Jedanaest godina na tržištu, dva facelifta i 2,5 milijuna proizvedenih primjeraka rezime je uspjeha Mercedesa linije W 124 koja se službeno prva referirala kao E klasa u programu tvrtke. Ljestvica koju je morao dosegnuti nasljednik linije W 210 očito je bila visoko postavljena. U lipnju 1995. javnost je prvi puta upoznala novitet Mercedesa koji je svojim hrabrim dizajnerskim izričajem iskočio iz uniformnosti tržišnih tendencija.
Najupečatljiviji i najsenzibilniji detalj nove E klase bila su prednja četiri svjetla u eliptičnoj formi, a koja će kroz duži period dizajnerski obilježiti cijelu proizvodnu gamu tvrtke. Ona su na sasvim specifičan i inovativan način uklopljena u zajedničku harmoničnu formu s tradicionalnom maskom hladnjaka. Na dugi poklopac motora nastavljala se putnička kabina i potom kupeovski formiran stražnji dio automobila s neuobičajeno kratkim poklopcem prtljažnika. Aerodinamika je bila vrlo izražena uz koeficijent otpora zraka od svega 0,27. Skladna dizajnerska cjelina zaslužna je i za dodjeljivanje „red dot design award“, tako da je „okac“ imao jake argumente spram najortodoksnijih ljubitelja marke sa trokrakom zvijezdom.
Odmah treba napomenuti da je u ovom slučaju Mercedes odlučio E klasu ponuditi kao limuzinu i karavan (T model). „Okac“ je tradicionalno nudio i inovativna tehnička rješenja, kojih je u ovom slučaju bilo više od trideset. Glavni noviteti bili su ETS-a (Electronic Traction System), dizel motor s direktnim ubrizgavanjem s turbo punjačem i intercoolerom (hladnjakom stlačenog zraka), nova generacija 4MATIC stalnog pogona na sve kotače s ETS-om, prvi svjetski ugrađen graničnik sile zatezanja sigurnosnog pojasa, te na kraju uvođenje u program common rail sustava ubrizgavanja goriva kod dizelskog motora. Optimizacija strukture karoserije s velikim zonama deformacije uz i zračne jastuke nove generacije (prvi puta u ponudi bočni) zaslužni su za činjenicu da je „okac“ bio među najsigurnijim automobilima u klasi.
Vozač je imao na raspolaganju sada i ultrazvučne parkirne senzore tzv. Parktronic sistem, a za ugodnu vožnju brinuli su se automatski klima uređaj i senzor kvalitete zraka kabine. Početak prodaje obilježila je ponuda osam modela od čega tri sa dizelskikm agregatima E 220 D (70 kW), E 290 TD (95 kW), E 300 D (100 kW) te pet benzinaca počevši od E 200 (100 kW), E 230 (110 kW), E 280 (142 kW), E 320 (162 kW) i E 420 (205 kW). Isključivo za Italiju proizvodio se E 250 D sa petcilindarskim agregatom s četveroventilskom tehnikom. Vrhunac ponude ponovno je dolazio iz AMG ergele. U ovom slučaju radilo se o modelu E 50 AMG čiji je 5 litarski V8 benzinski motor razvijao čak 255 kW. Njega je u kratkom roku zamijenio E 55 AMG sa novim M 113 5,5 litarskim V8 benzinskim motorom koji je davao na raspolaganje 260 kW. Godinu dana nakon početka prodaje „okac“ dobiva i svoju tradicionalnu karavansku izvedbu, tzv. T model.
Elegantni dnevni boravak na kotačima prozvali su novinari prostrani automobil s karakterističnim dizajnerskim značajkama preuzetim sa limuzine. Karavan je nosio oznaku S 210, a sa svojih 4,8 metra predstavljao je impozantnu pojavu na cesti. U cilju pojačanja pasivne sigurnosti inženjeri tvrtke razvili su za njega potpuno novu čeličnu noseću strukturu s naglaskom na posebnu zaštitu rezervoara goriva pri stražnjim kolizijama. Karavan su pokretali istovjetni motori kao i limuzinu, a preuzeti su i isti paketi opreme Classic, Elegance i Avantgarde. Mercedes je 1996. godina po narudžbi tajlandske kraljevske kuće napravio za 97 cm produženu verziju E klase. Mercedes i njemačka karoserijska tvrtka Binz napravili su luksuznu krstaricu sa šest vrata i sjedištima u tri reda.
Veliki interes tržišta bio je razlogom da Binz nastavi proizvodnju i za druge klijente. Binz je za Mercedes izrađivao i produžene karoserije T modela predviđenih za ambulantna ili pogrebna vozila. Po pitanju specijalnih karoserija potpuna novost u klasi je uvođenje blindiranih vozila. U Sindelfingenu je od travnja 1995. krenula proizvodnja posebnih blindiranih limunzinskih E klasa, a koje su se najvećim dijelom proizvodile ručno. S obzirom da se radilo o vozilima čija je oprema i težina bila van serijskih specifikacija, u njih su ugrađivani isključivo motori najviših performansi. „Okac“ je tradicionalno bio i omiljeno prijevozno sredstvo taksi službe kroz koju je do izražaja osim udobnosti došla i trajnost te pouzdanost agregata. U slučaju da je taksi nosio oznaku E 300 Turbodiesel tada ste imali čast voziti se u najbržem dizelašu na tržištu! Paralelno s redizajnom 1999. „okac“ je obilježio prodaju milijuntog primjerka što ga je činilo najprodavanijim automobilom u klasi na svjetskom tržištu! Redizajn nije bio samo kozmetičke prirode već je podrazumijevao izmjenu ili unapređenje preko 1800 različitih dijelova na automobilu, a sve to još je rezultiralo i 2,9 posto nižom cijenom! U ponudi je sada izbor od čak 10 agregata u rasponu raspoložive snage od 85 do 260 kW, među kojima treba istaknuti uvođenje novih dizelskih CDI motora i benzinca sa kompresorom preuzetog iz C i CLK klase.
E klasa linije W 210 ispunjavala je tržište emocijama sve do 2002. godine i zadržala je slavu prethodnika činjenicom da je bio to najprodavaniji automobil u klasi na svjetskom tržištu. Proizvedeno je ukupno 1.374.199 limuzina i 279.238 karavana, a ukoliko pogledate malo oko sebe na našim cestama vidjeti ćete da su uporni u suživotu s modernijim suvremenicima iako s par stotina tisuća kilometara na leđima…
