Još od četrdesetih godina prošlog stoljeća ceste prekrivene snijegom posipaju se solju. O toj navici ovise cijela gospodarstva zimi jer zamislite da zbog padalina i leda stane cijeli teretni promet ili da tisuće ljudi ne mogu na posao?! Međutim, sol ima i jedan veliki nedostatak, a to je negativan utjecaj na okoliš. Samo u Americi se godišnje na ceste baci oko 22 milijuna tona soli.
Sad su se ovim procesom čišćenja cesta počeli baviti znanstvenici i podaci nisu dobri. Naime, zbog pretjerane uporabe soli događaju se velike promjene u prirodi. Jedna od najzanimljivijih je da neke vrste žaba mijenjaju spol zbog previše soli u svojim staništima, mnoge životinjske vrste ugibaju, poput pastrva, a u umjetno zasoljena jezera i rijeke doseljavaju se invazivne vrste…
Ispiranje soli ima i učinak na ljude – ona završava u tlu, a potom onečišćuje izvore pitke vode. Zbog povećane razine soli korodiraju vodovodne cijevi pa pijemo vodu s više olova, mangana…, što nije dobro za naše zdravlje. U pitkoj vodi su već toliko velike količine soli da utječu na zdravlje ljudi kojima je ona zabranjena (osobe s visokim tlakom…). U američkom Cambridgeu toliko je soli u pitkoj vodi da su zbog nje korodirali aparati za kavu u kafićima.
U nekim dijelovima SAD-a odlučili su smanjiti uporabu soli pa ceste špricaju posebnom mješavinom prije nadolazećih oborina. U njoj je tek 20 posto soli. Taj premaz omogućuje da ralice bez većih problema skinu sav snijeg s cesta. Na nekim mjestima se u taj premaz dodaje sok šećerne repice, na drugim melasa, sok kukuruza ili soje… Pospete li cestu time prije oborina, snijeg se neće zadržavati, a i ono što ostane mnogo lakše će zimske službe skinuti.
U Lake Georgeu koriste mnogo uže ralice s oprugama, koje omogućuju da se snijeg skida i s manjih udubina u cestama. Cilj svih tih aktivnosti je smanjiti uporabu soli.
