Nije sve što relevantno vozači trebaju znati sadržano u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Dok većina za volanom budno pazi na ograničenja brzine, kamere i prometne znakove iz prometnog biblijara, pravila koja odlučuju tko će platiti razbijeni branik, far, hladnjak ili aktivirane zračne jastuke nakon bliskog susreta sa srnom ili veprom zapravo se kriju u propisima o lovstvu. A upravo se tu dogodila velika prekretnica koja će svakog vozača natjerati da drukčije gleda na šumske zavoje i otvorene dionice. Hrvatski sabor je 30. listopada 2026. godine (sa 78 glasova za i 43 protiv) izglasao Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu, koji je objavljen u Narodnim novinama, broj 128/2026, od 6. studenoga 2026. godine. Budući da zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave, nova pravila na hrvatskim prometnicama vrijede od subote, 14. studenoga 2026. godine. Premda na prvu zvuči kao tema rezervirana isključivo za lovačke domove i rasprave o šumama, ovaj propis od toga datuma izravno zadire u novčanik svakog vozača u Hrvatskoj.
Brojke koje tjeraju na oprez: Tisuće sudara i milijuni eura štete
Stara narodna kaže: Tko se čuva, i Bog ga čuva, a na našim cestama ta je mudrost danas potrebnija nego ikad. Prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, na hrvatskim je prometnicama samo tijekom 2025. godine evidentirano čak 6163 naleta vozila na divljač. U tim je sudarima šest osoba teško ozlijeđeno, a 49 lakše, pri čemu je u najvećem broju slučajeva na kolnik istrčala srneća divljač. Ni financijska slika nije ništa manje dramatična. Prema podacima iz samog obrazloženja zakonskih izmjena, od 2018. do travnja 2026. godine prijavljeno je nevjerojatnih 39.614 šteta od naleta na divljač, za što je isplaćeno više od 48 milijuna eura. Samo u 2025. godini isplaćeni iznos dosegnuo je gotovo 15 milijuna eura.
Zašto se dosadašnji sustav urušio i kako je funkcionirala polica HLS-a?
Mnogi vozači znaju da su dosad, u slučaju naleta na divljač bez vlastite krivnje, odštetu potraživali putem jedinstvene police osiguranja ugovorene preko Hrvatskog lovačkog saveza (HLS), za koju je država u proračunu planirala značajna financijska sredstva. No, tu se krila velika pravna zabluda koju valja razjasniti.
U obrazloženju zakonskih izmjena lijepo je i doslovno navedeno: „Dosadašnji model u znatnoj se mjeri oslanjao na kolektivno financiranje pojedinačnih štetnih događaja, uključujući korištenje javnih sredstava kao mjere pomoći održivosti sustava zakupa i koncesija prava lova. Međutim, takav model ne može trajno preuzimati funkciju općeg mehanizma pokrića za štete za koje nije utvrđena odgovornost određenog subjekta. Zbog toga je potrebno jasno normativno urediti odgovornost za štete nastale naletom vozila na divljač, na način da se naknada štete temelji na dokazanoj krivnji, uzročnoj vezi i stvarnoj mogućnosti pojedinog subjekta da utječe na nastanak štetnog događaja.“
Država tim novcem formalno nije osiguravala vozače, nego je plaćala policu osiguranja od odgovornosti za lovačka društva kako bi ih spasila od masovnih blokada i stečajeva. Naime, prema starom zakonu, smatralo se da lovačko društvo (lovoovlaštenik) odgovara za štetu od divljači gotovo pa automatski samo zato što se uz cestu nalazi lovište, neovisno o tome jesu li lovci išta skrivili. Budući da je lovačko društvo bilo proglašavano odgovornim i za „slučajne“ nalete, aktivirala se njihova polica preko HLS-a i vozači su dobivali novac za popravak automobila. Država je sada odlučila podvući crtu. U obrazloženju zakona jasno je poručeno kako se napušta model u kojem se pojedinačne štete na vozilima, bez utvrđene krivnje, pokrivaju javnim novcem svih građana.
Što vrijedi od 14. studenoga? Uvodi se pravilo – svatko svoje!
