Izmjene i dopune Prekršajnog zakona: Nakon drastičnog pada broja predmeta ukinuti su prekršajni sudovi!

Prvog dana nove 2019. godine stupile su na snagu nove izmjene i dopune Prekršajnog zakona. Riječ je o čak petim izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona. Njih je Hrvatski sabor donio 14. prosinca 2018. Koje nam bitne novosti donose te pete izmjene i dopune? U najkraćim crtama, glavni razlog donošenja ovih izmjena i dopuna je spajanje općinskih i prekršajnih sudova.
Nema više prekršajnih sudova! Nema! Vjerovali ili ne! Potezom pera, nestadoše. Točnije nestadoše dizanjem ruku osamdeset saborskih zastupnika koji su glasala za ove pete izmjene i dopune. Nestali su s lica zemlje prekršajni sudovi. Prekršajni sudovi ne postoje više kao posebna vrsta. Postaju tek odjeli unutar općinskih sudova tako da bi se suci koji su razmjerno manje opterećeni mogli s prekršajnih predmeta preusmjeriti u druge grane sudovanja u kojima postoji razmjerno veće opterećenje odnosno nedostatan broj sudaca. Prevedeno na razumljiv jezik, znači to u naravi preraspodjelu posla.
Zašto je došlo do toga? Gotovo su ljudi ostali bez posla. Znate kako je, nema posla, nema spisa, nema kruha u rukama. Dobrim ste dijelom i vi sami zaslužni za to, pridonijeli ste nestanku prekršajnih sudova kao počinitelji koji se drže slova zakona, odnosno potencijalni počinitelji prekršajnih dijela, zapravo kao uredne platiše prekršajnih kazni. Šalu na stranu! Svojedobnim, ranijim izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona bili su zadani jasni ciljevi. Rasterećenje sudova, prvenstveno Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, smanjenje broja predmeta koji dolaze pred sud, povećanje učinkovitosti izvršenja odluka odnosno povećanje naplate novčanih kazni i efikasnije prisilne naplate te pojednostavljenje i ubrzanje postupka. Prekršajni sudovi svojedobno su grcali u broju predmeta, ali je taj broj ekstremno je pao. Sjećate li se vremena u kojem se sudovalo i otezalo, žalilo i zavlačilo sve sa svrhom da predmet „ode u zastaru“! Nema toga više. Broj neriješenih prekršajnih predmeta na kraju 2015. godine iznosio je 69.547, a na kraju 2017. godine iznosio je 40.737. Drastičan pad!
Nakanilo se ovim petim izmjenama i dopunama uskladiti i prekršajno i kazneno pravo. Prvenstveno kad je riječ o troškovima postupka i prava na naknadu troškova postupka ali i u pogledu granica ispitivanja prvostupanjske presude. Ono što je za vozače iznimno bitno, ovim se izmjenama izjednačava zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom s odgovarajućom sigurnosnom mjerom iz Kaznenog zakona u određenju trenutka kada mjera započinje teći.
Naime, uočena je potreba za otklanjanjem sadašnjih teškoća i troškovi postizanja uredne dostave obavijesti o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozačkih dozvola. Pored toga život je pokazao da je određeni broj prekršitelja živio u „ozbiljnim zabludama“ u pogledu vremena od kada i do kada im je zabranjeno upravljati motornim vozilom. Inače, imperativ je da zakon bude razumljiv svima i svakom a osobito onima na koje se ima primjenjivati. Tako se sada jasno i „glasno“ propisuje da zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju jednog mjeseca do dvije godine počinje teći od izvršnosti presude.
Novosti ima i u pogledu troškova postupka. Propisuje se tako izrijekom da troškove postupka u povodu pravnog lijeka u paušalnom iznosu snosi okrivljenik koji je podnio redovni pravni lijek s kojim nije uspio u cijelosti ili djelomično te okrivljenik koji je podnio žalbu s kojom nije uspio u cijelosti ili djelomično, a protiv odluke je istovremeno podnio žalbu i ovlašteni tužitelj. Troškove pri tom odmjerava sud koji je odlučivao o pravnom lijeku.
Okrivljenik dobiva pravo na naknadu troškova nužnih izdataka i nagrade branitelja i u ostalim slučajevima, a ne samo u do sada propisanim slučajevima (kad djelo nije prekršaj ili nema dokaza da je okrivljenik počinio prekršaj). Tako bi okrivljenik imao pravo na nagradu i nužne izdatke branitelja i u slučaju odbijanja optužbe npr. zbog zastare, odustanka tužitelja od optužnog prijedloga ili kod npr. presuđene stvari.
Praksa je pokazala i kako postoji „opća pojava“ nerazumijevanja svrhe prekršajne evidencije pa i postavljanja neopravdanih zahtjeva za uvid i korištenje tih podataka, čak i pozivanjem na pravo na pristup informacijama. Međutim, tijela kojima se daju ili mogu dati podaci iz prekršajne evidencije određena su zakonom. Stoga je unesena u zakon odredba koja će otklanjati takvo nerazumijevanje na isti način kao u Zakonu o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji u pogledu podataka iz kaznene evidencije.
Ima novina i u pogledu propisivanja pravnog lijeka na rješenje o negativnim bodovima. Tijelo nadležno za evidenciju o negativnim prekršajnim bodovima rješenjem utvrđuje da je osuđenik prikupio određeni broj negativnih prekršajnih bodova i rješenjem će primijeniti pravnu posljedicu predviđenu posebnim zakonom. To rješenje donosi se u upravnom postupku i na njega nema prava žalbe, ali se može pokrenuti upravni spor. To bi u najkraćim crtama bio prikaz „novog Prekršajca“. Ostaje nam za čekati i gledati, da vidimo hoće li i ove izmjene i dopune polučiti ciljeve koji su se njima nakanili ostvariti.