U prvih 11 mjeseci na hrvatskim je cestama poginulo je 240 ljudi, 2148 ih je teško ozlijeđeno, a 8734 lakše. U prvih deset mjeseci ove godine evidentirano je 6729 prekršaja vožnje bez položenog ispita, čak 238.058 prekršaja prebrze vožnje, te 29.770 prekršaja vezana za alkohol. Uz to, imamo vozače na hrvatskim cestama koji su počinili na stotine prekršaja. Zbog ovih crnih brojki zapitali smo se kako vozači prolaze na sudu za sve te prekršaje. Nažalost, Visoki prekršajni sud nam nije mogao dati te podatke, ali nešto se moglo iskopati na stranicama Državnog zavoda za statistiku.
Tamo se navodi da je u 2017. godini ukupno na sudu bilo 63.096 prekršitelja sigurnosti prometa na cestama, od čega su u 9062 slučaja bile žene.
Od ukupnog broja prekršitelja, njih 51.702 proglašeno krivima, dok vozači u 11.394 slučaja nisu proglašeni krivima. Od toga je u 7548 slučajeva donesena oslobađajuća presuda, odbijajućih presuda bilo je 3133, 46 slučajeva je proglašeno kao odbačaj, a obustavljen je postupak u 666 slučaja. Zabilježen je i jedan slučaj u kojima vozač/ica nije proglašen krivim zbog neubrojivosti.
Nažalost, nije poznato kolika je kazna izrečena vozačima koji su proglašeni krivima.
– Odmjeravanje kazne pojedinom okrivljeniku je strogo individualizirano te ovisi o okolnostima koje su propisane u članku 36. Prekršajnog zakona, kako bi se ispunila svrha kažnjavanja propisana u članku 32. Prekršajnog zakona – rekla nam je Gordana Korotaj, glasnogovornica Visokog prekršajnog suda.
Kako, pak, navodi članak 32. Prekršajnog zakona, svrha kažnjavanja je da se, uvažavajući opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
S druge strane, članak 36. istog zakona navodi da izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja.
– Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Izričući počinitelju prekršaja novčanu kaznu, sud će uzeti u obzir i njegovo imovinsko stanje – stoji u Prekršajnom zakonu.
Također, moguće je i ublažavanje kazne. Naime, prema članku 37. Prekršajnog zakona, kazna propisana za određeni prekršaj može se ublažiti kad to zakon izričito propisuje ili kad sud smatra da se s obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane.
