Ideja je napuniti ga strujom, po gradu se voziti na električni pogon, a na otvorenoj cesti, kad se isprazne baterije, koristiti ga kao klasičan hibrid. Plug-in hibridi su definirani kao prijelazna faza između klasičnih automobila i električnih vozila, za njih se u mnogim državama isplaćuju visoki poticaji. Međutim, jesu li oni uopće ‘čisti’? U mnogim istraživanjima napominje se da ih vozači rijetko pune električnom energijom i da nerijetko rade u isključivo hibridnom načinu rada, kombinirajući (uglavnom) benzinske motore i elektromotore.
Koliko doista troše plug-in hibridi? To je provjerio Njemački autoklub (ADAC) uspoređujući podatke o potrošnji u tri režima rada: električna energija 50 posto vremena, a s druge strane motor s unutarnjim sagorijevanjem, odnosno rad s uključenim klasičnim hibridnim sustavom 50 posto vremena, potom omjer 80:20 u korist električnog pogona o odnosu na vožnju kao klasičan hibrid s praznim baterijama, odnosno baterijama koje se pune u vožnji.
Dobar primjer je Volvo XC40 PHEV koji u hibridnom modu troši pola litre goriva manje od sličnog benzinca, pri omjeru 50:50 emisije CO2 su manje za 25 posto, a u modu 80:20 emisije CO2 su manje 40 posto.
Kod Volkswagen Passata PHEV varijanta troši litru benzina više od slične dizelske verzije, u omjeru 50:50 emisije oba vozila su slične, a plug-in hibrid emitira tek deset posto manje CO2 od dizelaša u omjeru 80:20.
Na kraju dizelski BMW X5 je mnogo bolji od X5 PHEV-a u sva tri načina rada. On troši tri litre goriva manje od hibrida u trenutku kad nema opciju električnog pogona. U ostala dva tipa rada dizelski X5 ima manje emisije CO2 od plug-in hibirda.
