Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali – rečenica iz kultne serije Smogovci, detektira sve probleme roditelja male-velike djece. Djeca su djeca! Sjetite se pojma punoljetnost i dobi kad se ista stječe. Nije to bez vraga! Djeca su ljudi! Mali ljudi ali sa svojim pravim i punim ljudskim pravima! Naravno da imaju pravo na naknadu štete koju pretrpe kao putnici u vozilu! Međutim, roditelje zanima imaju li djeca pravo i kada su roditelji bili vozači i to vozači koji su skrivili prometnu nesreću. Naravno da imaju! Nemojte ni pitati ovisi li to o činjenici što ste vi kao roditelj, vozač bili pod utjecajem alkohola, opijata ili nekog trećeg ili petog nedopuštenog sredstva. Da, oni imaju svoja prava i kad je alkoholizirani vozač koji je ujedno i njihov roditelj skrivio prometnu nesreću u kojoj su oni stradali. Češće nego se može pojmiti roditelj koji je skrivio u takvom stanju prometnu nesreću postavlja pitanje imaju li njegova djeca koja su ozlijeđena u toj nesreći pravo na naknadu štete i hoće li njemu kao vozaču postavljanje takvog odštetnog zahtjeva štetiti! Prvo njegova koža, a onda interes djeteta, čisto da se dade do znanja kako izgleda lista prioriteta.
Djeca u velikoj mjeri ovise o roditeljima pa i o njihovim pogrešnim odlukama. Kako drugačije nego pogrešno ocijeniti odluku da se pijan sjeda za volan automobila u kojem se prevoze djeca. To je česta pojava. Nakon svadbi, krštenja, pričesti, krizmi i drugih događaja koje prati obavezna konzumacija alkohola treba doći kući. Dovesti ne samo sebe već i djecu. Tako se tada olako nakon takvih događanja djeca stavljaju u automobila, a pijani se vozač hvata volana.
Znate i sami da kada odrasla osoba sjedne u automobil kojim kani upravljati alkoholizirana osoba ona pristaje na vožnju s takvim vozačem i snosi štetne posljedice takvog pristanka, suodgovornost! Što je s djecom? Imaju li ona mogućnost pristati ili ne pristati? Jesu li ona suodgovorna? Doprinose li ona vlastitoj šteti kad sjedaju u automobil alkoholiziranog vozača?
Što su na tu temu rekli sudovi? U predmetu u kojem su dvije djevojčice u dobi od 10 i 11 godina stradale zadobivši tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi u svojstvu suputnica u osobnom vozilu kojim je upravljao njihov otac u alkoholiziranom stanju Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci Gž-1367/98 od 26. siječnja 1999. iznio je stajalište prema kojem: „mlt. oštećenice nisu pridonijele nastanku štete kad su „pristale“ na vožnju automobilom kojim je upravljao njihov otac pod utjecajem alkohola“. One s obzirom na svoju životnu dob (10 i 11 godina) nisu mogle ni pristati, a niti odbiti vožnju sa alkoholiziranim vozačem – svojim ocem. Sud je pored toga i naveo kako su: „u ovom konkretnom slučaju oštećene mlt. tužiteljice u to vrijeme stare 10 i 11 godina u automobilu kojim je upravljao alkoholizirani vozač i to njihov otac i zakonski zastupnik koji je zbog toga bio dužan brinuti se o njihovu životu i zdravlju, patko i sigurnosti u prometu, to se u ovom slučaju postupanje mlt. tužiteljica u opisanim okolnostima ne može ocjenjivati kao njihov doprinos u vlastitoj šteti.“
Ne mora nužno roditelj biti u svojstvu pijanog vozača, moguće je da primjerice roditelji pristanu na vožnju s pijanim vozačem i naravno povedu u tu vožnju i svoje dijete. Kako stvari stoje u tom slučaju? Sudska praksa nema problema s tretiranjem ovog problema.
Stav je Županijskog suda u Zagrebu prema odluci Gžn824/06 od 5. prosinca 2006. godine kako: „dijete u dobi od dvije godine nije pridonijelo svojoj šteti s ti me što je voljom svojih roditelja, a ne vlastitim postupanjem, sjedilo u vozilu kojim je upravljao pijani vozač“. Sud je pri tom jasno iskazao kako se dvogodišnja beba našla u vozilu kojim je upravljao pijani vozač voljom svojih roditelja a ne vlastitim postupanjem i stoga doista nema njezinog doprinosa šteti a ni podijeljene odgovornosti.
Nisu djeca kriva! Djeca doista nisu kriva, ona su samo djeca i ne libite se svojim ispravnim odlukama doprinijeti njihovom sretnom odrastanju.
