Lako je onima koji od kuće do posla a i natrag voze jednom te istom prometnom trakom. Kako krenu, tako stignu ne mijenjajući traku! Većinom je takva ugoda vezana za manje sredine! Oni kojima je svakodnevica ispunjena gradskim prometnim gužvama u tri trake za isti smjer znaju koliko puta u danu zaustave disanje kad im netko bez najave uleti u putanju tj. ubaci im se tijekom vožnje! Riječ je dakako, o pogrešnom ili kasnom prestrojavanju koji ima veze ne samo s vozačkim znanjem i umijećem, već prvenstveno s bahatošću i bezobrazlukom kojeg ne manjka kod ljudskog roda, a time i kod vozača.
Ubacivanje u raskrižju je posebna priča! Svakodobno je moguće uočiti one kojima se ne da čekati u koloni za skretanje jer su pametniji od drugih pa kako bi što brže prošli kroz raskrižje voze trakom za ravno da bi se u zadnjem trenu ubacili u kolonu za skretanje!
Uglavnom kod prestrojavanja problematične se može svrstati u dvije skupine. Jednu grupaciju čine nesigurni, a drugu odveć sigurni i u sebe i u svoju snagu nasilnog uklizavanja!
Oni neodlučni, nesigurni temeljito izvrte glavom, provjere sve retrovizore, daju žmigavac i onda hoće, neće, hoće, neće dobrano nerviraju vozače u traci u koju se namjeravaju prestrojiti. Odustanu pa ponovno krenu! Druga su priča oni koji ne biraju ni mjesto ni vrijeme za prestrojavanje. Samo krenu pa tko živ tko mrtav! Često i bez žmigavca, a kada ga i uključe sigurni su da se uslijed tog žmirkanja čitav svijet mora zaustaviti u svom kretanju i omogućiti im da oni odu kuda su naumili. Tu se javljaju problemi za one u čiju se traku ubacuju. Naglo kočenje, manevri izbjegavanja udesa i slično! Postoji tu još jedna zabluda, često isticana od nadobudnih bahatih prestrojivača, udario si me iza! Samim time ti si kriv, što ne držiš razmak, što me nisi pustio! Vidio si da sam dao žmigavac i krenuo! Znate one koji idu na galamu! Argumentom snage glasa nastoji se svaliti krivnja i mutiti voda u svoju korist, dakako!
Ne dajte se navući na tanak led! Za prestrojavanje je davanje žmigavca ili kako se to ispravno kaže uključivanje pokazivača jedna od neophodnih radnji, ne može to nitko sporiti! Međutim, to nije dostatno! Žmigavac ne daje pravo prednosti u ovom slučaju, bar ne prema našim važećim propisima! Ukoliko ne ide, ne ide! Na primjer dadete desni žmigavac i krenete desno, najavili ste što kanite i sada se svi imaju podesiti prema vašim željama i potrebama? Neka uspore, neka prikoče, neka vas propuste, vi morate desno, sada i odmah, makar i silom! Ma kako da ne? Nikada se silom nije dobro igrati pa ni u ovom slučaju, jer žmigavac nije dovoljan! Neće vas krivnje za prometnu nesreću, spasiti činjenica što ste najavili svoju aktivnosti uključivanjem pokazivača smjera! Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, P-8148/00, od 28. siječnja 2002. nije imao dilema u pogledu takvog stava.
„Vozač koji vozilom u prometu na cesti ili drugoj prometnoj površini namjerava obaviti neku radnju vozilom dužan je uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu. Stoga vozač koji odluči promijeniti prometnu traku kretanja vozila i u tom cilju samo uključivanjem pokazivača smjera na to upozori druge sudionike u prometu i započne mijenjanje prometne trake i izazove prometnu nesreću, nije se time uvjerio da tu radnju vozilom u prometu može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu“.
To što se u konkretnom slučaju okrivljenik i u obrani i žalbi branio na način da on nije kriv za prometnu nesreću jer je prije započinjanja prelaska vozilom iz jedne u drugu prometnu traku uključivanjem pokazivača smjera na to upozorio druge sudionike u prometu, nije ni malo fasciniralo sud.
Naime, zakon je jasno propisao da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Još se propisuje i da je vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Lakše propisati nego učiniti! No da ne bi bilo nismo znali na temu žmigavca zakon je jasan, prije obavljanja tih radnji vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili, ako oni ne postoje, odgovarajući znak rukom.