Kornavirus u samo je nekoliko tjedana promijenio svijet kakvog znamo, i nije ispraznio samo police s toalet papirom i brašnom, već sve sve osim naših domova i, na žalost, bolnica. Redakcija New York Timesa, ali i niz drugi fotografskih agencija od svojih su fotoreportera širom svijeta naručili fotografije tih praznina, koje se šire baš poput virusa.
Hramovi u Yogyakarti u Indoneziji, podzemna stanica u Münchenu, žila kucavica Barcelone La Rambla, tipična američka zalogajnica u New Jerseyju, velika prometna petlja u Bogoti… Sve je prazno.
No fotografije dokumentiraju i našu brzu prilagodbu na život na udaljenosti od drugih. Naša povezanost i „nova normalnost“ ovih se dana odvijaju telefonima i internetskim signalima.
Tako klasični glazbenici u Moskvi snimaju svoju izvedbu u praznoj dvorani, katolički svećenik u Španjolskoj misu izravno prenosi online mobitelom, kći posjećuje svoju stariju majku preko prozora u Seattleu.
Njemačka fotografkinja Candida Höfer karijeru je posvetila praznim prostorima, istražujući utjecaj prostora na ljude. Fotografira knjižnice, hotele, muzeje, koncertne dvorane bez ljudi, smatrajući da je “ono što ljudi rade u tim prostorima – i što ti prostori čine njima – jasnije kada nitko nije prisutan, kao što je onaj koji je odsutan često predmet razgovora”.
Danas više nije potrebno inscenirati takve fotografije. No ono što nam donedavno nezamislivi, stvarni prizori praznine ne govore jest da je koronavirus aktivirao i „punine“ – nove mreže solidarnosti, međusobne brige i pomaganja. Lokalne su zajednice reagirale brzo i potrebito, ispunjavajući svojim angažmanom rupe u sustavu.
Mladi ljudi su se širom Hrvatske samoorganizirali da pomognu s opskrbom starijima koji ne smiju izlaziti iz kuća. Nakon potresa u Zagrebu, stručnjaci volontiraju pregledavajući zgrade, i ne samo u okviru Civilne zaštite, meditacije se odvijaju besplatno online, pekar besplatno dijeli kruh, neki taksisti besplatno prevoze, šiju se maske za sugrađane, diljem Europe su niknuli punktovi gdje se ostavlja hrana za one koji nemaju…
Globalna karantena odvojila nas je od drugih da bi nas istovremeno približila, poučila da smo bića zajednice i da trebamo jedni druge.
Virus će proći, ulice će biti opet pune, no nadamo se da će ideja zajedništva ostati i da će koronavirus označiti prijelazni period u solidarnije, empatičnije, pravednije i ekološki održivije društvo.
