U glazbenom svijetu 1969. godina bila je velika i epohalna: The Beatles su izdali Abbey Road, The Rolling Stones su bili na kreativnom apeksu s The Let It Bleed, Captain Beefheart je izdao svoj magnum opus, gotovo neprohodni eksperimentalni klasik Trout Mask Replica… Međutim, ispod radara, baš poput novih stealth aviona, jedan mali album je prošao gotovo nezapaženo, a danas se, bez ustezanja, može nazvati svevremenskim klasikom, koji u 21. stoljeću zvuči jednako svježe kao i na dan kad je prvi put pušten u prodaju.
Uz nježno kapanje kiše koje se konceptualno proteže između svih pjesama, kantautor Mickey Newbury komponirao je i otpjevao najljepših i najnježnijih osam pjesama snimljenih u nizu. Album Looks Like Rain samo u pojednostavljenim klasifikacijama ulazi u klasu countryja, a zapravo transcendentira neku definiranu žanrovsku liniju i ulazi u topografiju remek-djela moderne pop glazbe, na maleni teritorijalni pojas gdje obitavaju samo najveći.
Natprosječno talentiranom Newburyju ovo je drugi album u kojem je svoju glazbenu viziju odlučio osloboditi balasta pretjeranog produkcijskog cizeliranja. Nasuprot konvencijama iz Nashvillea, samo akustična gitara, povremeni akord električne gitare, bas i udaraljke u tihoj pozadini te ženski zbor – to je ukratko sve što je autor izabrao i nije pogriješio. Uz nesvakidašnji talent, osjećaj i glas, Mickey Newbury skladao je soundtrack tmurnim nedjeljnim jutrima i svim vrstama romantičnih raspoloženja.
Looks Like Rain već s prvom pjesmom Wrote A Song A Song/Angeline naglašava introspektivnost materijala koji slijedi. Tu je ispovjedna She Even Woke Me Up to Say Goodbye te poetska i glazbeno besprijekorna San Francisco Mabel Joy. O Mickeyu Newburyju i utjecaju ovog albuma govori i činjenica da su pjesme s Looks Like Rain obrađivali Jerry Lee Lewis, Johnny Cash, druga country legenda Waylon Jennings, Kenny Rogers, John Denver, Roy Orbison… Uželite li se malo mira u ovom ubrzanom svijetu, Looks Like Rain je najbolja preporuka.
