Prometne nesreće: Može li svjedok dati pismeno svjedočenje ovjereno kod javnog bilježnika?

Uz dužno poštovanje svim kamerama koje su postavljene i intenzivno se postavljaju po semaforima, raskršćima bez semafora, zgradama i prometnicama, značaj očevidaca i neposrednog iskaza očevica svjedoka prometne nesreće još uvijek je od iznimnog značaja! Rekli bismo na cijeni je! Bilo da ste bili suputnik u vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći ili tek slučajni prolaznik koji je neposredno svojim očima svjedočio događanju na prometnici koje je završilo kao prometna nesreća, izgledno je da ćete se naći u ulozi svjedoka u prekršajnom ili čak kaznenom postupku. Ovisno o težini posljedice.
Naravno da čovjek koji nije navikao na šetanje po sudovima, čak i ako nije njegova ni glava ni novčanik u igri ima zazor i od suda i sudaca. Nije to nekim ljudima ni ugodno ni lagodno. S druge strane ima onih koji to baš silno vole. Najradije bi da se njih pita stalno visili po sudovima i to u bilo kojoj ulozi. Malo ih puca adrenalin, malo im ego raste. Netko na kraju krajeva daje im na značaju, njihov glas. Njihov iskaz, priča i kazivanje konačno nailaze na publiku i to ne bilo kakvu, sve učene glave! Svjedokov iskaz može biti od ključnog značenja za donošenje neke odluke te oslobođenje ili kažnjavanje konkretnog čovjeka. Nečija sudbina i te kako može ovisiti o iskazu svjedoka, njegovoj memoriji, moći zapažanja ključnih okolnosti, umješnosti i dosljednosti u iskazivanju.
Kad kucne taj čas da se baš treba u određeni dan i određeno vrijeme pojaviti na sudu, nije svima lako. Neke i želučane tegobe počnu moriti a nemiran san nekoliko dana unaprijed uobičajena je pojava. Tada se krene razmišljati, kako si olakšati situaciju. Što čovjeku prvo padne na um? On će svoju dužnost svjedočenja fino izvršiti tako što će sve što mu je poznato o događaju o kojem treba svjedočiti stavi na papir. Polako i u miru navest će on sve što zna, sve što je vidio, sve što je zapazio po svom najboljem znanju i umijeću te sjećanju. Polako i u miru je najbolje bez pritiska, bez treme zbog suda i sudionika postupka. Bolje da on to natenane kad je miran i sabran lijepo opiše, napiše i potpiše te pošalje sudu? Neće ići! Žao nam je ali nikako ne može! To što svjedok piše sudu i u pismu iskazuje i potpisuje isto ono što bi i samom sucu rekao, sudu ne znači ama baš ništa i ne vrijedi ništa, a i ne može se koristiti kao dokaz. Ne može! Unatoč tome što vi mislite da biste vi to bolje, mudrije, potpunije i pametnije sročili na papiru u miru doma svoga, sud nikakvo pismo ni pismeno o svjedoka ne uvažava kao njegov iskaz.
Odmah da se razumijemo takva je i sudska praksa. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u odluci Jž-1448/17, od 26. rujna 2018. jasno je zauzeo stav: Pisana izjava osobe koja treba biti ispitana kao svjedok ne može zamijeniti njen svjedočki iskaz i nije podobna da bude korištena kao dokaz u postupku.
Dobro! Ako ne može, ne može. Onda prosječan čovjek pred kojim svjedočenje tek stoji krene razmišljati dalje. Što ako svoj svjedočki iskaz lijepo i u miru sroči i pred javnim bilježnikom potpiše. Ovjeri svoj potpis na njemu kod javnog bilježnika! Svih nekretnina koje imate možete se pravovaljano riješiti tako da na ugovorima o darovanju ili prodaji svoj potpis ovjerite kod javnog bilježnika, a nekretnine i te kako mogu biti vrijedne. Osim toga ako se ovjerom kod javnog bilježnika čovjek može uvaliti u žešće probleme i goleme kredite tako da mu plijene plaću i da gotovo završi u dužničkom ropstvu, onda se valjda i svjedočki iskaz može ovjeriti kod javnog bilježnika. Može, može se sve ovjeriti, samo što to apsolutno nema nikakav značaj za sud, a ni prekršajni postupak! Zaključimo: zaboravite ideju ovjere vašeg svjedočkog iskaza kod javnog bilježnika! Ne može! Nikako na pismeno ne može! Niti s javnobilježničkom ovjerom niti bez nje. Stav suda je jasan da jasniji biti ne može
Izjava ovjerena kod javnog bilježnika nije svjedokov iskaz i ne može biti dokaz u prekršajnom postupku. Upravo je takvo stajalište iznio Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u odluci Pž-2567/15, od 11. svibnja 2016. Svima na znanje i ravnanje. Kako ne bi bili u zabludi valja uzeti u obzir i širi kontekst. Naime, sud je u obrazloženju te odluke jasno naveo: “Međutim, izjava svjedoka – očevica S. N., dana u pisanoj formi i ovjerena od strane javnog bilježnika, a koju je prvostupanjski sud prihvatio kao dokaz u postupku, ne predstavlja njegov svjedočki iskaz jer nije dana pred sudom i S. N. nije ispitan na način koji zakon propisuje za ispitivanje svjedoka. Iz navedenog razloga, izjava koju je dostavio za potrebe postupka ne može zamijeniti njegov svjedočki iskaz i predmetna izjava nije podobna da bude korištena kao dokaz u postupku.”