Nelagodu, pa i jezu izazvat će spoznaja da se, primjerice, traga za djevojčicom od 14 godina iz malog slavonskog mjesta, koja je otišla od kuće još prije dobra tri tjedna, ili za 17-godišnjim mladićem iz Slavonije kojega traže već dva i pol mjeseca… Koliko smo puta čuli ili čitali da građani negdje govore o tajanstvenom crnom kombiju koji kruži i navodno je već pokušao ugrabiti neko dijete. Koliko je puta objavljeno da je stara i dementna osoba otišla i nije se vratila kući, ili je neki čovjek, još u snazi, pritisnut problemima i/ili depresijom otišao nekud i svi strahuju da si ne naudi!
Svima su nam roditelji govorili da ne idemo za stričekom koji nudi bombone i zove nas nekamo da nam nešto pokaže. Tako i mi učimo svoju djecu. Strahujemo i za mlade i još naivne djevojke i mladiće kojima će netko ponuditi ‘dobar posao u inozemstvu’, iza čega se često krije trgovina ljudima radi ropstva, prisiljavanja na prostituciju ili čak – trgovanja organima. Što je od svega toga istina? Živimo li zaista u jako, jako opasnom svijetu? Ili sve baš nije tako crno, ali ipak moramo biti prilično oprezni? Još kad smo stalno pod dojmom (američkih) filmova koji tako rado smišljaju sve gore i brutalnije priče… Pa iako je to ‘samo film’, na njemu je sve još dodatno, mnogo sugestivnije potencirano…
S nekoliko pitanja o problematici nestalih, danas i ovdje – u Hrvatskoj, obratili smo se Ivici Kropeku iz Ravnateljstva policije, voditelju Službe općeg kriminaliteta u Upravi kriminalističke policije RH. Kako smo i očekivali, odmah nas je malo umirio, što ne znači, naravno, da nikakvih opasnosti nema.
– To s crnim kombijima nikad nismo zabilježili u Hrvatskoj. U nekim slučajevima bio je to nesporazum: djeca su pretpostavila da ih netko vreba, pod dojmom svega na što su ih upozoravali stariji. Neki nestašniji čak bi izmislili tako nešto da, recimo, ne moraju na test u školu… U Hrvatskoj već dugo uopće nemamo kaznenih djela otmice, ni djece ni odraslih. Ima vrlo sličnih kaznenih djela protupravnog oduzimanja slobode – od zaključavanja u stanu do famozne vožnje u gepeku, ali to je nešto što se događa između ljudi koji se poznaju: muž i žena, kriminalac (nasilnik) i žrtva, kriminalac i kriminalac… To se radi da se nekoga zastraši, prisili na nešto i slično – tumači Ivica Kropek.
A kad su nestali u pitanju, on ističe da se, nasreću, gotova sva djeca čiji se nestanak prijavi u kratkom roku vrate ili ih policija pronađe.
– Godišnje nestaje u Hrvatskoj oko 500 odraslih i 800 maloljetnika. Znam, te brojke se čine velikima, ali reći ću vam što se najčešće događa: djeca i mladi obično bježe iz domova i odgojnih ustanova, dakle, često ne iz vlastitog obiteljskog doma, a svaki samovoljni izlazak, na nekoliko sati ili nekoliko dana, vodi se kao nestanak. Uostalom, bavim se i maloljetničkom delinkvencijom pa mi je materija dobro poznata – kaže kriminalist.
Problem je, nastavlja on, što smo već godinama i na migrantskoj ruti.
– Zateknete osobe koje zlouporabljuju sustav međunarodne zaštite i azila, odnosno izraze namjeru samo kako bi kratko ostale u Hrvatskoj. Zatim samovoljno produže dalje i tako se i one broje kao nestale. Neke kasnije budu privedene negdje u Europi, ali u međuvremenu su promijenile osobne podatke, što dodatno otežava utvrđivanje je li to ista osoba koja je bila u Hrvatskoj – opisuje Scile i Haribde policijskog posla voditelj Kropek.
Vratimo se ‘našim’ nestalima. Prevladavaju, dakle, mladi, a razlozi su različiti: obiteljski ili osobni problemi, avanturizam, skitnja, ljubavne veze… Od ukupnog broja nestalih, dakle i odraslih, za mnoge se, nažalost, pokaže da su si oduzeli život, neki su žrtve kaznenih djela…
– Svi znamo da starije, dementne osobe često otiđu od kuće i čim se to prijavi policiji smatra se nestankom. Najvažnije je kod svih nestanaka naglašavati – toga nikad dosta – da je neistina i mit kako ‘treba proći 24 sata da bi se nestanak smio prijaviti policiji’. To se mučimo demantirati već godinama jer upravo brza prijava znatno povećava šanse za (brzi) pronalazak – ističe iskusni policijski rukovoditelj.
