Dok su u proljeće 2003. političari u Banskim dvorima bili zaokupljeni predstojećim izborima, konobar u zgradi Vlade, njegova supruga i brat bavili su se umjetninama. Premještali su vrijedne slike iz prostorije u prostoriju, neke čak i dok je zasjedala Vlada, mijenjali originale za loše kopije nalik onima s bombonijera, iznosili ih kroz prozor i u konačnici iz zgrade na Markovu trgu ukrali pet umjetničkih djela vrijednih ukupno 270 tisuća kuna. Radilo se o slikama Mencija Clementa Crnčića, Gustava Likana i Ferde Kovačevića.
Iste te godine iz obližnje Galerije Klovićevih dvora prijavljen je nestanak čak šezdesetak umjetničkih djela, a ustanovljeno je da nedostaju tek inventurom. Nije bilo tragova pljačke, vjerojatno su godinama neprimjetno iznošene iz galerijskog depoa.
U to je vrijeme već ravno deset godina najtraženija ukradena umjetnina u Hrvatskoj bila Bogorodica s djetetom (na slici), slika nepoznatog autora iz 16. stoljeća, otuđena iz nekadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu kamo je na restauraciju došla iz samostana časnih sestara benediktinki na Krku.
– Da mi je naći Bogorodicu s djetetom, bio bih najsretniji na svijetu – govorio je tada Josip Vrbić, najstručniji hrvatski inspektor za krađu umjetnina. Želja mu se ispunila deset godina kasnije, 2013., kada je to ulje na platnu, procijenjeno na više od pet milijuna kuna, pronađeno prilikom pokušaja stavljanja na tržište. Nađena je smotana u svitak, kod sitnog lopova koji zbog zastare nije odgovarao za to. No godinu kasnije kažnjen je inspektor Vrbić zato što je novinarima dostavio fotografije bunkera s umjetninama i trofejima Nadana Vidoševića.
S umjetninama je pravilo da se kradu ciljano za bogate. Krađa djela visoke vrijednosti u Hrvatskoj je rijetka, no kradljivci umjetnina ni kod nas ne miruju. Cijena vrijednih umjetnina ne pada, to su sigurne investicije, pa su zbog toga i meta krađa. Crno tržište umjetninama u svijetu se nalazi odmah iza trgovine oružjem i drogom, a u našim granicama se procjenjuje da je teško nekoliko milijuna kuna. Na godišnjoj razini u Hrvatskoj stotinjak je kaznenih djela vezanih uz umjetnine, a najčešće se, čak u 80 posto, kradu umjetničke slike, zatim razni predmeti iz sakralnih objekata te skulpture i antikviteti, kažu nam u MUP-u. Velika većina prijavljenih krađa odnosi se na pljačke privatnih stanova i obiteljskih kuća, rjeđe na institucije.
Najvrijednije djelo za kojim je aktualna potraga, kažu nam u MUP-u, jest slika Utvrđeni grad Paula Kleea (na slici), nastala 1929., a ukradena još 1969. godine u Zagrebu.
Oko te se slike isplela cijela drama duga desetljećima i obavijena misterijem. Taj je gvaš u svojoj kolekciji imala slavna njemačka glumica Tilla Durieux, koja ga je u svojoj iznimno vrijednoj zbirci ponijela iz Njemačke bježeći pred nacistima. Mijenjala je razne gradove i prodavale svoje umjetnine, a u Zagrebu se smjestila kod prijateljice Zlate Lubienski u stanu u njezinoj vili u Jurjevskoj ulici. S njom je tu došao i Paul Klee. Nakon rata su zbirke Durieux i Lubienski proglašene javnim dobrom i iako su obje živjele u oskudici nisu smjele prodati umjetnine ni izvesti ih. Ni kada je pedesetih otišla nazad u Njemačku, Tilla Duriex nije mogla ponijeti svoje blago sa sobom. Malo nakon što je Zlata Lubienski 1969. umrla, prijavljena je krađa umjetnina iz njezine vile, među njima i Utvrđenog grada. O toj se krađi naveliko pisalo i špekuliralo gdje je, da bi prije godinu dana Antonija Mlikota, povjesničarka umjetnosti sa zadarskog sveučilišta, obznanila da se nalazi u privatnoj kolekciji u Berlinu. Naime, kao dio međunarodnog tima se bavila umjetninama koje su kroz 20. stoljeće ilegalno i legalno kolale Hrvatskom, Slovenijom, Italijom, Njemačkom i Austrijom pa tako i zbirkom Durieux. Razmjenjujući podatke s kolegama, naišla je na katalog u kojem je Utvrđeni grad, koji je od krađe bio čak dvaput izlagan u inozemstvu, a da nitko nije primijetio da se radi o ukradenom djelu. Utvrđeni grad upisan je u Registar pokretnih spomenika kulture Grada Zagreba, što znači da bi se trebala vratiti u Zagreb, a iz MUP-a nam kažu da postoje indicije gdje se nalazi, ali se za njom još traga.
