Na svijetu je mnogo mjesta na kojima se čovjek osjeća nelagodno, a jedno od njih je cijeli kontinent – Antarktika. Tridesetih godina prošlog stoljeća, želja za istraživanjem ledene pustoši je rasla, a ljudi su vjerovali i da imaju tehnologiju za tu avanturu. Istraživač Thomas Poulter zamalo je smrtno stradao na jednoj Antarktičkoj ekspediciji i dosjetio se da mu treba moćno oruđe za pokoravanje bijelog kontinenta. Konstruirao je Antarctic Snow Cruiser, vozilo ogromnih proporcija i, na papiru, velikih sposobnosti.
Dva dizelska motora pokretala su dva strujna generator koji su električnu energiju slali na četiri elektromotora, po jedan za svaki kotač. Ukupna snaga ovog, 17 metara dugačkog monstruma, bila je 300 KS, što je, na papiru, bilo dovoljno za maksimalnu brzinu od 47 km/h. Ovjes se mogao podizati i spuštati, što je jamčilo prilagodljivost i najtežim uvjetima.
Konstrukcija je započela u Pullman Companyju, a cijeli je posao dovršen za samo 11 tjedana. Interijer Cruisera imao je teoretski puni komfor – kabinu za vozača, kuhinju, radionicu i dnevnu sobu, a sve to bilo dovoljno za petero ljudi. Bilo je prostora i za dva rezervna kotača te 22.700 litara goriva za Cruiser i istraživački zrakoplov koji je bio učvršćen na trupu.
Već je na putu od tvornice u Chicagu do luke u Bostonu bilo jasno da će ovaj div teško ispuniti svoj ambiciozan zadatak antarktičkog istraživača. Zbog njegove veličine bile mnogo incidenata a u jednom je pao s mosta i završio u rijeci, gdje je ostao tri dana.
Na Antarktiku je napokon stigao 12. siječnja 1940. godine uz novi incident. Pod njegovom težinom raspale su se drvene rampe na silasku s broda. Antarctic Snow Cruiser samo je u teoriji bio sposobno vozilo, a problemi su se pojavili već na prvom putovanju, odiseji dugoj tri kilometra do baze Little America. Vozilo je bilo preslabo, masa prevelika, a nisu pomogle ni gume ‘balonke’, bez utora. S montiranim lancima bilo je tek malo bolje, a istraživači su shvatili da Cruiser bolja napreduje kad ga se vozi unazad pa su tako stigli do baze. Tuga istraživača bila je golema jer su nakon par kilometara shvatili da su osuđeni na nježno čudovište, s kojim nikada neće dosegnuti Južni pol. U teoriji Cruiser je mogao prijeći gotovo 8000 kilometara u jednom dahu, a u praksi najduže putovanje bilo je oko 150 kilometara.
S ulaskom u Drugi svjetski rat u koji je Amerika uvučena 7. prosinca 1941., napadom na Pearl Harbour, napuštena je baza na Antarktici, a s njom i Cruiser. Istraživači su ga označili s nekoliko visokih drvenih markera, a primijećen je dvaput – 1946. i 1958. godine. Nakon toga gubi mu se svaki trag.