Ako obitelj smatra da je netko nestao, treba se odmah obratiti policiji i organizirat će se potraga. Vrlo često se radi pretrage terena i boljeg snalaženja na njemu angažiraju HGSS, lokalno lovačko društvo i drugi koji poznaju taj kraj. Obitelj, prijatelji, znanci i sumještani također su dragocjen izvor podataka, a najbliži ili oni koji su zadnji bili s nestalom osobom trebaju dati fotografiju i što točniji opis izgleda, ali i navika te sve informacije za koje misle da mogu pomoći.
– Mediji su tu također jako korisni i neki od njih redovito, samoinicijativno objavljuju vijesti o nestalima s internetske stranicu ‘Neno’ – naglašava Kropek.
On dodaje da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja u suradnji s multinacionalnom kompanijom Meta, vlasnicom Facebooka i Instagrama, ima sporazum koji se kod nas zove Neno alarm. To znači da u slučaju kad policija zatraži njihovu pomoć zbog nestanka maloljetnika, obično kad se sumnja na kazneno djelo, društvene mreže u krugu 160 km od mjesta nestanka svim svojim korisnicima šalju ‘letak’ s podacima o mladiću ili djevojci za kojima se traga.
– Danas tehnologija omogućuje još efikasniju akciju, to je suvremenijim načinom ono što se u Americi radilo, na primjer, kad su slike i podaci o nestalom djetetu bivali otisnuti na svim pakiranjima mlijeka, na plakatima… Uglavnom, u četiri godine, koliko imamo tu suradnju, samo dvaput smo aktivirali Neno alarm i oba puta uspješno: mladi su sami vidjeli da ih se traži i javili se policiji – ispričao je voditelj krim-policije.
On kaže da mladi češće nestaju u doba zaključivanja ocjena ili zbog narušenih obiteljskih odnosa. Međutim, upozorava da nisu ni svjesni što time izazivaju za cijeli sustav i svoju obitelj, koja alarmira hitne službe: deseci ljudi, po desetak sati dnevno pretražuju teren. Moraju sve ostaviti i time se baviti. HGSS čine volonteri i oni moraju otići s posla u potragu…
– Roditelji, pa i drugi iz obitelji moraju otvoreno razgovarati s djecom, upozoravati na rizike, pa i na njihov eventualni ‘nestanak’ iz avanturizma. Uostalom, pritom se ti mladi mogu i sami unesrećiti. Imali smo neke koji su se šetali sa slušalicama na ušima po željezničkoj pruzi i na druge načine upadali u još veći rizik – naglašava policijski voditelj.
Najčešće mladi koji otiđu od kuće ili iz odgojne ustanove ostaju blizu svoje adrese. Rijetko putuju u drugi grad ili naselje. Skrivaju se na nekom njima poznatome mjestu, kao što su napuštene kuće i šupe, skladišta, a ponekad kod prijatelja i znanaca. Nekima je sve to zabavno, ali onima koji su zabrinuti i traže ih – nije.
– Naravno, ne odlazi većina zbog obijesti, često je to poruka da im je teško i vapaj za pomoć! Zato je ključna bliskost roditelja s djecom, povjerenje i to da saznaju ako ih nešto muči – kaže Ivica Kropek.
Naravno, kad se mlada osoba nađe, o motivima nestanka može se najviše doznati od nje, ali ako policija pretpostavlja da je bila zlostavljana u obitelji ili su drukčije narušeni odnosi, ne razgovara s njom pred roditeljima, nego pred socijalnim radnikom.
A kako izgleda sama potraga? Policija i službe čine sve što mogu, kod duljih nestanaka traže i DNK nestale osobe ili njezine osobne stvari, kako bi ih pas tragač ponjušio i tražio. Trebaju li roditelji provesti i sami svoju istragu?
– Ovisi o situaciji. Mogu učiniti sve što je u njihovoj moći, ali u dogovoru s policijom. Nije dobro samostalno razgovarati tko zna s kime, možda i s nekim iz krim-miljea, jer to može biti kontraproduktivno i opasno, pogotovo kod nestanaka zbog kaznenih djela – ističe voditelj Kropek.
