Zlato u vašem omiljenom nakitu moglo bi biti samo dio neurednog ostataka prvog obroka crne rupe. Teški elementi poput zlata, platine i urana mogu se formirati u kolapsarima – zvijezdama koje se brzo vrte i imaju veliku masu te potom kolabiraju u crne rupe dok njihovi vanjski slojevi eksplodiraju u rijetkoj vrsti supernove. One su poput diska materijala koji se vrti oko nove crne rupe koja se hrani i može stvoriti uvjete potrebne za astronomsku alkemiju.
Zanimljivo je da crne rupe mogu progutati samo dio materije odjednom, a ono što ne progutaju raspuše se u vjetru, koji je bogat neutronima, a to su upravo pravi uvjeti za stvaranje teških elemenata, otkrile su nam računalne simulacije.
Astronomi su odavno zagonetni oko podrijetla najtežih elemenata u svemiru. Lakši elementi kao što su ugljik, kisik i željezo oblikuju se unutar zvijezda, prije nego što se izbace u zvjezdanoj eksploziji zvanoj supernova. No, kako bi se stvorili elementi koji se nalaze dalje u periodnom sustavu, potrebno je ekstremno okruženje koje je gusto ispunjeno neutronima. Upravo na takvim mjestima se može pojaviti lanac reakcija poznatih kao r-proces (brzi proces unosa neutrona), u kojem atomske jezgre brzo apsorbiraju neutrone i prolaze radioaktivni raspad kako bi stvorile nove elemente.
Znanstvenici su posumnjali da se, kada se dvije mrtve zvijezde sudaraju, r-proces može dogoditi u materijalu koji se nakupio spajanjem. Kolapsari (skraćeni obrazac koji opisuje srušenu zvijezdu) se mogu pojaviti ubrzo nakon što se počnu formirati zvijezde. Ovaj fenomen bi mogao biti plodan proizvođač teških elemenata jer bi samo jedan kolapsar mogao generirati 30 puta više materijala r-procesa od spajanja neutronskih zvijezda te bi mogao proizvesti nekoliko stotina puta ukupne Zemljine mase u zlatu, kaže astrofizičar Brian Metzger sa sveučilišta Columbia.
Astrofizičarka Anna Frebel iz MIT-a ističe: Spojevi neutronske zvijezde su vrlo rijetki, tako da se osjećamo kao da smo dobili na lutriji, ali još uvijek nije potpuno jasno događaju li se kolapsari dovoljno često da bismo tako objasnili obilje teških elemenata viđenih u svemiru.
