Zastrašujuće posljedice prometnih nesreća na ljudsko tijelo

Teže ozlijeđene osobe najčešće imaju vrlo teške prijelome kostiju, ozljede mozga, jetre, gušterače, pluća i drugih organa

Kad je riječ o prometnim nesrećama, najčešće se piše o njihovu broju, kao i o broju poginulih i ozlijeđenih osoba, no rijetko kad se spominje što se zapravo događa u trenutku sudara, o kakvim silama je riječ i kako one utječu na ljudsko tijelo.

– Ono što karakterizira sudar su sile kojima je ljudsko tijelo izloženo tijekom sudara. Pri sudaru vozila, kao i prigodom drugih prometnih nesreća, te sile najprije rastu do određenog maksimuma, a potom opadaju do nule. A sila je proporcionalna umnošku mase i ubrzanja, tj. promjene brzine u vremenu. Kako je razvidno, teži automobili uzrokuju veće sudarne sile od lakših, pa i krući od manje krutih. Veće razlike brzina sudarenih vozila također uzrokuju veće sudarne sile – rekao nam je Franjo Mihoci, sudski vještak za prometne nesreće.

Mihoci napominje da kad je riječ o brzini i ubrzanju (usporenju), uvijek je bitno ne samo koliki su, nego i koji im je smjer.

– Najjednostavnija demonstracija važnosti smjerova brzine i ubrzanja jest direktni sudar dvaju vozila, recimo vozila A brzine 20 km/h i vozila B brzine 10 km/h. Kad se vozila kreću u suprotnim smjerovima, ukupna sudarna brzina iznosi 30 km/h, a u slučaju udara bržeg vozila u sporije straga, ukupna sudarna brzina iznosit će 10 km/h. Prvi sudar uzrokovat će znatno veća ubrzanja vozila i osoba u vozilu te posljedično veće sudarne sile nego drugi. Ono što oštećuje vozila i osobe pri sudarima jest sudarna sila. Jedna od najslikovitijih prispodoba sudarne sile jest njezino zamišljanje na osnovi maksimalnog ubrzanja ljudskog tijela tijekom sudara – kaže Mihoci.

Ubrzanje se u pravilu izražava u višekratniku Zemljina ubrzanja, npr. 500 g (ubrzanje 500 puta veće od Zemljina ubrzanja, koje iznosi 9,81 m/s/s).

– Najkraće, ovisno dakako o raznim istraživanjima, kad pri sudaru na prsa ili glavu osobe djeluje akceleracija veličine 65 g, velika je vjerojatnost da će ta osoba smrtno stradati. Detaljnije, posljedice sudara ovisit će o starosti i drugim značajkama osobe, o smjeru djelovanja sila, veličini površine tijela na koju sile djeluju, posebice o duljini djelovanja sila (trajanja akceleracije), ali i o drugim čimbenicima. Vozila, cestovne ograde, sigurnosni pojasevi, zaštitne kacige i štošta drugoga moraju zadovoljavati sigurnosne uvjete deformiranja/loma s obzirom na sile (ubrzanja) koje neće rezultirati teškim ili smrtnim stradanjem – kaže naš sugovornik.

Za usporedbu, navodi Mihoci, piloti borbenih zrakoplova izvrgnuti su ubrzanjima i do 7 g, a ubrzanje od 4 g do 6 g u trajanju nekoliko sekundi može prouzročiti gubitak svijesti, ali i smrt pilota.

– Prosječni osobni automobil od 0 km/h do 100 km/h ubrzava za oko 13 s, s prosječnim ubrzanjem 2,14 m/s/s, odnosno, drukčije predočeno, s prirastom brzine 7,7 km/h u svakoj sekundi. Na dobrom suhom asfaltu automobil može tijekom ekstremnog kočenja postići usporenje do 1 g. Sportska inačica automobila od 0 km/h do 100 km/h ubrzat će za 4 s, ubrzavajući 6,94 m/s, odnosno 25 km/h u sekundi. Zaključno, s obzirom na pitanje o masi ljudskog tijela pri sudaru ili naletu automobila pri raznim brzinama, može se shvatiti među vozačima i pješacima vrlo prisutno kolokvijalno shvaćanje žestine sudara izraženo povećanom težinom ljudskog tijela, gdje povećana težina, ustvari udarna sila, implicira veliko ubrzanje kojemu je ljudsko tijelo pri sudaru izloženo – navodi Mihoci.

