Ako ste ljubitelj autoindustrije sjetit ćete se da je do početka devedesetih svaki francuski automobil imao žuta glavna svjetla. Francuzi su razmišljali o vjerojatnosti novog velikog rata i 1936. godine su donijeli propis da sva svjetla na automobilima moraju biti te boje. Nijemci su imali klasična svjetla, nazovimo ih bijelima pa bi se na cestama lakše uočavalo tko je neprijatelj, a tko je ‘naš’. Ovo pravilo ostalo je u uporabi sve do 1993. godine kad se Francuska morala uskladiti s propisima Europske unije i sva nova vozila prešla su na svjetla koja imamo danas. Smo je oldtimerima dopušteno imati žuta svjetla, ako su ona orignalno ugrađena u njih.
Zanimljivo, žuta svjetla imaju mnogo veću valnu duljinu nego plavičasta svjetla ili ljubičasta svjetla. Zbog toga su mnogo bolja u uvjetima kad se noć miješa s maglom, snijegom ili kišom. Svjetla su prodornija, a i nema toliko odbljesaka od ceste. Zbog toga neki proizvođači zadržavaju žuta svjetla kao svjetla za maglu. Također, dugo se tvrdilo da su žuta svjetla ugodnija vozačima koji im dolaze ususret, ali ta teorija i nije dokazana.
S uvođenjem halogenih lampica počeo je pad žutih svjetala jer su ona morala koristiti poseban filtar zbog kojih su izgubila i do 25 posto efikasnosti u noćnim uvjetima. U odnosu na žut svjetla, današnja bijela svjetla osiguravaju veću bistrinu. Zbog toga je ta boja danas standard, a žuta je kod nekih ostala kao boja svjetlosti maglenki.
