Mjenjač je jedan od ključnih sklopova svakog automobila. Njegova je zadaća prenijeti snagu motora na pogonske kotače, a pritom omogućiti automobilu da krene, ubrzava, održava brzinu i vozi unatrag. Iako se suvremeni mjenjači smatraju vrlo pouzdanima, njihov kvar može predstavljati jedan od skupljih neplaniranih troškova za vlasnika automobila. Posebno kad se prvi simptomi zanemare pa se relativno mali problem pretvori u ozbiljno oštećenje.
Ne postoji jednostavan odgovor na pitanje o kvarovima mjenjača. Suvremeni mjenjači kvare se vrlo rijetko te je teško proglasiti jednu vrstu mjenjača pouzdanijom od druge. U Hrvatskoj su ručni mjenjači još vrlo zastupljeni, iako se udio automatskih povećava pa je i broj incidenata na jednoj i drugoj vrsti približno ujednačen, kažu iz Grandautomotive Croatia. Toyota iz vlastitog iskustva navodi nešto drukčiju sliku. Prema njihovim podacima i iskustvu, potencijalni kvarovi češće se pojavljuju na ručnim mjenjačima nego na automatskima. Posebno izdvajaju automatske mjenjače u svojim hibridnim automobilima, odnosno e-CVT sustav, koji se, prema Toyoti, odlikuje iznimnom pouzdanošću i u praksi gotovo da ne bilježi kvarove.
Kad automobil počne stvarati probleme, vlasnici često prvo pomisle na način vožnje. Istina je da vozač može svojim navikama utjecati na trajnost mjenjača, ali uzrok kvara može biti i mnogo složeniji. Među mogućim uzrocima su unutarnje komponente mjenjača, kvaliteta izrade i preciznost ugradnje, ali i način upotrebe vozila. Način vožnje često puno više opterećuje i oštećuje druge dijelove prijenosa nego sam mjenjač. Drugim riječima, nije svaka teškoća pri promjeni stupnjeva prijenosa automatski znak da je stradao cijeli mjenjač. Problem može biti povezan sa spojkom, mehanizmom biranja stupnjeva, nosačima ili drugim komponentama pogonskog sklopa. Upravo zato je kvalitetna dijagnostika prvi i najvažniji korak.
Kod automobila s ručnim mjenjačem posebno je važno pravilno koristiti spojku. Toyota vozačima preporučuje da se papučica spojke pri svakoj promjeni stupnja prijenosa pritisne do kraja. Također, tijekom vožnje nogu ne bi trebalo držati na papučici spojke. Za to postoji odmorište s lijeve strane. Naizgled bezazlena navika oslanjanja stopala na spojku može nepotrebno opterećivati njezine komponente i ubrzati trošenje. Jedna od pogrešaka koju vozači često rade jest snažno opterećivanje automobila odmah nakon pokretanja. Renault posebno upozorava na opterećenje hladnog vozila, odnosno hladnog mjenjača, dok ulje još nije stiglo do svih dijelova koji se okreću ili pokreću. To je osobito važno zimi, kad su temperature niske, ali i tijekom cijele godine vrijedi jednostavno pravilo: nakon pokretanja automobila treba prvih nekoliko kilometara voziti mirnije. Nema potrebe odmah nakon hladnog starta naglo ubrzavati, koristiti visoke okretaje i maksimalno opterećivati pogonski sklop.
Kvar mjenjača rijetko se pojavi kao potpuno iznenađenje bez ikakvih simptoma. Iako ne postoje univerzalni rani indikatori kvara, vozač može primijetiti promjene u ponašanju automobila. Atipični zvukovi prilikom promjene stupnjeva prijenosa svakako su razlog za pregled. Isto vrijedi za otpor pri mijenjanju brzina, otežano ubacivanje u određeni stupanj ili nemogućnost uključivanja jedne ili više brzina. Još jedan ozbiljan znak jest ispadanje iz određenog stupnja prijenosa. Ako vozač tijekom vožnje primijeti da mjenjač sam izbacuje iz brzine to nije problem koji bi trebalo odgoditi do sljedećeg redovitog servisa.
