Temeljna dvojba u životu svakog prosječnog vozača nakon što mu „oderu kaznu“ prekršajnim nalogom, nije ona što je Hamlet izgovara na groblju gledajući netremice u lubanju. Nije pitanje biti ili ne biti, već je pitanje prigovarati ili ne prigovarati! Buniti se ili ne! Dignuti glas tj. pisati prigovor ili se pokunjiti i platiti kaznu?
Ljudski je zatražiti savjet bližnjeg ili možda manje bliskog ali elokventnog sugovornika. Više ljudi više zna! Što činiti? Prigovoriti ili ne prigovoriti? Znaju ljudi biti dobronamjerni a istodobno neupućeni. Znaju reći, ma što te košta? Prigovaraj možda sud uvaži tvoje navode ionako ti ne može izreći veću kaznu nego što ti je izrečena. Nemaš što izgubiti!
Laž, okrutna laž! Neistina, ljepše zvuči, ali rezultat je isti. Najčešće takvu neistinu izgovaraju ne iz zle namjere već iz neznanja. Moguće je da vas tako savjetuju i zbog krive interpretacije nekih zabrana o kojima su negdje nešto ovlaš svojedobno načuli.
Vlada zapravo neka neutemeljena fama kako vam sud presudom ne može nikako povodom vašeg pravnog lijeka bila to žalba ili prigovor izreći veću novčanu kaznu od one koja vam je već bila izrečena!
Joj to su vam pogrešni savjeti proizišli iz površnog slušanja znalaca ili krajnje površnog čitanja Prekršajnog zakona, ako si je tko i dao truda pa ga išao izučavati.
Ne može se reći da u Prekršajnom zakonu ne postoji zabrana preinačenja na gore! Postoji! Piše tako lijepo u odredbi čl. 202. st. 4. kako se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika. Pazite samo, jedino i isključivo u slučaju ako je žalba podnesena u korist okrivljenika. Žalba može dakako biti podnesena i na štetu okrivljenika!
Međutim, kada je riječ o prigovoru okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga onda to ne vrijedi! Ne vrijedi! Naime, zakon je to propisao. Malo prikriveno, ali ipak piše! Naime, u odredbi čl. 239. st. 12. Piše kako: „u prekršajnom postupku koji se vodi sukladno st. 8. tč. 4. i st. 9. i 10. ovog članka sud nije vezan zabranom iz čl. 202. st. 4. Ovog Zakona“.
Malo je zeznuto za pročitati pravilno zar ne? Stoga ćemo otkloniti dileme, ako ih imate. „U prekršajnom postupku koji se vodi povodom prigovora okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga zbog poricanja prekršaja, sud nije vezan načelom zabrane preinačenja na gore i u presudi može izreći veću novčanu kaznu od novčane kazne koja je bila izrečena obveznim prekršajnim nalogom“. To je stav Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske iz odluke Pž-538/12 od od 17. siječnja 2012.
Znači postoji u ovom slučaju mogućnost izricanja veće novčane kazne, od one koju su vam oderali tj. napisali u obaveznom prekršajnom nalogu. U konkretnom slučaju iz kojeg potječe citirani stav suda, sirotom vozaču Policijska uprava izdala je obavezni prekršajni nalog te izrekla novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kn. Nakon prigovora okrivljenika zbog poricanja prekršaja i provedbe postupka prvostupanjski sud je donio presudu kojom je okrivljenika proglasio krivim te mu zbog počinjenog prekršaja izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1500,00 kn. Kao što i sami vidite kazna „poskupjela“ za 500,00 kn. Neupućenost u zakonske tajne očito ima svoju cijenu. Čovjek uči dok je živ! Kad je zakonska odredba u igri, svaka riječ je bitna! Presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika. Pazite, žalba a ne prigovor! Ne, nije to jedno te isto! Kad je riječ o prigovoru, pamet u glavu!
Pored toga i kad je žalba u pitanju, presuda se ne smije izmijeniti ako je samo, jedino i isključivo u korist okrivljenika ta žalba podnesena, a nije okrivljenik jedini koji ima pravo žaliti se. To pravo pripada i drugoj strani.
