Vađenje krvi kako bi se ustanovila količina alkohola?! Uglavnom ćete to platiti vi, vozači!

Čovjek može zgriješiti. Čovjek može zaviriti u čašicu preko dozvoljene granice, sjesti za volan i biti mu ustanovljena prekomjerna količina alkohola u krvi. U redu! Zna se kolika je kazna tj. koliki je raspon kazne za vožnju u alkoholiziranom stanju. Uglavnom, maksimalni zakonom predviđen novčani iznos je 15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, za one koji imaju alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Međutim, ako je suditi po rezultatima policijskih pojačanih vikend kontrola alkohola u kojima se redovito pojavljuju oni s više od 2,50 promila alkohola, izgleda da je zakonodavac ozbiljno podcijenio baždarenost našeg stanovništva. Manje više medicinski fenomeni, oni za koje medicinari tvrde da bi zbog alkoholiziranosti trebali biti gotovo klinički mrtvi, kod nas voze uvjerljivo živi i krajnje živahni. Opasni po sebe i okolinu.
Prežive oni tako vožnju u pijanom stanju. Prežive i činjenicu da su ih policijski službenici uhvatili u redovnoj kontroli i napisali kaznu. Međutim, kad je treba platiti, krene se analizirati i kalkulirati. Odakle sada uz propisanu kaznu pribrojani i troškovi alkotestiranja, odnosno vađenja krvi i urina sve u svrhu utvrđenja prisutnosti alkohola u organizmu. Pijan čovjek je pijan čovjek, ne mora ga se za to dotući i troškovima postupka.
Što kaže zakon. Zakon o sigurnosti prometa na cestama? On u čl. 282. st. 1. propisuje: „ Policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled“. Isti Zakon u stavku 6. istog članka nadalje kaže: „Osoba za koju je ispitivanjem na jedan od načina iz stavaka 1. ili 3. ovoga članka utvrđeno da je pod utjecajem droga ili lijekova ili u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola, snosi troškove ispitivanja, a osoba iz stavka 3. ovoga članka snosi i troškove odvoženja službenim policijskim vozilom na liječnički pregled, vađenje krvi i uzimanje urina radi analize“.
Sud i to Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u odluci Pž-45291/07, od 23. siječnja 2008. uobličio je to u stav po kojem: „Vozaču motornog vozila kojem je po naredbi ovlaštenog policijskog službenika, na temelju ovlasti iz čl. 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, obavljeno vađenje krvi i urina te je analizom kod njega utvrđeno prisustvo alkohola u krvi i koji je potom u prekršajnom postupku proglašen krivim za prekršaj upravljanja motornim vozilom u prometu na cesti pod utjecajem alkohola u krvi iz čl. 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te obvezan na snošenje troškova prekršajnog postupka, dužan je snositi i trošak alkotestiranja kao i analize krvi i urina“.
Iskreno, pa niste valjda mislili da će se državni proračun isprsiti i pokriti troškove uzrokovane prekomjernim zavirivanjem u čašicu. Bilo je, ne može se reći, čak i onih koji su mrtvi hladni sve ne vjerujući u opću financijsku kataklizmu našeg zdravstvenog sustava, iznijeli stajalište kako je riječ o aktivnostima koje se tiču zdravlja, a i medicinskih metoda, budući da se vađenje krvi i uzimanje urina obavlja u medicinskoj ustanovi. Stoga ne biste vjerovali oni misle da ako imate obavezno zdravstveno osiguranje, a po potrebi i dopunsko, da bi to iz toga trebalo namiriti! Znate tu logiku, ako se alkoholičari liječe, onda i ovi što piju i voze i u tome bivaju otkriveni trebaju biti pokriveni iz zdravstvenog. Svašta ljudima na um padne. Nema veze, kreativnost i maštovitost je na cijeni. U svakom slučaju ta ideja ne prolazi. Znači, utvrdi li se da ste krivi za prekršaj za koji vas se tereti natovarit će vam se i spomenuti troškovi. Sve po zakonu i zaslugama. To je pravilo, a pravila kao što znate imaju i iznimke. Prekršajni zakon kaže da su troškovi prekršajnog postupka izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegova pokretanja, pa i prije, pa sve do njegova završetka, te izdaci za uništenje oduzetih predmeta prekršaja. Ako je sud okrivljenika proglasio krivim, izreći će u presudi da je obvezan naknaditi troškove postupka, osim ako tim Zakonom nije određeno drukčije. U odluci kojom rješava o troškovima postupka, sud može okrivljenika djelomično ili u cijelosti osloboditi obveze da naknadi troškove postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. Prekršajnog zakona ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Upravo u krug tih troškova ulaze i troškovi nastali utvrđivanjem prekršaja upotrebom tehničkih sredstava ili provođenjem potrebnih analiza i vještačenja. Znači ako niste u mogućnosti snositi troškove postupka, valja zahtijevati oslobođenje. Sud o tome neće voditi računa, morate to sami iznijeti i tražiti.