Toyota među simptomima posebno izdvaja vibracije, otežano mijenjanje stupnjeva prijenosa i neuobičajene zvukove tijekom rada mjenjača. Preporuka je jasna – takve pojave treba što prije prijaviti servisu. Ako se kvar ipak dogodi, nije nužno da cijeli mjenjač treba zamijeniti. Ručni mjenjači se u pravilu mogu popravljati gotovo do najsitnijeg dijela jer su unutarnje komponente uglavnom dostupne za popravak. U takvim slučajevima odluka između popravka i zamjene najviše ovisi o financijskoj računici. Kod automatskih mjenjača situacija je nešto složenija. Metode popravka u načelu su ograničenije, posebno kad je riječ o komponentama unutar samoga mjenjača, a dostupnost pojedinih rezervnih dijelova može biti problem. Zbog toga su popravci automatskih mjenjača rjeđi i često skuplji, dok se u određenim slučajevima češće odlučuje za kompletnu zamjenu.
Koliko košta kvar mjenjača? Na ovo pitanje ne postoji jedinstveni cjenik. Cijena popravka ovisi o tome što je otkazalo, koliko je šteta velika, koji su dijelovi potrebni i kakva je metoda popravka. Na razliku u cijeni najviše utječu upravo rezervni dijelovi i njihova cijena. Zato dva automobila s naizgled sličnim simptomima mogu završiti s potpuno različitim računima. Kod jednog vozila problem može biti riješen zamjenom pojedinog dijela, dok kod drugoga može biti potrebna ozbiljna obnova ili kompletna zamjena mjenjača. Kod automatskih mjenjača trošak može dodatno rasti zbog složenosti konstrukcije i ograničene dostupnosti pojedinih komponenti.
Ako se pojavi neobičan zvuk, vibracija ili otpor pri promjeni stupnjeva automobil bi trebalo pregledati što prije. Nastavak vožnje s neispravnim mjenjačem može povećati opseg štete. Posebno je važna točna dijagnostika. Pogrešno utvrđen kvar može dovesti do nepotrebne zamjene dijelova, ali i do toga da se pravi uzrok problema nastavi razvijati.
Održavanje mjenjača još je jedno područje oko kojega među vozačima postoje brojne zablude. Suvremeni ručni mjenjači u načelu nemaju propisano održavanje u klasičnom smislu te se ulje smatra doživotnim. Ipak, preporučuje se zamjena nakon 100.000 do 120.000 kilometara. Kod automatskih mjenjača zamjena ulja predviđena je na 100.000 kilometara ili kad računalo mjenjača upozori na starenje, odnosno dotrajalost ulja, ako automobil ima takvu funkciju. Važno je naglasiti da se intervali razlikuju ovisno o proizvođaču, modelu, vrsti mjenjača i uvjetima korištenja.
Kod Toyote se priča o pouzdanosti mjenjača mora promatrati i kroz hibridni pogonski sustav. Toyota posebno ističe svoje automatske mjenjače e-CVT u hibridnim modelima, za koje navodi da su iznimno pouzdani i da u praksi gotovo ne bilježe kvarove. Takav sustav konstrukcijski se razlikuje od klasičnog automatskog mjenjača pa ga nije dobro izravno uspoređivati s tradicionalnim automatskim mjenjačima s više stupnjeva prijenosa ili s ručnim mjenjačem. Upravo je konstrukcija jedan od razloga zbog kojih nije moguće sve automatske mjenjače staviti u istu kategoriju. Različiti sustavi imaju različite komponente, načine rada, zahtjeve za održavanje i potencijalne kvarove.
Treba poštovati preporuke proizvođača i servisne intervale. Mjenjač ne treba nepotrebno opterećivati. Kod ručnog mjenjača to znači potpuno pritisnuti spojku prilikom promjene stupnja, ne držati nogu na papučici spojke i ne mijenjati brzine bez korištenja spojke. Kod svih tipova mjenjača preporučuje se izbjegavati agresivnu vožnju dok je pogonski sklop hladan. Ako mjenjač počne proizvoditi zvuk koji prije nije proizvodio, ako se pojave vibracije, otpor pri promjeni stupnja, problemi s uključivanjem brzina ili ispadanje iz stupnja prijenosa, treba reagirati odmah.
