Znanstvenici su razvili proces koji pretvara PVC u polialfaolefine, središnje sastojke visokokvalitetnih maziva, na samo 70 stupnjeva Celzija. U testovima, ulja dobivena od plastičnog otpada postigla su performanse komercijalnih proizvoda. Na taj način metoda spaja dva goruća problema u jedno rješenje, jer dok se PVC otpad gomila na odlagalištima, globalna potražnja za mazivima stalno raste. S godišnjom proizvodnjom od oko 60 milijuna tona, polivinil klorid, ili skraćeno PVC, jedna je od najraširenijih plastika od svih, a visok udio klora i aditiva, koji se znatno razlikuju ovisno o proizvođaču, sprečavaju mehaničko recikliranje, pa je stopa recikliranja manja od jednog posto.
Tim predvođen kemičarom Guoliangom Liuom s Virginia Techa u SAD-u, zajedno s kolegama s Texas A&M University i California Institute of Technology, sada je pronašao elegantan način za recikliranje. Istraživači otapaju PVC u otapalu, dodaju aluminijev klorid i takozvane alfa olefine te zagrijavaju smjesu na samo 70 stupnjeva Celzija tri sata. U tom procesu odvijaju se deklorinacija, alkilacija i ciljano dijeljenje polimernih lanaca jedan za drugim. Na kraju se iz serije može izvući viskozno ulje. Studija, objavljena u časopisu Nature 5. kolovoza 2026., pokazuje da su to polialfaolefini, poput onih koji se koriste u visokoučinkovitim sintetičkim mazivima.
Je li reciklirani proizvod zaista prikladan? To je utvrdila radna skupina znanstvenika Alija Erdemira sa Sveučilišta Texas A&M sustavnim testovima trenja i trošenja. Rezultat je iznenadio čak i istraživače koji su sudjelovali, jer su ulja dobivena iz PVC-a pokazala iznimne performanse podmazivanja i mogla konkurirati etabliranim sintetičkim mazivima. Komplementarne molekularne simulacije na Kalifornijskom institutu za tehnologiju objasnile su zašto su pretvoreni ugljikovodikovi lanci tako snažni, dok ekonomski modeli Virginia Techa već izračunavaju scenarije za industrijsku proizvodnju.
