Obrist, austrijska inženjerska tvrtka poznata po tome što je iz Tesle Model 3 izvadila baterijske ćelije, a u prednji prtljažnik ugradila motor s unutarnjim izgaranjem, otišla je u stečaj. Tri tvrtke unutar grupacije Obrist (Obrist Group) postale su nesolventne, s ukupnim dugovima od oko 31,8 milijuna eura. Tvrtka je više od desetljeća promovirala svoj sustav HyperHybrid, namijenjen produljenju dosega vozila, kao pametniju alternativu potpuno električnim automobilima. Međutim, nikada nisu uspjeli proizvesti niti jedno vozilo za tržište.
Regionalni sud u Feldkirchu (pokrajina Vorarlberg) krajem rujna pokrenuo je stečajni postupak nad tvrtkama Obrist Powertrain GmbH i Obrist Technologies GmbH, sa sjedištem u Lustenauu. Prema podacima austrijske udruge za zaštitu vjerovnika AKV, tvrtke su same podnijele zahtjev za stečaj. Obrist Powertrain, tvrtka koja stoji iza sustava HyperHybrid, duguje oko 18,85 milijuna eura prema 34 vjerovnika. U trenutku pokretanja stečaja zapošljavala je još samo devet radnika. Obrist Technologies, u čijem su vlasništvu bili patenti grupacije za proizvodnju metanola i hvatanje CO2, duguje oko 6,08 milijuna eura prema 10 vjerovnika, a u toj tvrtki više nije bilo zaposlenih. Treća tvrtka, Obrist DE, njemački ogranak grupacije zadužen za prodaju i razvoj sa sjedištem u Lindauu, također je nesolventna, s obvezama od oko 6,8 milijuna eura, navodi ORF Vorarlberg.
Plan restrukturiranja ne postoji. Obje austrijske tvrtke izjavile su pred sudom da nastavak poslovanja ili restrukturiranje nisu mogući te su pristale na trenutačno zatvaranje.
Matična tvrtka, Obrist Engineering, nije obuhvaćena ovim stečajnim postupcima. Ona proizvodi komponente za klimatizacijske sustave i upravljanje toplinom te zapošljava oko 30 ljudi. Osnivač Frank Obrist kao razloge je naveo dugogodišnje visoke troškove razvoja, neuspjele pregovore s investitorima te krizu u europskoj automobilskoj industriji.
Obrist je 2020. godine predstavio model Mark II, temeljen na Tesli Model 3. Tvrtka je smanjila baterijski paket na 17,3 kWh, u prednji prtljažnik ugradila dvocilindrični benzinski generator sa 40 kW te navela da vozilo ima ukupni doseg od 1000 km. U to je vrijeme Obrist tvrdio da će serijski automobili s tim sustavom stići do 2023. godine. Sustav bi u masovnoj proizvodnji koštao oko 4500 eura. Nijedan automobil nikada nije isporučen.
Obrist se 2022. vratio s prototipom Modela Y koji je koristio sintetski metanol, nazvan aFuel. Koncept se promijenio od jeftinih hibrida prema klimatski pozitivnoj vožnji, tvrtka je tvrdila da automobil uklanja 24 grama CO2 iz atmosfere po kilometru, jer bi se dio ugljika, uhvaćenog tijekom proizvodnje goriva, pohranjivao duboko pod zemljom. Tvrdnje su postajale sve veće. Godine 2024. Obrist je najavio partnerstvo s fondom iz Abu Dhabija te izjavio da su osigurana ulaganja „u rasponu od desetaka milijardi eura” za postrojenja za proizvodnju metanola u Namibiji, Egiptu, Tajlandu i SAD-u. Predstavili su i koncept gigapostrojenja, od kojih bi svako stajalo 18,6 milijardi dolara, uz tvrdnju da bi svijetu trebalo njih 2700, što iznosi otprilike 50 bilijuna dolara, kako bi se u potpunosti zamijenila fosilna goriva.
No sve su to bila potemkinova sela. Na kraju, domet električnih automobila se povećao, a Tesle s motorima s unutarnjim izgaranjem ostale su samo bizaran fusnota u ogromnoj povijesti autoindustrije.
