Žaliti se ili ne? Upit koji svaki grešnik s područja prometnih prekršaja postavlja čim zaprimi papir na kojem uredno piše kako je proglašen krivim za počinjenje prekršaja tog i tog a kazna je „ta i ta“! Što sad? Žaliti se ili ne? Nekima se jednostavno ne da, drugi ne znaju kako bi, treći zaborave pa ne reagiraju u propisanom roku, četvrti idu linijom manjeg otpora, plati, šuti i vozi dalje! Zanimljivo je kako neovisno o neimaštini i činjenici kako novca nikad dosta, vozačima zapravo najmanje tegobno pada izricanje novčane kazne iako one znaju biti i te kako paprene i masne! Bez novca još nekako, bez vozačke teško! Upravo je zabrana upravljanja tj. oduzimanje vozačke na par mjeseci okidač za ozbiljno promišljanje žaliti se ili ne! Uvijek ima onih dušebrižnika koji će spremno savjetovati čak i ako ih se za mišljenje ne pita, ma žali se što imaš izgubiti! Tko ne igra ne dobiva! Tko se ne žali, nema se čemu pozitivnom od suda nadati! Nećete vjerovati ali i takvi ljudi su ponekad u pravu, konkretno u ovom slučaju jesu! Uvijek će vam lokalni savjetodavci priopćiti kako nema ništa loše u tome da se u žalbi kunete svime što vam na um padne da se počinjenje prekršaja više neće ponoviti, da ćete se kloniti prometnih prekršaja kao vrag tamjana, da će vam sva životna postignuća preko noći potonuti ako vam oduzmu vozačku jer vam je ona kruh, a treba i nejaku djecu te ine nemoćne članove obitelji koje kuda razvoziti. Ne treba ni spominjati da će vam sigurno netko mudar reći kako navođenje i detaljno opisivanje ozbiljnog ugrožavanja egzistencije tj. pukog opstanka na životu zbog plaćanja novčane kazne što će vas financijski dotući također ne može škoditi!
Sve je to relativno, kao što je uostalom doista sve relativno! Međutim, imajte vjere i u sud i u propise! Želimo Vam zapravo reći kako neovisno o tome što vi sročite i nakitite u žalbi, sam sud temeljem same zakonske obveze po službenoj dužnosti „pazi na vas“ ali i u vašu korist preispituje odluku protiv koje se žalite. Ne, nije to navod iz rubrike vjerovali ili ne, već je riječ o zakonskoj dužnosti suda! Naime, svaki ali svaki put drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi. To vam je normalno i jasno, međutim to nije sve. Uvijek, ali uvijek po službenoj dužnosti drugostupanjski sud mora ispitati jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i povrh sveta toga mora ispitati je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona!
To vam zvuči apstraktno? Evo odmah će vam se sve razbistriti u trenu kroz konkretan primjer. Presudom Općinskog suda u Osijeku PP-812-2020 od 7.7.2020. okrivljenik je proglašen krivim zbog oduzimanja prednosti drugom vozilu koje je nailazilo s njegove desne strane. Novčana kazna i zabrana upravljanja motornim vozilom B kategorije u jednomjesečnom trajanju. To je epilog. Čovjek se žalio, uobičajeno žalio zbog počinjenog prekršaja, naveo da mu je dozvola neophodna. Što je dalje bilo? Visoki prekršajni sud žalbu je smatrao bespredmetnom ali i oslobodio okrivljenika optužbe. Preinačio je po službenoj dužnosti pobijanu presudu! Kratko, jasno jednostavno! Okrivljenik se valjda tome ni u snu nije nadao. Visoki prekršajni sud u presudi Pž-3557/20 od 9.9. 2020.jednostavno je konstatirao kako je po službenoj dužnosti utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava budući djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, činjenično opisano u presudi, po propisu uopće nije prekršaj.
Naime, sud je utvrdio kako samo oduzimanje prednosti prolasku vozila koje nailazi s njegove desne strane, a bez da time nastupi neka posljedica, uopće nije smisao zakonske odredbe. Nema posljedice nema prekršaja! Sud je tako doslovno rekao: „Oduzimanje prednosti samo po sebi, bez da bi time nastupila neka posljedica, ne može biti smisao navedene zakonske odredbe. Smisao i suština ove zakonske odredbe je da je oduzimanjem prednosti nastala neka posljedica, bilo prometna nesreća, bilo da je vozač vozila kojem je prednost oduzeta bio prisiljen učiniti neke radnje, u prometu kako bi izbjegao prometnu nesreću. U protivnom bi se prekršaj oduzimanja prednosti tumačio vrlo široko i nekonkretno“.
Divno! Okrivljenik takvu argumentaciju i razloge uopće u svojoj žalbi naveo nije, vjerojatno nije ni znao da bi taj razlog za preinačenje pobijane presude uopće mogao postojati. On je žalbu pisao kako je znao i umio, a znanje suda tj. dužnost postupanja po službenoj dužnosti obilno ga je pomazilo i presudilo se u njegovu korist. On ni kriv ni dužan! Doslovno. Jedini napor mu je bilo žaliti se, pa što bude.
