Skromni četverocilindrični motori vjerojatno su i dalje najsigurniji izbor za one koji traže gotovo neuništivu izdržljivost, a portal Jalopnik izdvojio je sedam primjera koji to potvrđuju. Nijedan od ovih četverocilindričnih motora nije savršen, no svi su se pokazali sposobnima dugo raditi, a neki, poput Hondinog motora K20, nude i znatne performanse te velik potencijal za preinake.
Toyota 22R/22R-E – Nijedan popis izdržljivih četverocilindarskih motora nije potpun bez spomena Toyotinog moćnog motora 22R (te njegove inačice s elektroničkim ubrizgavanjem goriva, 22R-E). Taj je motor pogonio niz bezvremenskih Toyotinih modela, od robusnih pick-upova do atraktivnih coupea; proizvodnja modela 22R započela je 1981. godine, a motor se koristio sve do sredine devedesetih. Čak i danas, gotovo 40 godina nakon što se 22R prvi put pojavio, ti Toyotini motori uživaju zavidan ugled zbog svoje dugovječnosti. Dobro je dokumentirano da su Toyote s motorom 22R prešle i do 1,6 milijuna km.
Volvo Redblock B230 – Motor B230, koji se najčešće nalazi ispod poklopca motora modela 240, 740 i 940, zapravo vuče korijene iz 1974. godine, kada je Volvo započeo proizvodnju 2,1-litrenog motora B21. Premda su svi motori iz serije Redblock poznati po izdržljivosti, Volvo je tijekom razdoblja proizvodnje motora B230 – od 1985. do 1998. godine – uveo nekoliko ključnih izmjena koje su dodatno potencirale neuništivost. Prvi motori B230 razvijeni su kako bi zadovoljili nove propise o emisiji štetnih plinova i smanjili unutarnje trenje u odnosu na prethodne motore B21 i B23, ali prava su poboljšanja stigla 1989. godine. Tada je Volvo uveo čvršće klipnjače i ležajeve te unaprijeđenu pumpu za ulje, a receptura je dodatno poboljšana 1993. godine uvođenjem redizajniranih mlaznica za hlađenje klipova uljem i boljim sustavom upravljanja toplinom. Ovi motori nisu bili previše opterećeni; razvijali su skromnu snagu i imali iznimno učinkovite sustave hlađenja, zbog čega je opterećenje unutarnjih komponenti i brtvi bilo minimalno. Čak je i model 940 Turbo razvijao najviše 165 KS.
Honda K24 – 2,4-litreni četverocilindrični motor pojavio se ubrzo nakon motora K20 u modelu CR-V za 2003. modelsku godinu (predstavljenom 2002.). Tijekom godina motor K24 je usavršavan i ažuriran, ugrađivan u brojne druge modele te stekao reputaciju motora koji bez problema prelazi više od 350.000 km uz redovito održavanje.
Honda K20 – Motor K20 svojevrsna je moderna legenda u svijetu motora; prvi put se pojavio u modelima za 2001. godinu i od tada pogoni širok raspon modela, sve do današnjih dana. Honda zasigurno ne bi nastavila koristiti K20 punih 25 godina da nije riječ o vrhunskom inženjerskom postignuću, stoga ovaj motor svakako zaslužuje mjesto na ovom popisu. Možda najpoznatija verzija motora K20 jest K20C1 – turbopunjena varijanta ovog provjerenog četverocilindraša koja pogoni novije izvedbe legendarnog modela Civic Type R.
Mitsubishi 4G63 – Motor 4G63 vjerojatno je najbolji primjer izvrsnosti; debitirao je na samom početku 1980-ih, a odlikuju ga iznimna izdržljivost i, gotovo, neuništivost. Poput ostalih vrhunskih četverocilindričnih motora s ovog popisa, 4G63 ima blok od lijevanog željeza te radilicu i klipnjače od kovanog čelika. Ipak, Mitsubishi se kod modela 4G63 odlučio za zupčasti remen umjesto robusnijeg pogonskog lanca. Čvrstoća bloka od lijevanog željeza i kovanih unutarnjih komponenti činila je 4G63 idealnim kandidatom za ugradnju turbo punjača. Prva inačica ovog 2,0-litrenog motora s turbopunjačem pojavila se još 1981. godine, a snaga mu je kasnije narasla na 250 KS u prvom modelu Lancer Evolution iz 1992., koji je pokretala 16-ventilna izvedba 4G63T. Zahvaljujući svojoj snazi, ovaj je moćni četverocilindraš stekao legendarni status u Svjetskom prvenstvu u reliju (WRC). Snaga motora 4G63 nastavila je rasti i dosegla vrhunac u modelu Lancer Evolution VIII MR FQ-400, koji je tvornički isporučivao 405 KS. Jedan vlasnik poznat pod nadimkom 4RETECH na Redditu, više od 724.000 km sa svojim modelom Evo VIII (američka specifikacija) i motorom 4G63T. Snaga i izdržljivost, rijetka kombinacija.
Volkswagen PD 1,9 TDI – Prvi put je predstavljen još 1991. godine, a njegova prvotna namjena bila je pogon modela Audi 80; pritom su se 90 KS i okretni moment od 182 Nm pokazali više nego dovoljnima za taj zadatak. Bio je iznimno štedljiv, ostvarujući potrošnju od oko 4,5 l/100 km (prema WLTP ciklusu) u skromnoj limuzini s pogonom na prednje kotače. Kasnije je pokretao širok raspon vozila unutar Volkswagen grupacije. Ključ uspjeha ovog motora leži u blokovima od lijevanog željeza i jednostavnijim sustavima ubrizgavanja goriva koji izbjegavaju složenost kasnijih sustava tipa common-rail. Kao i kod nekih drugih ovdje spomenutih motora, 1,9-litreni PD motor predstavlja izvrsnu osnovu za preinake, pri čemu su specijalizirane tvrtke iz tog malog dizelaša uspjele izvući više od 400 KS. Mnogi korisnici se javljaju i tvrde da su s ovim motorom prešli više stotina tisuća kilometara, a jedan od njih i 1,6 milijuna km.
Mercedes-Benz M111 – Mercedes je započeo proizvodnju motora M111 1992. godine, s radnim obujmom u rasponu od 1,8 do 2,3 litre, a povukao ga je iz upotrebe 12 godina kasnije, 2004. godine. Motor M111 isticao se blokom od lijevanog željeza, elektroničkim ubrizgavanjem goriva i pogonskim lancem bregaste osovine, a bio je dostupan u izvedbama s atmosferskim usisom i s mehaničkim kompresorom. Snaga atmosferskih verzija kretala se između 120 i 145 konjskih snaga, dok je verzija s kompresorom dosezala vrhunac od 195 KS. Entuzijasti na forumima rado ističu pouzdanost ovog motora. Uz takve skromne brojke snage, M111 daleko je od vrhunskih performansi, no više je nego dovoljno živahan za svakodnevnu vožnju, a relativno skromna izlazna snaga osigurava da unutarnja opterećenja ostane na niskoj razini.
