“Mi smo vam tada ponajprije bili veliki sanjari opčinjeni automobilima i svi redom s jednakim ciljem – da naša vizija jednom postane stvarnost. Naravno, u tom procesu bili smo u prednosti spram današnjih kolega jer nismo bili toliko opterećeni marketingom i analizom tržišta što ih drži bliže realnosti nego sanjarenju. Proces dizajna ostao je u ovih pola stoljeća gotovo jednak. Ista strast prema automobilima, emocije, racionalnost, kreativnost… Mi bi nekad zbog greške uzimali novi papir pa iznova, a danas ovi dečki taj problem rješavaju klikom miša. Vjerujem da je danas dizajnerima lakše raditi jer imaju pomoć računala, ali imajte na umu da samo računalo nije kreativno!” Tim je riječima Erhard Schnell napravio sukus pedesetogodišnje tradicije Opelovog dizajnerskog studija u Rüsselsheimu. Dizajn automobila velika je odgovornost kojom su se nekada bavili kipari, umjetnici, grafički dizajneri, arhitekti ili naposljetku inženjeri kojima je jedinim bilo jasno kako taj složeni mehanički sklop funkcionira. Škola za dizajnere, a naročito koji bi se bavili automobilskim dizajnom jednostavno nije postojala sve do pedesetih godina prošlog stoljeća. U Europi su proizvođači automobila u potrazi za idejom hodočastili u Italiju. Torino je oduvijek bio meka automobilskog dizajna, a Giovani i Giuseppe „Nuccio“ Bertone te Battista „Pinin“ Farina i Sergio Pininfarina bili su odgovorni za dizajn (i proizvodnju) većine koncepata ili uspješnih serijskih modela većine europskih proizvođača sve do kraja osamdesetih godina. Pininfarina i Bertone su odavno na koljenima, njihovi pogoni zatvoreni ili su u rukama korporacija, a prepoznatljivi amblemi s njihovih proizvoda postali su sada meta kolekcionara. Iz njihovih rasadnika talenata izašli su Franco Scaglione, Giorgio Giugiaro ili Marcello Gandini… Njihovi uradci činili su tada da modele automobila kupci odmah identificiraju s brandom. Propast samostalnih dizajnerskih studija posljedica je činjenice da su početkom devedesetih gotovo svi svjetski proizvođači automobila osnovali vlastite dizajnerske centre. U njima su njihovi dizajneri kao primarno fokusirani na kreaciju imagea i identiteta branda kroz proizvode odnosno flotu proizvoda istovjetnih dizajnerskih prepoznatljivosti. To ne znači nužno manju kvalitetu procesa dizajniranja, ali definitivno reducira mogućnost nekadašnjeg pojedinačnog kreativnog utjecaja u korist kolektivnog dizajnerskog procesa u kojem direktor dizajna zadaje smjernice koje će svi ostali poštivati. Možete li se sjetiti barem jednog dizajnerskog imena koje danas stoji iza vizualnog identiteta neke svjetske marke? Pogledajte najbolje što su Pininfarina i Bertone kreirali. S antologijskim Ferrarije F40 iz 1987. godine, koji poptisuje Pininfarina otvorili smo ovu temu.
Peugeot 404 (1960.) – Pininfarina
Fiat 124 Sport Spider (1966.) – Pininfarina
Fiat Dino Coupe (1971.) – Bertone
(Ferrari) Dino 246 GT (1971.) – Pininfarina
Alfa Romeo Montreal (1972.) – Bertone
Audi 50 (1974.) – Bertone
Maserati Khamsin (1974.) – Bertone
Peugeot 504 (1974.) – Pininfarina
Fiat X1/9 (1974.) – Bertone
Citroen BX (1982.) – Bertone
Ferrari Testarossa (1984.) – Pininfarina
Volvo 780 Coupe (1985.) – Bertone
Alfa Romeo 164 (1987.) – Pininfarina
