Fiesta. Prvo se na tržištu pojavila S verzija sa bočno proširenim blatobranima i crnim uzdužnim linijama duž karoserije te masivnim naplatcima 13“ s niskoprofilnim gumama, 1,3 motor u S Fiesti nudio je tek 66 KS, ali po prvi puta Fiesta je dosegnula 160 km/h.
Fiesta u ožujku 1981. doseže produkcijom drugi milijun, a paralelno s tim uspjehom na tržište dolazi Fiesta XR2. Radi se sada o pravom sportašu puno boljeg vizualnog dojma upotpunjenog i adekvatnim performansama. Njezin 1,6 motor raspolagao je sa 84 KS dovoljnih za brzinski maksimum od 172 km/h. XR2 treba promatrati i iz perspektive da je raspolagala sa dvostruko više snage od obične Fieste, koja je bila i 50 posto jeftinija. Za XR2 vezana je i priča o Ford Ladies Cup natjecanju kojeg Ford inicira 1982., a koji se vozio na trkaćim stazama u Njemačkoj. Ford je uz podršku 700 svojih trgovaca raspisao natječaj za ženski kup gdje će sve vozačice voziti identične Fieste XR2. Za 20 izabranih vozačica nudilo se 6 utrka uz sve plaćene troškove i k tome još nagrade s bonusima! Kriteriji za prijavu bili su: starost od 18 do najviše 29 godina, neudana, važeća vozačka dozvola, iskustvo vožnje, aktualna fotografija stasa i osobni podaci. Do krajnjeg roka 25. travnja 1982. zaprimljeno je čak oko 1400 prijava! Interni fordov žiri izabrao je uži krug od 120 žena koje su pozvane na kvalifikacije na stazi Nürburgring. Nakon burnih tri dana i tri noći obilježenih alkoholom, svađama i divljanjem, žiri je ipak uspio izabrati 20 dama. Lothar Pinske, šef Ford Sporta i duhovni začetnik ovog natjecanja, izjavio je nakon izbora:
– Procjenjivali smo isključivo na temelju rezultata vezanih uz vožnju, izgled nije igrao nikakvu ulogu. Svatko tko tvrdi drugačije očito je loše informiran!
Sve je bilo besplatno samo prve godine, a idućih četiri vozačice su morale dogovoriti pokriće troškova s nekim od Fordovih trgovaca. Za Fiestu se ovo damsko natjecanje pokazalo kao izvanredna reklamna kampanja! Premda je Fiesta postala europski uspješan automobil, američko tržište nije bilo inicijalno apostrofirano. Zapravo, Fiesta se u SAD-u 1977. pojavila iz nužde, a nakon što je američki predsjednik Ford 1975. potpisao Energy Policy and Conservation Act (EPCA). Fordu je, kako bi izbjegao penale uslijed velike potrošnje goriva game u proizvodnom programu, trebao automobil u klasi ispod modela Pinto. Nakon što je propala ideja da se Fiesta proizvodi u Americi i u nju ugrađuje motor Honde, jedino rješenje bio je uvoz iz Njemačke.
Američka Fiesta koristila je motor iz XR2, ali sa samo 66 KS uz što je imala okrugla prednja svjetla, klima uređaj i sigurnosne branike. Henry Ford želio je uvoziti do 150.000 Fiesta godišnje. Međutim, prodaja oko svega 81.000 jedinica 1978. godine, bila je ispod očekivanja pa se Fiesta povlači već 1980. Fiesta je bila dobra za premošćivanje naftne krize, ali ipak premala za uobičajeni američki ukus. Ford Fiesta je do ukidanja 2023. godine prošla kroz sedam evolucijskih etapa koje se mjere u ukupno preko 22 milijuna proizvedenih primjeraka prodanih u više od 100 zemalja širom svijeta i s proizvodnim kapacitetima u dvadesetak zemalja.
Prva generacija (1976.-1983.) producirana je u 2.937.133 primjerka. Druga generacija (1984.-1989.) izdržala je upola manje vremena na tržištu i s njom je prezentirana Fiesta RS turbo sa 110 KS, najjača serijska Fiesta do tada. Uvodi se dizelski motor te mjenjač s pet brzina. Treća generacija (1989.-1996.) vratila je Fiestu na top deset listu evropske prodaje i po prvi puta uvedena je verzija s pet vrata. Sa četvrtom (1996.-2002.) je Ford nagovijestio doba New Edge dizajna koji je došao sa petom generacijom (1999.-2002.). Šesta generacija (2002.-2008.) je globalni model s kojim je uveden trocilindrični EcoBoost benzinski motor. Sedma generacija (2016.-2023.) donosi hibridni pogon i cijeli niz naprednih tehnologija koje će Fiestu i ispratiti sa tržišta. Fiesta je u 47 godina prošla put od kraljice uspjeha do Pepeljuge, jednostavno postavši žrtvom električne tranzicije Forda!