Novim zakonskim rješenjem (izmijenjeni članak 80. Zakona o lovstvu) zakonodavac ukida „automatizam“ i uvodi načelo dokazane krivnje i uzročne veze. Cesta nije lovište, niti lovačko društvo njome upravlja, postavlja znakove ili regulira promet. Zato se od 14. studenoga 2026. u svakom pojedinom slučaju gleda tko je stvarno mogao utjecati na to da do nesreće ne dođe:
Kada odgovara vozač? Vozač snosi odgovornost i plaća štetu ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno prometnim propisima, prometnim znakovima opasnosti (primjerice, poznatom trokutu s jelenom Divljač na cesti) ili izričitim naredbama. Ovdje se krije i najveća zamka za vozače: ne gleda se samo jeste li formalno prekoračili brzinu na znaku, već jeste li vožnju prilagodili uvjetima na cesti, noći, sumraku, magli, kiši, preglednosti i stanju kolnika. Ograničenje od 80 km/h vrijedi za idealne uvjete; ako u sumrak kroz gustu šumu pored znaka za divljač vozite tim tempom i ne stignete reagirati, zakon je neumoljiv krivnja je vaša.
Kada odgovara lovačko društvo (lovoovlaštenik)? Lovoovlaštenik odgovara za štetu isključivo ako se utvrdi da je divljač izletjela na cestu zbog provođenja skupnog lova. Dakle, samo kada lovci organizirano dižu i tjeraju divljač, njihova aktivnost izravno utječe na paničan bijeg životinja prema prometnici i tada lovačko društvo snosi odgovornost.
Što ako nitko nije kriv? Pravilo svatko svoje! Ovo je najvažnija i za vozače najosjetljivija novost. Novi stavak 7. članka 80. u prometnu praksu uvodi drevno rimsko pravno načelo casum sentit dominus (slučaj pogađa vlasnika). Ako se utvrdi da ste vi kao vozač poštovali sve propise, bili trijezni i prilagodili brzinu, a lovačko društvo nije provodilo skupni lov niti je išta propustilo, smatra se da krivnje nema ni na jednoj strani. U tom slučaju svatko snosi svoju štetu.
Predlagatelj zakonskih izmjena doslovno je naveo: „Ako odgovornost nije utvrđena, nema pravne osnove da se šteta jedne osobe automatski prenese na drugu osobu, lovoovlaštenika ili javna sredstva. Napušta se model u kojem se pojedinačne štete, bez utvrđene odgovornosti određenog subjekta, pokrivaju javnim sredstvima, odnosno sredstvima svih građana, uključujući i onih koji nemaju vozilo.“
Što to konkretno znači za policu osiguranja? Polica osiguranja od odgovornosti (bilo preko HLS-a, bilo sutra preko županije) aktivira se i isplaćuje štetu samo onda kada je njezin osiguranik, tj. lovačko društvo, zakonski odgovorno. Budući da u čistoj prometnoj nesreći bez skupnog lova lovačko društvo više nije odgovorno, osiguravatelj po njihovoj polici nema nikakvu pravnu osnovu isplatiti vam ni centa.
Na sve se mislilo i u službenom obrazloženju navelo: „U takvoj situaciji šteta ostaje u onoj imovinskoj sferi u kojoj je nastala: oštećenje vozila ostaje na strani vlasnika odnosno korisnika vozila, a gubitak divljači i troškovi njezina zbrinjavanja ostaju na strani lovoovlaštenika. Time se ne uspostavlja nova obveza plaćanja na teret vozača, nego se isključuje mogućnost da se šteta bez utvrđene krivnje automatski prevali na lovoovlaštenika, koji nije upravljao mjestom, vremenom ni okolnostima nastanka štetnog događaja. (…) Predloženim uređenjem ujedno se stvaraju pretpostavke za održiviji sustav naknade šteta nastalih naletom vozila na divljač, budući da se naknada štete veže uz utvrđenu odgovornost pojedinog subjekta, a ne uz trajno pokrivanje takvih šteta iz javnih sredstava neovisno o krivnji i uzročnoj vezi.“
Zašto obvezno autoosiguranje ovdje ne pomaže?
Tijekom žustre saborske rasprave dio zastupnika upozoravao je da se ovakvim rješenjem financijski teret prebacuje na vozače te su predlagali da se štete od naleta na divljač pokrivaju iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (AO) ili posebnog garancijskog fonda. Međutim, ti su prijedlozi odbijeni uz vrlo važno pravno pojašnjenje koje svaki vozač mora znati: polica obveznog autoosiguranja služi isključivo za pokriće štete koju vi svojim vozilom nanesete trećim osobama, a ne za štetu na vašem vlastitom automobilu. Udarac u srnu ili divlju svinju nije „treća osoba“ u smislu europskih i domaćih pravila o obveznom osiguranju.
