Mogli bismo reći da, osim par čokoladica, Vegete i čipsa, ionako ništa ne proizvodimo pa nas se ne tiče, ali nije tako. U autoindustriji u Europskoj uniji radi više od 13 milijuna ljudi, ona čini 11 posto industrijske proizvodnje, a u državama poput Njemačke čak i 20 posto. Tijela EU i proizvođači automobila već godinama trče maraton, ali ne na 42 kilometra, nego na iscrpljivanje. Umori li se autoindustrija, seizmički utjecaj osjetit će se u cijeloj Europi, a bilo kakva kriza na umornom starom kontinentu srušit će i naš klimavi krov.
Nakon mjeseci pregovora odlučeno je: Europska unija u cestovnom prometu traži snažne redukcije emisije najvažnijeg stakleničkog plina CO2 – čak 37,5 posto u prosjeku kod novih automobila i 31 posto u prosjeku kod novih vanova do 2030. godine u usporedbi s vrijednošću iz 2021. godine. Kao što znate, u prometu je CO2 proizvod motora s unutrašnjim sagorijevanjem.
Prva prolazna točka bit će 2025 godine, kad će emisije morati biti smanjene za 15 posto. Nemojte misliti da će taj početak mjerenja od 2021. godine omogućiti autoindustriji da u ovom periodu podigne emisiju CO2. Ne, već otprije postoji pravilo da prosječna emisija svih novih automobila 2021. mora biti 95 g/km CO2 (danas je velikih 118,5 g/km CO2) i to je već iznimno ambiciozno. Dopuštena su tek blaža odstupanja kod proizvođača, ovisno o prosječnoj masi njihovih vozila. Lobiranjem i pregovaranjem proizvođači automobila uspjeli su blago spustiti prosječnu emisiju automobila (EU je čak tražila 40 posto) i uvesti kategoriju vanova, ali pitanje je hoće li to biti dovoljno za održivi rast te industrije.
To, pak, znači više električnih automobila, a to posljedično izaziva probleme u industrijskim državama poput Njemačke, Francuske, Češke, Italije, Slovačke, Hrvatske… Slobodno izbacite uljeza u ovom društvu i, da, imate samo jedan pokušaj.
Očekuje se da će s većim brojem električnih vozila na cestama dobavljači u autoindustriji izgubiti 38 posto poslova (dijelovi, komponente…). Proizvođači automobila proći će nešto bolje, odnosno proizvodit će 17 posto dijelova manje. No, završni račun još nije gotov. Profitabilnost rada se također mijenja jer će od 35 do 50 posto cijene automobila činiti baterije, a njih uglavnom proizvode Korejci i Kinezi. Tradicionalno europsko inženjerstvo vrijedit će manje od majstorski pripremljene pekinške patke.
Proizvodnja i održavanje električnih vozila mnogo su jednostavniji pa će i servisi teže živjeti. Sad bismo kao potrošači mogli biti sretni sa svim tim uštedama, ali kako pronaći zadovoljstvo u vozilima koja su i po 250 posto skuplja od sličnih s dizelskim motorom, a baterije im se isprazne prije nego što se ozbiljnije pomakne kazaljka koja prati napunjenost rezervoara tradicionalnog TDI-ja, dCi-ja ili HDI-ja. Prošle godine električna vozila bila su zastupljena sa samo 1,5 posto u ukupnoj prodaji automobila u EU. Tko će potrošače tjerati da kupe ono što zasad ne žele?
