Multipla? Pri spomenu ovog imena većina ljudi pomislit će na vizualno kontroverznog imenjaka iz 1999. godine. No sve je započelo zapravo puno ranije… Sredinom pedesetih europsko tržište gotovo je bilo preplavljeno malim automobilima čija je konstrukcija uz prihvatljivu cijenu bila odlična predispozicija za poratne generacije koje su željele uživati u bezgraničnoj mobilnosti. Njemačka i francuska konkurencija tu je prednjačila novostima, a u Italiji je Fiat u svom programu vukao još uvijek proslavljeni Topolino. Dante Giacosa dobio je zadatak da izradi novi bestseler sa prava četiri sjedala i straga ugrađenim četverocilindričnim vodeno hlađenim motorom, kao pripremu za Fiatov pohod na svjetsko automobilsko tržište. Pod kodnom oznakom 100, Giacosa je razrađivao tri alternative: prva s motorom sprijeda i pogonom straga, druga je imala motor sprijeda kao i pogon, a treća se oslanjala na tradicionalizam s motorom i pogonom straga. Giacosa je preferirao prvu alternativu, ali ona bi imala negativne konzekvence za njegovu daljnju karijeru u Fiatu. Stoga je treća varijanta bila kao najlogičnija i upravo ona predstavljena je 1955. godine u modelu 600 kojim je Fiat izradio dostojnog zamjenika Topolina koji je i uveo Fiat u budućnost.
Fiat 600 je bio savršen, ali Talijanima je nedostajala kombi alternativa poznatija kao Belvedere ili Giardiniera. Giacosa je ponovno tada dokazao da je genijalan konstruktor, čije su vizije daleko ispred vremena. Već pri prvim skicama projekta 100 u glavi nije imao samo običan kombi, već univerzalno vozilo s puno prostora u unutrašnjosti i kapaciteta prijevoza za čak šest osoba. Giacosa je za izradu Multiple jednostavno iskoristio prednosti modela 600, na čijem je jednakom osovinskom razmaku postavio jednovolumensku samonoseću karoseriju produženu za 315 mm i povišenu za 175 mm.
Multipla je predstavljena prvi puta u siječnju 1956. godine na sajmu automobila u Bruxellesu, do kada je Fiat 600 već bio deset mjeseci na tržištu. Neobičan izgled polučio je naravno i podvojena mišljenja. Prvi su bili skeptični zbog neobičnog izgleda, dok su drugi prepoznali ideju praktičnosti i neograničenih mogućnosti interijera. Rezultat Giacosinog rada bio je revolucionaran, jer je u unutrašnjosti dobiven prostor za čak tri reda sjedala, čija je transformabilnost omogućavala vlasniku različite namjene. Fiat karoserijom nije narušio originalnost modela 600. Straga su bili identični, dok je sprijeda Multipla imala karakterističan izgled koji je osiguravao ekskluzivnost i izdvajao je iz mase prosječnih na ulicama. Multipla je imala dva para vratiju, od kojih su se prednja otvarala nespretno od naprijed. Ta su vrata popularno prozvali i suicidalnima. Mnoštvo staklenih površina vozaču je olakšavalo upravljanje tim prvim minivanom. Povišena spartanska prednja klupa bez mogućnosti podešavanja naslona odlično je odgovarala vozaču, koji je sjedio potpuno ispred vjetrobranskog stakla, gotovo iznad prednje osovine. Ispred sebe imao je ovalni nosač instrumenata identičan originalu.