Što se još mijenja na cestama i uz njih? Novi zakon donosi i nekoliko praktičnih novosti koje se izravno tiču sigurnosti na prometnicama i situacija nakon samog sudara.
Tko miče stradalu divljač s ceste? Dosad je na terenu često vladala prava ping-pong situacija oko toga tko je nadležan ukloniti stradalu životinju. Novi članak 74. točno dijeli uloge: divljač stradalu u prometu na neograđenim javnim cestama zbrinjava lovoovlaštenik najbližeg lovišta, nakon što ga o tome obavijesti upravitelj ceste (koji je prije toga dužan provesti sanitarno-prometne mjere radi sigurnosti prometa).
Nema više posebnih programa zaštite za neograđene ceste. Zakon propisuje da se za neograđene javne ceste više ne donose programi zaštite divljači (pa tako od 14. studenoga 2026. prestaje vrijediti dosadašnji Program zaštite divljači za državne ceste u nadležnosti Hrvatskih cesta). Lovci moraju pratiti kretanje divljači uz ceste. Lovoovlaštenici imaju zakonsku obvezu pratiti migraciju divljači i jednom godišnje o tome dostavljati izvješće upravitelju cesta. Ako to ne učine, prijeti im novčana kazna od 1330 do 1990 eura (uz mogućnost naplate 665 eura na licu mjesta). Više novca županijama za prevenciju i osiguranja. Taj će se novac moći koristiti za postavljanje modernih mjera zaštite, poput zvučnih i svjetlosnih plašila te elektroničkih detektora divljači uz prometnice kao i za financiranje polica osiguranja od odgovornosti za one situacije u kojima lovci i dalje odgovaraju (primjerice, kod skupnog lova ili šteta na usjevima).
Zlatna pravila za vozače: Kako sačuvati glavu i novčanik?
Kada se u mraku pred farovima u djeliću sekunde stvore dva sjajna oka, nema vremena za čitanje Narodnih novina. Stara vozačka škola uči nas: ako već ne možete stati, kočite ravno i držite volan čvrsto, naglo skretanje u suprotni trak ili jarak često završava puno gore od samog udarca u životinju.
A kada se automobil zaustavi, zapamtite ove korake koji vam mogu spasiti tisuće eura! Upalite sva četiri, obucite reflektirajući prsluk i zovite 112 ili 192: Nikada ne napuštajte mjesto nesreće! Policijski zapisnik i alkotest vaš su najvažniji dokaz da ste vozili po propisima i da niste krivi za nesreću (i da nećete morati platiti štetu lovcima!).
Ne dirajte divljač i ne stavljajte je u prtljažnik! Osim što ozlijeđena životinja može biti opasna, odvoženje stradale divljači s mjesta nesreće smatra se krivolovom! Za to su propisane stroge novčane i kaznene sankcije.
Izvadite mobitel i fotografirajte sve! Poslikajte oštećenja na vozilu, položaj divljači, tragove kočenja, ali i cestu unatrag, osobito postoji li prometni znak Divljač na cesti, je li možda zaklonjen granjem i kakva je bila vidljivost.
Ugovorite dodatno pokriće za nalet na divljač: Budući da u slučaju čiste nesreće bez ičije krivnje od 14. studenoga 2026. sami plaćate popravak svog automobila, pri idućoj registraciji obavezno pitajte svog osiguravatelja za dodatno pokriće od naleta na divljač uz policu obveznog osiguranja (ako nemate puni kasko). Takav dodatak stoji tek nekoliko desetaka eura godišnje, a u današnje vrijeme skupih LED farova, radara u braniku i senzora, jedna jedina srna može napraviti štetu od nekoliko tisuća eura.
Od 14. studenoga 2026. pravila igre na hrvatskim cestama i službeno se mijenjaju. Zato, sljedeći put kada u sumrak ili zoru vozite uz rub šume ili polja, sjetite se one stare: Bolje pet minuta kasnije, nego pet tisuća eura lakši. Skinite nogu s gasa, jer znak s jelenom od sada vrijedi doslovno onoliko koliko vrijedi vaš limeni ljubimac.
