Većina ljudi ne zna za motor u obliku slova X. Motor X-8 osmislili su Henry Ford i njegov inženjerski tim još početkom 1920-ih. Izloženi primjerak u Fordovom muzeju u Dearbornu posjetiteljima omogućuje detaljan uvid u neobičnu konstrukciju ovog rijetkog motora. Iznimno je kompaktan; visok je i širok svega 43 cm. Glavninu motora X-8 čine četiri para cilindara i osam svjećica koje strše iz njih, a zanimljiv je par ventilatora za hlađenje smještenih s obje strane. Pokreće ih radilica, a nužni su jer je riječ o motoru hlađenom zrakom. Zbog toga su blokovi cilindara rebrasti, čime se povećava površina za hlađenje. Ovaj motor X-8 imao je obujam od 1,77 litara, a podaci o snazi ili okretnom momentu nisu navedeni.
Ovaj motor X-8 bio je dio projekta koji nije zaživio, a kojeg je naslijedio vrlo uspješan V8 motor s ravnim glavama cilindara; ipak, nije riječ o jedinstvenom prototipu. Dokazi upućuju na to da je Henry Ford planirao zamijeniti Model T i njegov složeni planetarni mjenjač novim automobilom koji bi se temeljio na novom, kompaktnom – i snažnom – motoru. Projekt X-8 obuhvaćao je opsežan razvoj samog motora, vozila za njegovo testiranje, namjenskog mjenjača, pa čak i mogućnost ugradnje kompresora.
Fordov motor X-8 često se opisuje kao dva spojena V4 motora spojena jedan za drugim. No nije baš tako, proučavanjem izvornih nacrta iz patenta vidi se da, iako dva sklopa od po četiri cilindra dijele istu radilicu, svaki od tih sklopova zapravo tvori oblik križa. Drugim riječima, X-8 više nalikuje dvama spojenim motorima tipa X-4. Pametno rješenje krije se u dizajnu usisno-ispušnog sklopa motora X-8. Na svakoj strani motora, opslužujući četiri cilindra, nalazi se jedinstvena konstrukcija koja objedinjuje kanale za usis i ispuh, vodeći izravno do stražnje strane usisnih i ispušnih ventila.
Fordov patent također opisuje X-8 kao motor koji posjeduje svojstvo koje bi se moglo nazvati eksplozivnom ravnotežom, dijelom zbog odabranog redoslijeda paljenja. To se odnosi na preklapanje radnih taktova motora, što osigurava njegov mirniji rad. Ta se značajka nadopunjuje s opisanom mehaničkom ravnotežom rasporeda s osam cilindara kako bi se ispunio jedan od glavnih ciljeva pri konstrukciji motora. Ford je naveo da takav raspored omogućuje primjenu cilindara manjeg promjera. Patent također opisuje izvedbu motora koja razvija do 30 KS.
Izvorni dizajn predviđa zračno hlađenje, čime se eliminira potreba za vodenim kanalima unutar motora, a patent spominje i kombiniranje barem jednog ventilatora za hlađenje sa zamašnjakom smještenim na kraju koljenastog vratila. Zanimljivo je da patent obuhvaća i proširenje koncepta radi stvaranja motora X-oblika različitih veličina, i to produljenjem radilice te dodavanjem još jedog koljena za svaki dodatni niz od četiri cilindra.
Tijekom razvoja, od 1920. do 1927. godine, motor je imao ozbiljne probleme, uključujući prodiranje ulja u cilindre, piše Jalopnik. Isprobana je verzija s vodenim hlađenjem, no jedan od glavnih problema koji nikada nije riješen bila je izloženost donjih svjećica vanjskim utjecajima. Problemi nikada nisu riješeni, a Ford se okrenuo razvoju drugih motora…