Teške posljedice nevezanja pojasa

Pri ovakvim udarnim silama ponovno se postavlja pitanje sigurnosnog pojasa i koja je njegova uloga. Koje su zapravo posljedice njegova nevezanja?

– Posljedice nevezanja sigurnosnog pojasa, osim vrlo, vrlo rijetkih iznimaka, jesu teže ozljeđivanje i naglašeno učestalija smrtnost nevezanih osoba nego osoba vezanih sigurnosnim pojasevima. Sigurnosni pojas, kao i zračni jastuci, u osnovi smanjuje ubrzanja, pa time i udarne sile kojima je pri prometnim nesrećama izloženo ljudsko tijelo. Manja ubrzanja znače manje sudarne sile, lakše ozljede i izrazito učestalije preživljavanje. Tako, od 100 osoba uključenih u određenu vrstu težih prometnih nesreća, ako su sve nevezane, poginut će njih 60, a u slučaju da su sve vezane, poginut će samo 34. Djeca, bolesne, starije i osobe s posebnim potrebama naročito će profitirati vezanjem pojasa – navodi Mihoci.

No što je s pješacima, najranjivijom skupinom u prometu?

– Pri naletu auta na pješaka vrijede iste zakonitosti kao pri sudaru dva automobila. No tijelo pješaka, njegova biomehanika, posve je različita od tijela automobila. Dakle, riječ je živom tijelu, složenog skeleta, mišića, brojnih organa… I takvo je tijelo, uglavnom, posve nezaštićeno, za razliku od istog takvoga ljudskog tijela (vozača i putnika) u automobilu. Ipak, konstrukcijskim karakteristikama automobila smanjuju se udarne sile koje djeluju na pješaka. Primjerice, postizanjem veće naletne površine, izborom materijala ili određenim kutovima naletnih površina automobila – ističe Mihoci.

Ostaju i psihološke traume

Prema statistikama, navodi Mihoci, očekuje se da će u svakoj trećoj prometnoj nesreći biti stradalih osoba. Od 100 prometnih nesreća, u oko tri nesreće bit će poginulih osoba.

– Teže prometne nesreće, one s težim posljedicama za ljude, mogu nastati i pri manjim brzinama vozila koja sudjeluju u nesreći. Lakše ozlijeđenom smatra se osoba koja je pretrpjela površinske ozljede, poput primjerice površinske rane, posjekline ili razderotine na koži, nagnječenja i slično. Teško ozlijeđena je osoba koja je u bolnici zadržana dulje od 24 sata i koja je pretrpjela trajne štetne posljedice. Tu se pribraja lom kosti, ozljeda vitalnog organa, teža opeklina, životno opasno krvarenje, otvoreno iščašenje zgloba – navodi Mihoci.

Napominje da u Hrvatskoj ne postoji statistika ozljeda nastalih u prometnim nesrećama, a riječ je o vrlo složenom poslu i nema metodologije statističkog izvješćivanja.

– Prema vlastitim spoznajama, i u lakše i u teže ozlijeđenih, kao i u slučaju poginulih osoba, najčešće se nailazi na ozljede ruku i nogu te glave i vrata, posebice vratne kralježnice, a potom slijede ozljede prsnog koša. Teže ozlijeđene i poginule osobe, osim lakših ozljeda, najčešće imaju vrlo teške prijelome kostiju, ozljede mozga, jetre, gušterače, pluća i nekih drugih organa. U mopedista, motociklista i biciklista u nas smrtni ishod nesreća ili teške tjelesne povrede prečesto su još posljedica neuporabe zaštitne kacige – kaže Franjo Mihoci.

Naravno, uz fizičke ozljede, kod ljudi koji su sudjelovali u prometnim nesrećama, pogotovo u kojima je bilo ozlijeđenih i poginulih osoba, uvijek su prisutne brojne i teške psihološke traume koje vrlo često zahtijevaju stručnu i dugotrajnu psihološku pomoć.

No to je već neka druga tema.