I na kraju, ohrabrujuće je svakako što se o temi nestalih danas puno raspravlja i posvećuje pažnja kod nas, ali i u tijelima Europske unije.
– Tamo postoji mreža policijskih stručnjaka za nestale, a Hrvatska je članica te mreže i posljednjih godina jako je aktivna u njoj. S AMBER Alertom, sustavom koji funkcionira u većini europskih zemalja (kombinira prekid programa na svim TV i radijskim postajama zbog obavijesti o nestanku djeteta, te šalje paralelno upozorenje istog sadržaja na informativnim panelima kolodvora, autocesta, aerodroma i slično, op. a.), širimo edukativne materijale, razmjenjujemo informacije i radimo na druge načine za što veću sigurnost. Problem nestalih je otvorena i vrlo bitna tema u cijeloj EU i definitivno nije zapostavljena – zaključio je Ivica Kropek.
HGSS: Nestanak odmah shvatiti ozbiljno
Potrage za nestalim osobama jedan su od najzahtjevnijih dijelova rada i Hrvatske gorske službe spašavanja. To je stoga što u pravilu traju dulje od ostalih akcija i često zahtijevaju veći angažman ljudi i opreme, kaže Petar Prpić, voditelj Odjela za informiranje i analitiku HGSS-a.
– I inače, gotovo svaka akcija HGSS-a počinje lociranjem osobe – potragom. Međutim, kad govorimo o potragama kao posebnoj vrsti akcije, one se odnose prije svega na traganje za nestalim osobama u neurbanim i teško dostupnim područjima. Potrage čine oko 35 posto akcija HGSS-a, ali često su među najzahtjevnijima jer mogu trajati satima ili danima – govori Prpić.
Policija zaprima vrlo široki spektar prijava nestanaka. HGSS se uključuje kad je riječ o potrazi u neurbanom ili teško pristupačnom području… Među potragama u kojima sudjeluje HGSS su i one koje uključuju djecu, starije osobe, osobe s demencijom, osobe narušenog zdravlja te osobe kod kojih postoji ozbiljna zabrinutost za život i zdravlje.
– Osoba za kojom se traga ili osoba koju spašavamo ne dobiva račun. To je iznimno važno naglasiti jer nitko ne smije odgađati poziv u pomoć zbog straha od troška. Ako je netko izgubljen, ozlijeđen ili u opasnosti treba odmah nazvati 112 – ističe glasnogovornik Službe.
U môru slučajeva, najpoučniji primjeri nisu uvijek najdramatičniji. Česti primjer su osobe s demencijom koje otiđu od kuće. Kod takvih potraga vrijeme je presudno. Što se ranije pokrene potraga, veća je mogućnost brzog pronalaska.
– Pouka je jednostavna: nestanak ne mora izgledati dramatično u prvom trenutku, ali ga treba shvatiti ozbiljno od početka. Bolje je ranije obavijestiti policiju i 112 nego izgubiti dragocjeno vrijeme – upozoravaju u HGSS-u.
Što je AMBER Alert?
Sustav AMBER Alert pokrenut je 1996. godine u SAD-u kad su se radiotelevizijske kuće iz područja Dallasa i Fort Wortha udružile s lokalnom policijom kako bi razvile sustav ranog upozoravanja koji bi pomogao u pronalaženju otete djece. To je poruka putem sustava za uzbunjivanje koju u slučaju otmice djeteta šire nadležna tijela kako bi zatražila pomoć medija i opće javnosti u pronalasku otete djece. Akronim AMBER (eng. *America’s Missing: Broadcast Emergency Response*) nastao je u znak sjećanja na devetogodišnju Amber Hagerman, koja je oteta dok se vozila biciklom u Arlingtonu u Teksasu, a potom brutalno ubijena. Ubrzo su i druge savezne države i zajednice uvele vlastite planove AMBER, jer je ta ideja prihvaćena diljem zemlje.
AMBER Alert Europe, Europski centar za nestalu djecu, paneuropska je zaklada koja okuplja 85 organizacija iz 29 zemalja u zajedničkoj misiji postizanja cilja da u Europi više ne bude nestale djece. Povezuje tijela za provedbu zakona i pravosudna tijela, policije pojedinih država, organizacije civilnog društva, sveučilišta i policijske akademije. Cilj organizacije je zaštitili djecu od nestanka, unaprijediti potragu za nestalom djecom te se bavili temeljnim uzrocima problema primjenom istraživanja utemeljenih na dokazima i najboljih praksi.
