Nevjerojatan slučaj s hrvatskih cesta: Vozač pregazio nogu pješakinje jer nisu htjeli uzmaknuti!

Sud nije bio na strani vozača i nije utvrdio stopostotnu odgovornost čovjeka koji nije uvažavao činjenicu da mu nije mjesto na kolniku

Realitet na prometnicama, uvijek uspije nadmašiti i najmaštovitije, kada je ljudska glupost u pitanju!  Vozač koji pravodobno uoči čovjeka na prometnici i ne čini ništa da bi ga izbjegao, jer očekuje da će ovaj uzmaknuti. Pješak na prometnici koji pravodobno uoči vozilo u nailasku i ne čini ništa kako bi se maknuo s prometnice. Tko će prvi trepnuti? Tko će uzmaknuti? Život nije kompjuterska igra i nemate rezervne živote, zar je to tako teško pojmiti?

Županijski sud u Dubrovniku u  predmetu  Gž-949/04 od 6. studenog 2006.  imao je prilike pozabaviti se jednom iznimno zanimljivom situacijom koja vozačima može otvoriti oči u pogledu stava sudova kada je u pitanju sraz vozila i čovjeka na površini namijenjenoj  za kretanje vozila. Sud nije bio na strani vozača i nije utvrdio stopostotnu odgovornost čovjeka koji nije uvažavao činjenicu da mu nije mjesto na kolniku! Situacija je i više nego tragično bolna. Bolna u mjeri u kojoj bolan može biti prijelaz kotača kamiona preko noge oštećenice na kolniku.  Spomenuti sud konstatirao je u svojoj odluci od 6. studenog 2006. u gore navedenom predmetu kako „oštećenica koja je sjedila na zidiću držeći noge na kolniku, ne podigavši noge s kolnika iako je vidjela da nailazi kamion, nije pridonijela nastanku štete više od 20%“.  

Razvidno je iz obrazloženja sudske odluke, kako je tom prijelazu kamiona preko nogu, prethodila krajnje nevjerojatna uvertira u kojem su sudionici štetnog događaja pravodobno uočili jedan drugog  i ne činili gotovo ništa da do strašnog događaja ne dođe. Dilema, tko će se prvi povući, tko će odustati, tko će stati, tko će odustati, završila je na tragičan način. Dječje igre s treptanjem samo su igre, a ovo je bio doista tragičan događaj. Navodi se naime, u obrazloženju sudeske odluke „Cijeneći žalbene navode od odlučnog značaja, treba reći da u situaciji kad je oštećena sjedila na zidiću, a vozač kamiona je vidi već na udaljenosti od 50 m i zaustavljanjem vozila, s obzirom na brzinu kretanja vozila, može izbjeći kontakst s nogom ozlijeđene, doprinos osiguranika tuženika nesreći sigurno nije manji od 80%. Naime, slijedeći logiku žalitelja da je kolnik namijenjen za kretanje vozila i da je ozlijeđena koja nije podigla nogu vidjevši da dolazi kamion kriva za nesreću, došli bismo do zaključka da je kojim slučajem stajala na sredini kolnika, da bi je kamion umjesto da se zaustavi mogao bez krivnje pregaziti, što je apsurdno.

Imajući u vidu sadržaj ove odluke ali i neku zdravu logiku radi dobrobiti vozača možda nije zgoreg podsjetiti vozače na neke zabrane. Dragi vozači, iako vam pješaci, silno idu na živce kada se šire i šepure po prometnicama, prostoru namijenjenom kretanju vozila, nemojte ih gaziti! Naime, to nije dopušteno! Kočite, zaobilazite, stanite.