Još je najmanje pet godina ostalo da inženjeri usavrše autonomne automobile. Naglasak je na riječi ‘najmanje’, a ona druga, ‘najviše’, fleksibilna je poput radnog vremena najlošijeg radnika u velikom poduzeću negdje na istoku Europe (sami se probajte dosjetiti prikladnog primjera). Google i Uber uložili su milijarde dolara u autonomna vozila, a najviše što su dosad postigli su automobili koji idu sami, ali u njima još sjedi vozač i često intervenira u kritičnim situacijama.
– Možete li vidjeti poslovnu računicu koja opravdava dugi razvojni proces i potrošena sredstva? Sve je to preskupo – rekao je Thomas Sedran, direktor Volkswagenovih komercijalnih vozila.
Sedran tvrdi da se kompleksnost najvišeg stupnja autonomije, onog petog (kad više nema upravljača u automobilu, a on sve čini sam), može usporediti sa slanjem ljudske posade na Mars. VW-ov direktor misli da peti stupanj nikad neće funkcionirati u globalnim razmjerima jer je za takvo što potrebna najnovija mobilna infrastruktura u cijelom svijetu, potrebne su digitalne mape visoke rezolucije, koje se konstantno obnavljaju te savršeni prometni znakovi. Ti uvjeti će biti ispunjeni tek u nekoliko gradova, a tad na scenu stupa i posljednja, nerješiva prepreka – vremenski uvjeti. S malom kišicom senzori i kamere počinju slati nepotpune podatke, a umjetna inteligencija autonomnih automobila procesira informacije poput najlošijeg učenika matematike u prvom razredu srednje škole.
Samo na trećem stupnju autonomije (samostalna vožnja po autocestama) tehnologija za jedan automobil vrijedi oko 50.000 eura, a da bi sve imalo smisla i bilo isplativo morala bi koštati oko 7000 eura. Googleova podružnica Waymo, koja razvija autonomne automobile, počela je prodavati laserske senzore poljoprivrednim, robotičkim i zaštitarskim tvrtkama kako bi smanjila visoke troškove poslovanja. Mnogo je još otvorenih pitanja, a odgovori se ne naziru.