AMBER Alert Europe pruža pomoć europskim zemljama pri uspostavi i unapređenju nacionalnih sustava za uzbunjivanje u slučajevima nestanka djece, nudeći obuku tijelima za provedbu zakona i tehničke smjernice.
Sve veće opasnosti iz virtualnog prostora
U povodu 25. svibnja, Međunarodnog dana nestale djece, ove je godine Centar za nestalu i zlostavljanu djecu upozorio da nestanci djece sve češće počinju u digitalnom prostoru – kroz komunikaciju na društvenim mrežama, aplikacijama za dopisivanje i gaming platformama.
Tu komunikaciju roditelji često podcjenjuju, a djeci zna izgledati vrlo stvarna i za njih je emocionalno snažna, ali rizična, upozoravaju stručnjaci.
Djeca danas mnoge osjećaje i osjećaj pripadnosti stvaraju online, gdje osobe koje prepoznaju njihovu ranjivost to mogu koristiti za vrbovanje ili dogovaranje susreta uživo, rekao je Tomislav Ramljak, predsjednik Centra, a prenijela Hina.
Prema podacima pravobraniteljice za djecu, 2025. godine u Hrvatskoj su zabilježene 353 objave o udaljenju djece i 234 maloljetnika iz obiteljskog doma. Među njima je bilo i 105 recidivista. Najčešće odlaze zbog avanturizma, nepoštovanja autoriteta roditelja, na nagovor vršnjaka ili zbog problema u školi, no često pravi razlog ostane nepoznat.
Kriminalna manipulacija radi mračnih ciljeva ponekad započinje komplimentima, darovima, ‘osjećajem razumijevanja’, razgovorima, obećanjima, pa dijete prvi put osjeti da ga netko uistinu sluša, a ne razumije mračnu pozadinu.
Upravo zato nestanak djeteta ponekad je završetak procesa koji je trajao danima, tjednima ili mjesecima u tišini, upozorio je Centar i ponovno naglasio da nam treba brzi sustav javnog uzbunjivanja kod nestanaka djeca, poput AMBER Alerta. Osim policiji na 192 ili na univerzalni broj 112, dostupna je i europska linija za nestalu djecu 116 000, besplatna i otvorena 24 sata dnevno.
Savjeti hrvatske policije s internetske stranice NENO
Rizična ponašanja djeteta koja mogu dovesti do nestanka:
– navika stopiranja
– odlazak na sastanak s nepoznatom osobom
– druženje s osobama asocijalnog ponašanja
– trudnoća
– zapuštanje i zlostavljanje unutar obitelji
– avanturizam – želja za samostalnošću
– problemi u obitelji
– mladenački bunt
– neuspjeh u školi
– nesretne ljubavi
– razvod roditelja
– neslaganje s odlukama škola, sudova i slično
Kako kao roditelji možete spriječiti nestanak djeteta?
– neka vam dijete uvijek kaže gdje je i s kim ide
– neka vam uvijek kaže koliko će se dugo zadržati te da vas obavijesti o promjeni dogovorenog plana
– upoznajte djetetove prijatelje i zamolite ga da vam da njihove brojeve telefona
– neka vaše dijete zna vaš broj mobitela napamet
– neka zna kome se može obratiti za pomoć ako ste mu nedostupni
– naučite djecu da prepoznaju i izbjegavaju rizične situacije te kako da se ponašaju ako se nađu u takvim situacijama
– naučite dijete da se u policijsku postaju ili policajcu uvijek može obratiti za pomoć
– upozorite ga na opasnosti stopiranja i ulaženja u vozilo nepoznate osobe
– upozorite ga da ne odlazi s nepoznatima
– razgovarajte s djetetom otvoreno i iskreno
– slušajte ga kad vam govori o svojim brigama, osjećajima i problemima koje ga muče
– ohrabrujte ga kako bi uspješno prolazilo kroz život
– učite ga da bude odgovorno za svoje postupke
– zaštitite ga od osjećaja samoće i izoliranosti
– ojačajte ga kako bi se suprotstavilo fizičkom ili verbalnom zlostavljanju
– učinite svoj dom mjestom povjerenja i podrške
– održite svoja obećanja
– pokažite mu ljubav i osjećaje
– budite mu uzor