Spartanski brzinomjer, pokazivač goriva i napunjenosti akumulatora te par prekidača i ništa više, a sve kako ne bi bila narušena idejna koncepcija masovne motorizacije. O maksimalnoj iskorištenosti prostora svjedoči i činjenica da je Giacosa rezervni kotač smjestio između vozača i suvozača ispod kokpita. Prostornost u automobilu bila je do tada neviđena. Čisto za usporedbu, tadašnja Multipla svojim dimenzijama 3530x1450x1580 bila je 102 mm kraća od današnjeg Fiata 500, uža za 450 mm i viša za 53 mm! Gotovo 200 mm viši krov u Multipli u odnosu na 600 je odraslima garantirao vožnju bez klaustrofobičnih sindroma. Mogla se kupiti s četiri, pet ili šest sjedišta koja su se u raznim kombinacijama preklapala i pružala različite mogućnosti korištenja. Obaranjem zadnje dvije klupe dobivao se korisni prostor od čak 1,75 četvornih metara, tako da je automobil mogao bez problema zamijeniti bračni krevet pri kampiranju ili poslužiti kao mali kombi za obrtničke potrebe. Ipak, s teretom nije trebalo pretjerivati, jer nosivost od 350 kg nije baš bila u korelaciji s prostornošću.
Mehanički je Multipla objedinila prednosti Fiata 600 i Fiata 1100. Fiat 1100 dao je prednji ovjes, dok su ostala mehanika i motor sa 633 ccm i 22 KS bili identični šestotki, s time da je u ovom slučaju automobil bio teži za dvjestotinjak kilograma. Upravo je motor bio bolna točka Multiple. Optimalno natovarena težila je čak 1150 kg, što je za ovako slabašni motor bio prevelik zalogaj. Stoga je Multipla bila odlična opcija samo za tada djecom mnogobrojne talijanske obitelji. Krajnja brzina od 90 km/h, bila je daleko od temperamentnosti. U testnim vožnjama Multipla je na cesti pokazivala odličnu stabilnost. Premda je bilo teško s njom prebrzo ući u zavoj, automobil je ležao bolje od normalnog Fiata 600. Na vapaj tržišta za više agilnosti Fiat je u Multipli odgovorio istovremeno s promocijom Fiata 600D, od kojeg je preuzela 1960. godine motor u verziji Multipla 600D. Sada je 767 ccm agregat davao 29 KS, koji i dalje nisu impresionirali prevelikim mogućnostima. Krajnja brzina u ovom slučaju iznosila je 105 km/h, uz ubrzanje do 100 km/h za dugih 40 sekundi. Vlasnik je morao računati s potrošnjom od prosječnih 8 l/100 km, što je bilo za svega litru više od normalnog Fiata 600. Karoserija je pretrpjela izmjene samo u obliku novih okruglih pokazivača smjera sprijeda i dodanih malih na drugim bočnim vratima.
Suicidna vrata ostala su ista bez obzira na činjenicu da su na Fiatu 600 izmijenjena. Kako bi dobili na promociji u Fiatu su se odlučili s flotom Multipla uključiti 1960. godine i u transport sudionika Olimpijade u Rimu. Taksisti u Italiji i Engleskoj Multiplu su prepoznali kao idealan izbor za njihove potrebe. London, Manchester, Birmingham, Rim samo su neka od mjesta u kojima su postojale taksi flote s Fiatovim epohalnim izumom. Multipla je za svoje prisutnosti na tržištu također doživjela različite specijalne karoserijske varijante. Prvi minivan pokazao se i kao odlična podloga za izvedbe kao bolničko ili vatrogasno vozilo.
Karoserist Ghia izradio je simpatični cabriolet Jolly, tvrtka Coriasco proizvela je teretni Furgoncini i mini bus sa šest vrata Pulmino. Svoj obol dali su i Pininfarina, Moretti, Vignale, Fissore te Scioneri. Uvjetni nasljednik Multiple u obliku 850 Familiare nije bio niti do koljena originalu. Između 1956 i 1969. u tvornici Mirafiori, Multipla 600 je između 1956 i 1960. proizvedena u 76.871 primjerak, dok je 600D između 1960 i 1969. proizvedena u 83.389 primjeraka. Multipla je u generaciji modela 600 činila tek jednu petnaestinu ukupne serije, koja se proizvodila od 1955 do 1966. godine. Dovoljno da uđe među automobilske legende te postane predložak za suvremenika.
