Već i sami spomen na Profesora Baltazara, Surogata, Čudesnu šumu, Male leteće medvjediće i Animafest, svakome će izvući osmijeh na lice jer nas podsjećaju na zlatna vremena Zagrebačke škole crtanog filma. Ustvari estetski pojam za školu animacije koja je veliki procvat doživjela u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća, posebno nakon prvog velikog međunarodnog uspjeha Vatroslava Mimice, čiji je film Samac osvojio na venecijanskom festivalu 1958. osvojio Lava za animirani film. Vrhunac toga razdoblja predstavlja 1962. godina i nagrada Oscar za Dušana Vukotića i njegov nezaboravni Surogat.
U godinama koje su uslijedile bilo je, slažu se mnogi, uspona i padova težih i boljiih razdoblja, no zagrebački su animatori, a uz spomenute su tu bila još i imena poput Dovnikovića, Boureka, Štaltera, Dragića, Blažekovića, Zimonića i mnogih drugih, nastavila s radom te je u više od pola stoljeća dugoj tradiciji proizvela stotine filmova i za njih osvojila stotine nagrada na festivalima širom svijeta.
Lijepe uspomene, doista… Ili se tako možda samo čini ako smo previše zagledani u prošlost. Za crtani ili animirani film vrijeme nije stalo. Svake godine u Hrvatskoj, a najvećim dijelom u Zagrebu, nastane 20-ak autorskih animiranih filmova, a upravo zahvaljujući crtanofilmskoj tradiciji na kojima su nastali svake godine donesu stotinjak nagrada i priznanja s najvećih svjetskih festivala i sa svih kontinenata. Situacija se nije mnogo promijenila, hrvatska animacija je u svijetu iznimno cijenjena i selektori, odnosno žiriji filmskih festival to i nagrađuju, a publika često i s oduševljenjem prihvaća.
Jedan od naših animatora odnosno autora animiranoga filma je i Božidar Trkulja, inače novinar, filmski kritičar, scenarist i redatelj koji radi u tehnici lutka-filma odnosno stop-animaciji. Za svoj drugi film, Posljednji izazov potpisuje režiju i scenarij, ali i dizajn, montažu, dijelom i glazbu, a daje i glasove nekim od likova koji se pojavljuju u filmu. Riječ je uglavnom o patuljcima, goblinima, kosturima i trolovima kojima je autor nastanio jedan prilično uvrnuti I šaroliki svijet epske humorne fantastike.
Film je nastao u produkciji Zagreb filma kojega zadnjih godina kao ustanovu u kulturi vodi Vinko Brešan, te uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) i Grada Zagreba. Na njemu je tijekom dvije godine radilo desetak kreativaca, od animatora, scenografa, kostimografa i snimatelja, glazbenika i glumaca, a čini se na kraju da ni najmanji detalj nije prepušten slučaju. Glumce prvo treba napraviti, a zatim i natjerati da glume. To je animacija. Drugim riječima, spor proces pomicanja i fotografiranja s okidanjem 12 ili 24 fotografije za sekundu…
– Trudili smo se oživjeti svijet u kojeg uranjamo likove i trudili smo se oživjeti likove oko kojih gradimo svijet. Redatelj je na kraju uvijek zaslužan za uspjeh, ali bez ekipe, organiziranog tima ljudi, kolega profesionalaca, nadahnutih kreativaca, a na koncu i prijatelja, koji vole to što rade, ne bi bilo ničega. Animaciju nisam doživio kao samotnički posao, smatra da se stvaralačka energija mora miješati, i zahvalan sam na svemu što sam mogao upiti iz tradicije Zagrebačke škole crtanog filma. Utjecalo je to na mene, kao i radovi ne tako starih, ali za hrvatsku animaciju iznimno važnih kolega, Simona Bogojevića Naratha, Marka Meštrovića, Daniela Šuljića…
Trkulja upravo radi na prvom hrvatskom dugometražnom filmu u ovoj tehnici Igra bogova, a dok očekujemo još jedan fantastični svijet, na festivalima, ali i u Animatiku, HRT-ovoj emisiji o animiranom filmu, možemo pogledati nove filmove naših već etabliranih autora, ali i onih koji tek dolaze. I nikako ne treba propustiti priliku za pogledati neke od zaista sjajnih filmova na zagrebačkom Animafestu, od 1972. do danas jednako uzbudljivom festivalu animiranog filma…
